Objavljeno:
Ažurirano: 6. veljače 2019

Martinolić, brodograditeljska obitelj koja je djelovala u XIX. i XX. st. u Malome Lošinju.

Najstariji poznati član obitelji Marko, prvotno poslovođa u brodogradilištu obitelji Katarinić, podignuo je 1850. vlastito brodogradilište nedaleko od Katarinićeva i u kratkom roku izgradio nekoliko većih brodova.

Svjetska gospodarska kriza 1858. te uplovljavanje francusko-sardinijske flote u lošinjski zaljev tijekom rata u Lombardiji otežali su rad malološinjskim brodogradilištima i uglavnom doveli do njihova zatvaranja. Nakon rata brodograđevna se djelatnost na Lošinju polako oporavljala, kao i brodogradilište Marka Martinolića, a posao je postupno preuzimao njegov sin Nikola (1830–1888), gradeći brodove veće nosivosti. Za brodovlasnika Josipa Ivančića izgrađen je 1862. konstrukcijski inovativan bark Leone. Iste su godine izgrađena još dva broda za lošinjske brodovlasnike i jedan loger za vanjskoga naručitelja. Za Nikolina upravljanja brodogradilištem gradili su se jedrenjaci duge plovidbe – 1871. bark Peti dubrovački za Brodarsko društvo iz Dubrovnika; 1875. nava Imperatrice Elisabetta, najveći dotad izgrađeni drveni brod na Sredozemlju; 1884. nava Slobodna, zadnji veliki drveni jedrenjak izgrađen u Malome Lošinju; 1885. bark Gauge, prvi željezni jedrenjak duge plovidbe te 1886. Flink, prvi parobrod na Lošinju.

Nava Imperatrice Elisabetta, izgrađena u brodogradilištu obitelji Martinolić u Malome Lošinju, 1875., rad Giuseppea Laya, 1864., Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Od 1886. za gradnju brodova, umjesto drva, počeo se rabiti čelik. Od lošinjskih brodogradilišta kontinuirano je radilo jedino Martinolićevo, koje je 1898. zapošljavalo 100 radnika. Nikolu je naslijedio sin Marko (1862–1937), koji je gradio željezne parobrode (ukupno 71). U njegovu je brodogradilištu 1902. porinut i prvi tanker Rombo, 1904. izgrađeni su posljednji jedrenjaci za lošinjske naručitelje, škune Unico i Sutrio te brigantin Morea, a početkom XX. st., kada su parni brodovi po tonaži premašili jedrenjake, izgrađen je 1907. i do tada najveći parobrod Maros, dug 57 m. Marko je 1911. utemeljio parobrodarsko društvo duge plovidbe, koje je 1914. imalo devet parobroda ukupne nosivosti 53 200 t (Kotor B., Lomnicz, Hungaria i dr.). Društvo je prestalo s radom 1937.


Ostali podatci
Što pročitati?

J. Sokolić: 160 godina brodogradilišta u Malom Lošinju. Rijeka−Mali Lošinj, 2010.

J. Sokolić: Povijest brodogradnje otoka Lošinja od 1823. do 1915. godine. Rijeka, 2012.

Martinolić
Martinolićevo brodogradilište u Malome Lošinju, 1901.

Brodograditeljska obitelj koja je djelovala u XIX. i XX. st. na Malom Lošinju

Opći podatci
Prezime
Martinolić

Kategorije i područja