Hrvatski povijesni muzej, muzejska institucija s temeljnom zadaćom prikupljanja, čuvanja i komuniciranja nacionalne kulturno-povijesne baštine od ranoga srednjeg vijeka do danas, osnovana ujedinjenjem Povijesnoga muzeja Hrvatske i Muzeja revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu 1991.

Sljednik je Narodnoga muzeja, utemeljenoga u Zagrebu 1846. Muzej je danas smješten u baroknoj palači Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch na Gornjem gradu te dijelom u Meštrovićevu paviljonu na Trgu žrtava fašizma, a zbog neodgovarajućih prostornih uvjeta nema stalni postav. Muzejska građa sadržava oko 320 000 predmeta sistematiziranih u 16 muzejskih zbirki. Sastavna jedinica Muzeja je i Memorijalni muzej Ivana Gorana Kovačića u Lukovdolu.

Zbirka oružja sadržava više od 5500 predmeta hladnog i vatrenog oružja te vojne opreme. Osim s povijesnih područja Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, oružje potječe i iz okolnih krajeva, osobito onih pod osmanskom vlašću. Predmeti te zbirke neki su od prvih akvizicija nekadašnjega Narodnoga muzeja. Zbirku čine teški mačevi iz razvijenoga i kasnoga srednjeg vijeka, prve puške kukače i petroneli, mačevi rapiri i schiavone, turske sablje i orijentalne puške, raznoliko oružje na motki, jatagani, pištolji te vojničke i lovačke puške. Luksuzni i skupocjeni primjerci pušaka i pištolja, različitih sustava i mehanizama za opaljivanje, izrađeni su u najpoznatijim oružarskim radionicama u Europi, ali i u Hrvatskoj: u Zagrebu, Karlovcu i Otočcu. Dio zbirke su i predmeti povezani s obitelji preporoditelja Ljudevita Gaja, ostavština bana Josipa Jelačića i njegovih nasljednika (instalacijska sablja bana), ostavština obitelji Zrinskih, velikaške sablje obitelji Rauch, Pejačević, Bužan, Khuen i Belassi, žezlo bana Ignjata Gyulaya (1806−1831), žezlo bana Franje Vlašića (1832−1840).











