Objavljeno:
Ažurirano: 8. prosinca 2018

Jugoslavenski Lloyd, parobrodarsko poduzeće duge plovidbe sa sjedištem u Splitu i upravom (od 1931) u Zagrebu.

Nastalo je 1929. združivanjem parobrodarskih dioničkih društava Atlantska plovidba Ivo Račić i Jugoslavensko-amerikanska plovidba, a do 1941. djelovalo je kao dioničko društvo. Prema odluci o združivanju početni kapital i flotu Jugoslavenski Lloyd preuzeo je od obaju parobrodarskih poduzeća. Razvio se u najveće jugoslavensko parobrodarsko poduzeće između dvaju svjetskih ratova.

Atlantska plovidba Ivo Račić

Parobrodarsko poduzeće duge plovidbe Atlantska plovidba Ivo Račić, sa sjedištem u Splitu djelovalo je kao dioničko društvo (1922–28). Nastalo je kao sljednik parobrodarskoga poduzeća za prekooceansku plovidbu Slobodna plovidba Ivo Račić & Co. (osnovano 1909., sa sjedištem u Trstu), kojega je vlasnik bio pomorac i brodovlasnik → Ivo Račić. Za I. svj. rata sile Antante konfiscirale su sve brodove austrougarske trgovačke mornarice. Pravni temelj za povratak brodova njihovim vlasnicima postavljen je sporazumom Trumbić–Bertolini (1920), a cijeli proces se u slučaju Slobodne plovidbe Ivo Račić & Co. odužio do 1922., kada je vlasnicima vraćeno svih šest brodova.

I. Račić otvorio je u Splitu 1922. novo parobrodarsko poduzeće Atlantska plovidba Ivo Račić. Godine 1927. društvo je imalo 14 brodova: Izvor (izgrađen 1898; nosivosti 6400 t), Epidauro (1901; 7234 t), Iskra (1902; 6886 t), Vidovdan (1906; 8670 t), Dušan Silni (1906; 8700 t), Ivo Račić (1907; 6460 t), Istina (1910; 6400 t), Izrada (1910; 6400 t), Marija Račić (1911; 7280 t), Izgled (1911; 7690 t), Izabran (1912; 7716 t), Istok (1912; 8130 t), Nemanja (1918; 8150 t) i Nevesinje (1918; 8200 t). Ukupna nosivost brodova bila je 104 316 t, a prosječna starost 19 godina.

Unatoč poteškoćama koje se pojavljuju u poslovanju 1927., društvo je poslovalo s dobitkom. Tijekom 1927. prodan je parobrod Istok, a 1928. kupljen je nov Carica Milica. Brodovi su među ostalim prevozili drvnu građu i cement iz hrvatskih luka u Južnu Ameriku (Čile i Argentina) te salitru iz Čilea u Kraljevinu SHS.

Jugoslavensko-amerikanska plovidba

Parobrodarsko poduzeće duge plovidbe Jugoslavensko-amerikanska plovidba, sa sjedištem u Splitu, djelovalo je kao dioničko društvo (1924–28). Najveći dioničari bili su uglavnom ugledni brodari iz Argentine, Čilea i Velike Britanije.

Prvi brodovi toga poduzeća bili su Jugoslavija (izgrađen 1901; nosivosti 8250 t), Vojvoda Putnik (1916; 9400 t) i Marija Petrinović (1918; 8900 t). Flota je do 1928. povećana na ukupno devet parobroda jer su nabavljeni još brodovi: Nikola Mihanović (1906; 8200 t), Preradović (1907; 8600 t), Njegoš (1908; 7500 t), (1911; 8750 t), Zrinski (1920; 8820 t), Gundulić i Aleksandar I. (1927; 9850 t). Ukupna nosivost bila im je gotovo 80 000 t, a prosječna starost oko 15 godina. Zahvaljujući velikoj potražnji za brodskim prijevozom na međunarodnome tržištu, društvo je poslovalo s dobitkom.

Djelovanje Jugoslavenskoga Lloyda

Atlantska plovidba Ivo Račić imala je mnoge sličnosti (iste dioničare, predsjedatelje) i zajedničke interese (trgovina s Južnom Amerikom i zajednička agencija u Buenos Airesu) s parobrodarskim poduzećem Jugoslavensko-amerikanska plovidba. Stoga je potkraj 1928. donesena odluka o spajanju tih dvaju poduzeća u novo poduzeće Jugoslavenski Lloyd. Poduzeća su združena početkom 1929.

Na početku djelovanja Jugoslavenski Lloyd imao je 24 parobroda: 14 Atlantske plovidbe Ivo Račić i 10 Jugoslavensko-amerikanske plovidbe, ukupne nosivosti oko 200 000 t. Unatoč dobrom naslijeđu, velika gospodarska kriza 1929. dovela je do otpuštanja većine posade Jugoslavenskoga Lloyda te raspuštanja i vezivanja u početku šest, a za najveće krize čak 12 parobroda. Kako se kriza u pomorstvu nastavila, društvo je od 1932. poslovalo s gubitkom.

Brodovi su uglavnom prevozili drvnu građu iz hrvatskih luka u Južnu (Argentina), Sjevernu i Srednju Ameriku (Panama), Afriku i Australiju. Godine 1930. država je uvela stalnu subvenciju za liniju s Južnom Amerikom. Iste su godine nabavljeni: tegljač Orjen i luksuzni turistički parobrod Kraljica Marija.

Luksuzni turistički parobrod Kraljica Marija, duljine 156 m, za 365 putnika, izgrađen 1906. u brodogradilištu Workman Clark u Belfastu pod imenom Aragvaya, 1926. preuređen u brod za kružna putovanja (snimka iz 1933)

Luksuzni turistički parobrod Kraljica Marija, izgrađen 1906. u brodogradilištu Workman Clark u Belfastu

Kraljica Marija izgrađena je 1906., a luksuzno je preuređena 1926. Bila je najveći parobrod društva (duga 156 m, široka 18,6 m, visoka 10 m) i jedina je bila namijenjena putničkomu prijevozu (365 putnika I. razreda). Na prvo dvotjedno kružno putovanje krenula je 1931. iz Sušaka; stajala je u lukama Šibeniku, Splitu, Dubrovniku, Kotoru, Krfu, Nafplionu i Pireju te u povratku ponovno u Dubrovniku, Korčuli, Hvaru i Splitu. Plovila je svake godine od ožujka do listopada s polascima svakog 2. i 16. dana u mjesecu. Imala je više salona, brodsku ambulantu, frizerski salon, knjižnicu, fotografa, bar, kavanu, bazen i 40 kupaonica.

Godine 1935. društvo je kupilo turistički parobrod Princeza Olga, koji je plovio od travnja do studenoga jednom u dva tjedna na liniji Trst–Pirej–Haifa–Aleksandrija–Dubrovnik–Venecija, a katkada je s Kraljicom Marijom poduzimao kružna putovanja po Sredozemlju (Grčka, Egipat, Palestina).

Jugoslavenski Lloyd je od 1936. bio većinski dioničar sušačke Prekomorske plovidbe. Početkom 1930-ih društvo je imalo najviše brodova (26 teretnih parobroda, jedan luksuzni turistički brod i jedan tegljač). Godine 1939. imalo je 17 parobroda, dva putnička parobroda (Kraljica Marija i Princeza Olga) i jednu jahtu (Tiha). U II. svj. ratu izgubilo je 20 teretnih parobroda, a putničke je parobrode prodalo. Jugoslavenski Lloyd je 1941. preimenovan u Prekomorski Lloyd, te je raspušten nakon rata. U sastav trgovačke mornarice SFRJ nakon II. svj. rata ušli su teretni parobrodi Biokovo (prije Aleksandar) i Gorica (prije Marija Petrinović).

Flota Jugoslavenskoga Lloyda 1939. i gubitci u II. svj. ratu
brod izgrađen bilješka
Tiha 1902. potopljen u Livornu 1942.
Kraljica Marija 1906. prodan 1940.
Vidovdan 1906. nasukan i napušten 1939., otočje Sundu
Ivo Račić 1907. torpediran 1940.
Preradović 1907. torpediran 1940. u Atlantskom oceanu
Njegoš 1908. potopljen 1944., tijekom invazije u Normandiji
Izgled 1911. torpediran 1940.
Marija Račić 1911. torpediran 1942.
Istok 1913. potopljen 1944., tijekom invazije u Normandiji
Princeza Olga 1915. prodan 1940.
Vojvoda Putnik 1916. stradao u brodolomu 1943. u Atlantskom oceanu
Marija Petrinović 1918.
Nemanja 1918. torpediran 1942. u Atlantskom oceanu
Zrinski 1920. torpediran 1940.
Aleksandar 1927.
Carica Milica 1928. brodolom 1939. u engleskim vodama
Tomislav 1928. zarobljen 1941. u Shanghaiju
Avala 1929. brodolom 1939. kraj rta Agulhas
Triglav 1929. torpediran 1942. u Atlantskom oceanu
Trepča 1930. torpediran 1942. u Atlantskom oceanu

Ostali podatci
Iz arhive LZMK-a

S. Vekarić: JUGOSLAVENSKI LLOYD. Pomorska enciklopedija, sv. 3, 1976., str. 315.

Jugoslavenski Lloyd
Prospekt za kružna putovanja parobrodom Kraljica Marija za 1934. godinu, Hrvatski muzej turizma, Opatija

Parobrodarsko poduzeće duge plovidbe sa sjedištem u Splitu i upravom (od 1931) u Zagrebu.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Split
Godina osnutka
1929.
Prijašnji nazivi

Jugoslavenski Lloyd (1929–41)

Prekomorski Lloyd (1941–nakon II. svj. rata)

Povezana poduzeća

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje