Objavljeno:
Ažurirano: 12. srpnja 2019

mehatronika, interdisciplinarno područje inženjerstva u kojem sudjeluju i prepleću se strojarske, elektroničke, informatičke i druge discipline. Predstavlja cjelovit pristup u inženjerskom projektiranju, proizvodnji, održavanju i vođenju strojeva, uređaja, naprava, alata te prerasta u novu tehničku filozofiju. Riječ mehatronika kao zaštićeni naziv uvelo je 1969. japansko poduzeće Yaskawa Electric Corporation, a od 1982. naziv se slobodno rabi i prihvaćen je u tehničkome svijetu.

Svaki automatizirani stroj, a danas je to gotovo svaki stroj, od kućanskih aparata, fotoaparata, fotokopirnih uređaja, automata za kavu, automobila do najnaprednijih automatskih linija i robota, čine tri osnovne skupine elemenata: senzori (osjetnici), procesori i aktuatori (izvršni elementi). Oni čine jedinstven sustav koji ne može raditi ako jedan od tih elemenata zakaže, ne radi ispravno ili nije dobro projektiran. Stoga stručnjaci koji se bave mehatronikom (mehatroničari) moraju imati objedinjena znanja iz područja mehanike (uključivši pneumatiku i hidrauliku), senzorike, elektronike, upravljanja, vođenja i programiranja. Postoje specijalizirani automehatroničari, brodski mehatroničari, biromehatroničari itd. U nekim se mehatroničkim specijalizacijama i dalje rabe uvriježeni nazivi, pa se npr. stručnjaci koji se bave robotima nazivaju robotičarima.

Razvoj mehatroničkih uređaja, u skladu s općim razvojem tehnike, danas je usmjeren uvođenju novih materijala, konstrukcija, izvedbi aktuatora i senzora, te porastu umjetne (strojne) inteligencije, koja se uobičajeno mjeri faktorom MIQ (od engl. Machine Inteligence Quotient), čime se izražava sposobnost stroja za samostalno odlučivanje. Drugi je smjer razvoja tih uređaja minijaturizacija, pri kojoj se razvijaju mikroaktuatori i nanoaktuatori, te mikrosenzori i nanosenzori, a sve važniju ulogu imaju mikroelektromehanički sustavi (MEMS) i nanoelektromehanički sustavi (NEMS). (→ mikrotehnika; nanotehnika)

Danas se dio finomehaničke tehnike (→ finomehanika), potpomognut elektronikom i informatikom, također svrstava u mehatroniku, a od nje su nerazdvojive → regulacijska tehnika i → robotika.

Razvoj mikrotehnike u Hrvatskoj uglavnom prati svjetske trendove, kako u uvođenju u proizvodnju tako i u obrazovanju stručnjaka i u znanosti.

Proizvodnja

Primjena mehatronike, odn. proizvodnja mehatroničkih uređaja u Hrvatskoj započela je u velikim poduzećima koja su proizvodila tada napredne strojeve za kućanstvo, industriju ili drugu namjenu. Tvornica → Končar – elektroindustrija je još 1970. počela samostalno i prema licenci Zanussi proizvoditi automatizirane perilice rublja i druge kućanske aparate. Među prvim tvornicama koje su izrađivale automatizirane linije za proizvodnju za vlastite potrebe ističe se tvornica telekomunikacijskih uređaja Nikola Tesla iz Zagreba (danas → Ericsson Nikola Tesla), a među proizvođačima tih linija za tržište tvornice → Prvomajska iz Zagreba i → SAS iz Zadra. Danas se među proizvođačima mehatroničkih uređaja po primjeni visokotehnoloških rješenja ističu tvornice INETEC iz Zagreba, HSTec iz Zadra i Tehnix iz Donjega Kraljevca.

Nastava

Nastava mehatronike u srednjim strukovnim školama za obrazovanje tehničara za mehatroniku, odn. mehatroničara započela je 1990-ih. Eksperimentalni program mehatronike najprije je uveden u Tehničkoj školi Ruđera Boškovića u Zagrebu šk. god. 1996/97. na poticaj → Gojka Nikolića i zauzimanjem ravnateljice škole Marije Marcelić, a sljedeće godine u još šest škola. Nakon četverogodišnje evaluacije, program je postao redovitim. Danas su obrazovni programi koji učenike osposobljavaju za zanimanja tehničara za mehatroniku i mehatroničara među najtraženijima u mnogim srednjim tehničkim školama diljem Hrvatske.

Mehatronika se kao samostalni studij visokoškolske razine u Hrvatskoj počinje uvoditi 2000-tih, nedugo nakon što je na visokoj školi u Bochumu pokrenut prvi takav studij u svijetu. Na zagrebačkome Fakultetu strojarstva i brodogradnje, na studiju strojarstva postoji smjer Mehatronika i robotika. Početcima mehatroničkoga pristupa u nastavi na tome fakultetu smatra se uvođenje kolegija Automatizacija sklapanja 1980. Danas je središte znanstvenoga i stručnoga rada u tom području Zavod za robotiku i automatizaciju proizvodnih sustava s Katedrom za strojarsku automatiku i Katedrom za projektiranje izradbenih i montažnih sustava. Preddiplomski stručni studij mehatronike formalno je pokrenut na → Veleučilištu u Karlovcu (akademska godina 2004–05), → Visokoj tehničkoj školi u Bjelovaru; (2008) i → Tehničkome veleučilištu u Zagrebu (2009). Cilj tih studija je obrazovanje inženjera mehatronike za samostalno obavljanje poslova projektiranja, konstruiranja, ispitivanja, vođenja i održavanja mehatroničkih uređaja i postrojenja.

Stručna i znanstvena publicistika

Udžbenici i druga publicistika strogo mehatroničke tematike javljaju se na hrvatskome jeziku razmjerno nedavno, ali se neka ranija djela odlikuju mehatroničkim pristupom. Takav je npr. sveučilišni udžbenik Mehanizacija i automatizacija operacija sklapanja (G. Nikolić, 1981), dok se među recentnim visokoškolskim udžbenicima ističu Projektiranje automatskih montažnih linija (B., Jerbić, G. Nikolić, B. Vranješ, Z. Kunica, 2009), Upravljanje kvalitetom u mehatronici (Ž. Kondić, 2011), Osnove održavanja mehatroničkih sustava (Ž. Kondić, 2014), te Precizne konstrukcije i tehnologija mikro- i nanosustava I: precizne konstrukcije (S. Zelenika, 2015).


Ostali podatci
Što pročitati?

Z. Horvat: Zavod za konstruiranje. U: Fakultet strojarstva i brodogradnje 1919. – 1999. Zagreb, 1999., str. 55−59.

Nastavni plan i okvirni program za zanimanje tehničar za mehatroniku. Zagreb, 2001.

mehatronika
Interdisciplinarno područje inženjerstva u kojem sudjeluju i prepleću se strojarske, elektroničke, informatičke i druge discipline.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje