Autor: D. Zimić
Objavljeno:
Ažurirano: 30. studenoga 2018

plovila unutarnje plovidbe, prema hrvatskom zakonodavstvu, svi objekti namijenjeni za plovidbu unutarnjim vodama, tj. rijekama, kanalima i jezerima. Uključuju brodove, čamce, skele i plutajuća postrojenja. Brod je plovilo kojemu je duljina veća od 20 m, ili umnožak duljine, širine i gaza veći od 100 m3, odn. koje je namijenjeno prijevozu više od 12 putnika. Uključuje tegljače, potiskivače (gurače) i brodove za bočno pokretanje plovila. Plutajuće postrojenje je konstrukcija koja nosi uređaj za obavljanje radova na unutarnjim vodama, npr. dizalicu, elevator, opremu za jaružanje, stroj za zabijanje stupova i sl. Skela je plovilo namijenjeno prijevozu osoba i stvari s jedne na drugu obalu. Čamac je plovilo koje nije brod, plutajuće postrojenje ili skela, a kojega je duljina veća od 2,5 m ili ukupna snaga porivnih strojeva veća od 5 kW (→ čamac).

Osim plovila, hrvatsko zakonodavstvo spominje plutajuće objekte koji nisu namijenjeni za plovidbu (pristan, gat, bazen, kućica na vodi, stambena lađa, pontonski most, plutajući dok i sl.), te plutajuća tijela sposobna za plovidbu (→ splav i slične konstrukcije).

Povezana skupina brodova, plutajućih objekata i plutajućih tijela naziva se sastav, koji prema položaju broda koji ih pogoni može biti tegljeni, potiskivani i bočni.

Plovila unutarnje plovidbe mogu biti vojna (pod zapovjedništvom oružanih snaga), javna (namijenjena za obavljanje djelatnosti od općega interesa države, npr. plovila policije, lučke kapetanije, carine, lučke uprave, Agencije za vodne putove i sl.), teretna (za obavljanje komercijalne djelatnosti prijevoza tereta) putnički brodovi (prilagođeni prijevozu više od 12 putnika).

Povijest

Prva riječna plovila bili su čamci izrađeni od jednoga komada drva (ladva ili monoksil). Bilo ih je i znatnih izmjera, pa se mogu smatrati prvim brodovima. Ipak, prva plovila veće nosivosti za prijevoz životinja i veće količine tereta dobivena su povezivanjem više trupaca ili drugih materijala u splavi. Splavi nemaju trupa te najčešće plutaju riječnim tokom. Tijekom vremena razvili su se i drveni brodovi složenijih konstrukcija, pokretani veslima i jedrima, osobito na rijekama pogodnima za takvu plovidbu, npr. na Nilu u doba staroga Egipta. Takva veća plovila u Hrvatskoj se općenito nazivaju lađama. U našim su se porječjima lađe spuštale niz riječnu maticu, pokretale veslima ili odgurivale motkama, dok su se jedra, zbog ograničene mogućnosti uporabe, uglavnom rabila samo kao pomoćno sredstvo. Uzvodno su lađe najčešće vukli konji, kadšto i ljudi (tzv. kopitarenje), pa su uz riječne obale još u XVIII. st. bili uređeni putovi za vuču (tzv. kopitnice). Lađe su se gradile u više hrvatskih riječnih brodogradilišta. Početkom XIX. st. brodogradilište Franje Kere u Sisku zapošljavalo je 500 ljudi, a 1882. u sisačkim je brodogradilištima sagrađeno sedam većih lađa duljine do 45 metara i popravljeno 30 raznih plovila. Prvi → parobrodi najprije su se javljali na rijekama, gdje se za pogon nisu mogla rabiti jedra. Prvi je parobrod zaplovio Dunavom 1817., redovita parobrodarska veza Beč–Budimpešta uspostavljena je 1830., a prvi parobrod s pogonom od 40 KS (29,8 kW) uplovio je u Sisak 1838. Prvi hrvatski parobrod, Sloga, kupljen je u Beču 1844. za plovidbu Savom. Kopitarenje je zakonski zabranjeno u prvoj polovici XX. st., a drveni brodovi nestali su s naših rijeka 1970-ih. (→ promet unutarnjim vodama)

Parobrod Hrvat, izgrađen za Senjsko brodarsko društvo u Riječkom tehničkom zavodu (Stabilimento tecnico fiumano), 1872.

Hrvatska tradicijska plovila

Šajka

Šajka je drveni ratni brod na vesla koji je bio u uporabi na rijekama crnomorskoga slijeva od XI. do XVIII. st. Imala je 20 vesala, jedno do dva latinska jedra i oštar željezni kljun. Bila je naoružana bacačkim spravama, a poslije topovima i mušketama. Osim za borbu, šajke su se rabile za opskrbu i prijevoz postrojba, zaprečivanje rijeka te zaštitu mostova i skela. Od XI. st. na Dunavu su bile ustrojene srpska i mađarska šajkaška flotila, od XVIII. st. austrijska šajkaška bojna, a jaka je bila i savska hrvatska flotila s bazom u Sisku. Šajkom se također naziva posebna manja splav, građena od piljenoga drva, koja služi za prijevoz i trgovinu raznom poljoprivrednom i drugom robom.

Dereglija

Dereglija (drvarica) je poseban tip savske drvene lađe bez vlastita pogona, koja se uzvodno vukla kopitarenjem, preteča teglenice. Služila je za prijevoz rasutih tereta, građevnoga materijala, šljunka, pijeska, drva i dr. Duljina joj je bila do 20 m, sa širokim i ravnim dnom širine do 4,5 m, gaza do 1 m i nosivosti do 60 t.

Žitna lađa

Žitna lađa za prijevoz žitarica imala je natkrivene skladišne prostore, nepropusne za vodu. Lađe, kadšto i oveći čamci koji su prevozili robu Kupom od Karlovca do Siska nazivale su se korablja (korab) i tumbas. Godine 2015. izgrađena je replika drvene kupske žitne lađe iz XIX. st. duljine 25 m, a koja danas služi kao izletnički brod.

Drvena skela

Drvena skela (kompa) služila je za prijevoz životinja, vozila, oruđa, oružja i drugih velikih predmeta preko rijeke. Sastoji se od dva drvena pontona povezana platformom prekrivenom drvenim podnicama, na kojoj se nalaze skelarova kućica, ručno kormilo, sidro i uže spojeno na razapeto uže preko rijeke, a pokreće se snagom riječne matice. Dok nisu izgrađeni mostovi, rijeke su se najčešće prelazile kompama. Na zagrebačkom području skela Kraljev brod spominje se već 1242., dok je prvi pontonski most izgrađen tek 1776., drveni 1783., a prvi željezni 1892.

Plovila unutarnje plovidbe danas

Tegljeni sastav

Tegljeni sastav obično se sastoji od tegljača s vlastitim pogonom koji iza sebe tegli jednu ili više teglenica, u jednom ili više redova (brazdi), koristeći se pritom vučnim vitlom (vitlo za tegljenje) i čeličnom užadi (vučnicima) duljine 80 do 350 m i promjera 12 do 32 mm. Danas je, zbog prednosti potiskivanja, tegljenje gotovo potpuno napušteno na europskim unutarnjim plovnim putovima. Na Savi se ipak u pravilu rabe tegljeni ili bočni sastavi, zbog malih polumjera zakrivljenosti rijeke i uskoga plovnoga puta koje potiskivani sastavi ne bi mogli savladati. Prije Domovinskoga rata Savom se tegljenjem na godinu prevozilo više od milijun tona sirove nafte sa slavonskih naftnih polja, od terminala u Ruščici kod Slavonskoga Broda do terminala za tekuće terete u Crncu kraj rafinerije Sisak. Danas je ta količina smanjena na 50 000 t na godinu. Sirovu naftu u tankerskim teglenicama i potisnicama u bočnom sastavu, ili tankerom s vlastitim porivom, prevozi → Hrvatsko riječno brodarstvo Dunavski Lloyd – Sisak (HRB Dunavski Lloyd – Sisak).

Tegljač

Tegljač je brod posebno građen za tegljenje, opremljen jednim ili dvama porivnim motorima snage od nekoliko stotina do više od tisuću kW. Na pramcu ima sidreno vitlo i jedno ili dva sidra, a iza kormilarnice smješteno je vučno vitlo. Lučki tegljači služe za manipulaciju plovilima koja čekaju ukrcaj ili iskrcaj u lučkome području. Lučke tegljače imaju Luka Vukovar, Luka Tranzit Osijek, Robno transportni centar Brod iz Slavonskoga Broda i HRB Dunavski Lloyd – Sisak. S obzirom na to da se danas sve manje rabe tegljeni sastavi, postojeći tegljači služe za poriv bočnoga sastava, a neki su preinačeni u potiskivače (npr. HRB Dunavski Lloyd – Sisak je neke svoje tegljače, kao što je Galdovo, preinačio u potiskivače). Najveći i najjači tegljač hrvatske unutarnje plovidbe Biokovo (tri porivna motora po 442 kW), izgrađen u Piranu, obnovljen je u brodogradilištu Brodocentar u Sisku te postavljen i vezan na rijeci Kupi kao sisačka turistička atrakcija.

Teglenica

Teglenica je brod bez vlastita poriva ili s porivnim uređajem dovoljnim za ograničeno manevriranje, koji se pri plovidbi tegli, a služi za prijevoz rasutoga ili pakiranoga tereta u otvorenim ili zatvorenim skladištima te za prijevoz opasnih tereta u tankovima (tankerska teglenica). Na pramcu teglenice nalazi se sidreno vitlo pokretano dieselskim motorom, te jedno ili dva sidra. Na krmi se najčešće nalaze nastambe za smještaj posade i kormilarnica. Teglenice su opremljene jednim ili trima kormilima s ručnim mehaničkim sustavom za kormilarenje. U Hrvatskoj tankerske teglenice ima HRB Dunavski Lloyd – Sisak, a teglenice za vodograđevne radove imaju osječka poduzeća Vodogradnja Osijek i Hidrogradnja, te slavonskobrodska Brodska Posavina i Feliks Regulacija. Danas se većina postojećih teglenica preinačuje u potisnice, ugrađuje im se vlastiti poriv, ili se rabe kao pristaništa za druge brodove. Teglenice se kao pristani rabe u Vukovaru i Iloku za prihvat i privez riječnih brodova za krstarenja, odn. na terminalima za tekuće terete u Ruščici, Crncu i Osijeku za prihvat tankera. Neke teglenice i tegljači u Osijeku preinačeni su u ugostiteljske objekte.

Teglenica izgrađena u trogirskome brodogradilištu Jozo Lozovina – Mosor za sisački Dunavski Lloyd, oko 1960.

Potiskivani sastav

Potiskivani sastav obično se sastoji od potiskivača (gurača) s vlastitim pogonom i dvije, četiri, šest ili više potisnica povezanih u nekoliko redova. Može biti duljine do 250 m i nosivosti veće od 10 000 t. Na donjem toku Dunava jedan sastav može imati i do 16 potisnica. Potiskivač i potisnice u potiskivanome sastavu moraju međusobno biti čvrsto povezani, tako da čine jednu cjelinu. Potiskivani sastav, ako tehnička svojstva potisnica to dopuštaju, može se spajati i gibljivim spojnicama koje omogućuju potisnicama da savladavaju zakrivljenost u područjima s posebno uskim riječnim polumjerom zakrivljenosti. Pri uzvodnoj plovidbi potisnice se raspoređuju jedna iza druge, a pri nizvodnoj jedna do druge. Potiskivani sastavi prevladavaju na Dunavu, gdje se oko 90% svih transporta izvodi potiskivanim ili bočnim sastavima, a samo 10% teretnim brodovima s vlastitim porivom. Na donjem toku Save od Slavonskoga Broda do Račinovaca mogu se rabiti potiskivani sastavi duljine do 85 m, širine 9,5 m, gaza 2,5 do 2,8 m i nosivosti 1250 do 1450 t.

Potiskivač (gurač)

Potiskivač je brod posebno građen za poriv potiskivanoga sastava. Veći potiskivači opremljeni su dvama porivnim motorima ukupne snage od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kW i dvama brodskim vijcima, najčešće smještenim u sapnicama. Za kormilarenje imaju dva glavna kormila smještena iza vijaka i jedno glavno kormilo smješteno u središnjoj osi broda, te četiri do osam pomoćnih kormila. Na pramcu su ramena za potiskivanje potisnica i dva ili četiri vitla za pritezanje, a na krmi su sidrena vitla sa sidrima. Potiskivače za potiskivanje teretnih sastava u Hrvatskoj ima samo HRB Dunavski Lloyd – Sisak, dok potiskivače za vodograđevne radove imaju Brodska Posavina i Feliks Regulacija iz Slavonskoga Broda. Potiskivači Dunavskoga Lloyda izgrađeni su u brodogradilištima u Srbiji i Rumunjskoj.

Motorni potiskivač Segesta poduzeća Hrvatsko riječno brodarstvo Dunavski Lloyd – Sisak

Potisnica (barža)

Potisnica je teretni brod bez vlastita poriva, koji se pri plovidbi potiskuje. Uobičajene europske potisnice na koridoru Rajna–Majna–Dunav imaju duljinu 80 m, širinu 11 ili 11,4 m, nosivost 1650 t, uz gaz 2,5 ili 2,7 m. Neke potisnice imaju nastambe za posadu i pramčani porivnik (propulzor) pogonjen dizelskim motorom, koji služi za poriv na kratkim udaljenostima, za premještanje u lučkom području ili kao pomoć pri manevriranju potiskivanoga sastava. Potisnica na palubi krme i pramca ima pritezna vitla, a na pramcu sidreno vitlo i jedno ili dva sidra. U Hrvatskoj potisnice imaju HRB Dunavski Lloyd – Sisak, Feliks Regulacija iz Slavonskoga Broda, Vodogradnja i Luka Tranzit Osijek.

Brod s vlastitim porivom

Brod s vlastitim porivom (razgovorno samohotka) služi za prijevoz tereta u rasutom, pakiranom ili tekućem stanju (tankeri), te za druge namjene (npr. ledolomac). U odnosu na tegljene i potiskivane sastave prednosti su im veća brzina plovidbe, bolje manevarske sposobnosti, lakše savladavanje prijevodnica, manji broj članova posade (dva do tri člana), a mogu se rabiti i kao tegljači ili potiskivači. Mali takvi brodovi duljine su 38 do 40 m, nosivosti oko 300 t, imaju gaz 2,5 m, a veliki su duljine 110 m, kapaciteta oko 1900 t ili veći. Brodovi s vlastitim porivom za rasuti ili pakirani teret imaju jedno ili više otvorenih ili zatvorenih skladišta tereta. Brodovi često imaju naknadno ugrađene pramčane bočne porivnike pogonjene dizelskim motorima i dodatna kormila radi bolje upravljivosti, te ramena za potiskivanje, pa mogu služiti kao potiskivači. Neki brodovi, osim uobičajenih nastambi na krmi, imaju nastambe i na pramcu. U Hrvatskoj samo Dunavska plovidba Vukovar ima dva broda za rasuti teret s vlastitim porivom.

Tanker

Tanker je brod za prijevoz opasnih tvari u tekućem stanju. Njime se prevoze plinovi (amonijak, butan, propan, metan, etilen, vinilklorid i dr.) pod tlakom ili u tekućem stanju s hlađenjem (tanker tipa G), kemikalije (tip C), ili tekućine (tip N). Tankeri mogu biti brodovi s vlastitim porivom, teglenice ili potisnice. Na palubi su smješteni cjevovod tereta, cjevovod za ozračivanje tankova, za hlađenje palube raspršivanjem vode, za grijanje tereta parom, protupožarni cjevovod s hidrantima i dr. Neki tankeri imaju i sustav za grijanje tereta, pumpe za iskrcaj tereta i sl. Od 2019. svi tankeri tipa N morat će imati dvostruku oplatu. U Hrvatskoj danas (2018) tankersku flotu imaju HRB Dunavski Lloyd – Sisak i Tankerska plovidba iz Slavonskoga Broda. Dunavski Lloyd je prije Domovinskoga rata imao jaku tankersku flotu kojom je prevozio opasne tvari Savom i Dunavom. Danas raspolaže dvama tankerima s vlastitim porivom i nekoliko tankerskih potisnica i teglenica izgrađenih u brodogradilištima u Puli, Trogiru, Korčuli i Piranu, te u srpskim brodogradilištima. Uglavnom obavlja prijevoz sirove nafte Savom, a u manjem opsegu i Dunavom. Tankerska plovidba iz Slavonskoga Broda ima dva tankera s vlastitim porivom. Svi tankeri hrvatskih brodara imaju jednostruku oplatu pa će moći biti u uporabi samo do kraja 2018.

Ledolomac

Ledolomac je brod s vlastitim pogonom namijenjen za probijanje ledostaja i ledenih čepova i održavanje prolaza na zaleđenim plovnim putovima. U Hrvatskoj te zadaće na Dunavu i Dravi obavljaju brodovi Branimir, Krešimir, Domagoj i Bel Vodogradnje Osijek, te Sokol i Delfin Hidrogradnje iz Osijeka.

Plutajuće postrojenje

Plutajuće postrojenje je plovilo opremljeno radnim uređajima poput jaružala (bageri) za eksploataciju šljunka i pijeska te regulaciju plovnoga puta (grabiličar, vedričar, samousisno jaružalo), elevatora za pretovar šljunka i pijeska, dizalica za pretovar tereta i vodograđevne radove, zabijača stupova (pilona, talpi i sl.) i dr. U Hrvatskoj je do privatizacije jedno od najvećih bagerskih poduzeća bio Hidroput iz Siska, dok danas plutajućim postrojenjima za rad i eksploataciju šljunka i pijeska na rijekama raspolažu HRB Dunavski Lloyd – Sisak, Vodogradnja, Hidrogradnja i Luka Tranzit iz Osijeka, Brodska Posavina i Feliks Regulacija iz Slavonskoga Broda, Vodoprivreda Vinkovci i dr. Plutajuća postrojenja za eksploataciju šljunka i pijeska na jezerima i šljunčarama imaju IGMA iz Koprivnice, Colas Mineral iz Varaždina, Velkom i Hidrel iz Velike Gorice, IGM Šljunčara Trstenik iz Rugvice i dr. Elevatorima raspolažu HRB Dunavski Lloyd – Sisak, Brodska Posavina i Feliks Regulacija iz Slavonskoga Broda i Hidrogradnja Osijek. Plovnu dizalicu Orao za pretovar tereta s brodova posjeduje Luka Tranzit Osijek, dizalicu Dilj rabi za vodograđevne radove na rijeci Savi Brodska Posavina, dok dizalicu Slavonka rabi za radove na rijeci Dravi Vodogradnja Osijek.

Radno plovilo

Radno plovilo opremljeno je za uporabu na gradilištima, kao npr. blatnjača za prijevoz materijala na palubi, klapeta za odvoženje i nasipavanje pijeska, šljunka, mulja i kamena pri vodograđevnim radovima, radni ponton, plovilo za istovarivanje kamenja i dr. Vodogradnja Osijek ima nekoliko blatnjača, a klapete imaju Brodska Posavina i Feliks Regulacija iz Slavonskoga Broda.

Putnički brod

Putnički brod namijenjen je prijevozu više od 12 putnika, a može biti izletnički za dnevne izlete ili krstaš s kabinama za višednevna krstarenja, kakvih u Hrvatskoj za sada nema.

Nacionalni park Plitvička jezera ima flotu izletničkih brodova za plovidbu jezerom Kozjakom, jednostavne čelične izvedbe, s električnim pogonom. Brodovi na natkrivenoj palubi prevezu više od milijun putnika na godinu. Dva manja broda, pogonjena izvanbrodskim elektromotorom snage 8 kW i napona 48 V, kapaciteta su 50 putnika, a šest većih brodova, pogonjenih ugrađenim elektromotorima snage 2×8 kW i napona 72 V, 100 putnika. Prvotno su u brodovima bili ugrađeni istosmjerni elektromotori zagrebačke tvornice Končar, koji su zamijenjeni elektromotorima s permanentnim magnetima pulskoga proizvođača TEMA.

U Nacionalnome parku Krka plovi više brodova od Skradinskoga buka do otoka Visovca i do Roškoga slapa te od Roškoga slapa do manastira Aranđelovca. Brodovi imaju dizelski motorni poriv, a izgrađeni su u Remontnom brodogradilištu Šibenik i Brodogradilištu Punat.

Park prirode Kopački rit posjeduje tri izletnička broda. Brod Vidra namijenjen je dnevnomu prijevozu do 60 posjetitelja. To je jednopalubno čelično plovilo izgrađeno u poduzeću Vodogradnja Osijek, a opremljeno je dvama elektromotorima snage po 10 kW, koji struju dobivaju iz 24 akumulatora. Stakloplastični brod Orao I izgrađen je u poduzeću Prinz Adriatic iz Oroslavja, prima 75 putnika i opremljen je dvama vodomlaznim porivnicima snage po 106 kW. Čelični brod Liska prevozi do 50 putnika i opremljen je porivnim dizelskim motorom od 73,5 kW.

Park prirode Lonjsko polje raspolaže brodom za kružne izletničke vožnje Katarina 1, kapaciteta 70 putnika, te turističkom skelom Vodomar, duljine 15 m i kapaciteta 25 putnika.

Kao dio sisačke turističke ponude nude se krstarenja Kupom do Petrinje i Savom do rubnih općina Zagrebačke županije brodom Juran i Sofija. Taj je dvotrupac proizvod brodogradilišta Brodocentar Sisak, a porinut je 2003. kao prva novogradnja nakon Domovinskoga rata. Na tendom natkrivenoj palubi može primiti 70 putnika. Odnedavna je u floti HRB Dunavskoga Lloyda – Sisak i putnički brod Delfin kapaciteta 200 putnika.

Dunavom plove dva izletnička putnička broda. Dvotrupni izletnički brod Danubius prvi je domaći riječni turistički brod na Dunavu, izgrađen potkraj 2010. Ima dizelski motorni poriv, kapacitet do 50 putnika, a plovi iz Iloka. Solarni turistički panoramski brod Bajadera plovi u okolici Vukovara. Brod je katamaranske izvedbe i aluminijskoga trupa, a projektirao ga je Marina Studio 360 iz Zagreba. Poriv mu osiguravaju dva elektromotora s permanentnim magnetima snage po 30 kW, a postavljeni su i sunčani paneli. Izveden je kao jednopalubno plovilo za 60 putnika s ostakljenim nadgrađem. Slično plovilo, izletnički turistički brodić Sveti Anton plovi jezerom Bajer kraj Fužina od 2012. Može prevesti do 60 putnika, ima poriv elektromotorima s permanentnim magnetima snage 2×6,1 kW uz punjenje akumulatora sunčanim panelima, katamaranske je izvedbe, aluminijskoga trupa, a izgrađen je u poduzeću Kvarnerplastika iz Rijeke.

Skela

Skela se danas gradi od dvaju čeličnih pontona povezanih čeličnom platformom prekrivenom limovima. Duljina joj je 10 do 15 m, a širina oko 10 m. Kadšto je opremljena ukrcajnim rampama. U rjeđim slučajevima ima i vlastiti pogon, ali je uglavnom bez njega, te je upravljana kormilom. Nošena snagom riječne matice, kreće se duž razapetoga čeličnog užeta. Najčešće nema vozni red, već vozi prema potrebi. Za Domovinskoga rata skele su na Savi, zbog porušenih mostova, služile za prijevoz ljudi, vozila, vojske, vojne opreme te bolničkih vozila i bile su jedina komunikacija do hrvatskih enklava u Bosanskoj Posavini. Danas se u Hrvatskoj skele rabe na Savi, Dravi i Muri. Najčešće su u vlasništvu općina koje se brinu za održavanje i zapošljavanje posade (skelari), ali postoji i nekoliko skela u privatnom vlasništvu. Uglavnom služe za prijevoz lokalnoga stanovništva, poljoprivredne i šumarske mehanizacije, turista te lovaca.

Godine 2016. na Savi su prometovale skele Otočanka (Otok Samoborski–Savski Marof), Medsave II (Medsave–Zaprešić), Oborovo (Oborovo–Vrbovo Posavsko), Martinjska ves (Dubrovčak Lijevi–Dubrovčak Desni), Tišina (Tišina Kaptolska–Tišina Erdedska), Sunjanka (Graduša Posavska–Lukavec Posavski), Kratečko (Kratečko–Sunjsko Selište). Dravom plovi kraj Pitomače motorna skela do Jelkuša i skela do Križnice, koja plovi po voznom redu, a u središtu Osijeka turistička skela prevozi putnike do zoološkoga vrta. Skela preko Mure u Svetom Martinu na Muri, nakon izgradnje mosta, plovi samo u turističke svrhe. Motornu skelu Golubica, izgrađenu u nizozemskom brodogradilištu Damen Shipyard Gorinchem, Hrvatskoj je 2010. darovala nizozemska vlada, a plovila je između Vukovara i Bača u Srbiji. Od zatvaranja graničnoga prijelaza 2013. skela nije u funkciji.

Skela Martinjska ves (Dubrovčak Lijevi–Dubrovčak Desni) na Savi

Skela na Savi u Trnju, Zagreb, 1930.

Ratni brod

Ratni brod pod zapovjedništvom je oružanih snaga, a posada podliježe vojnoj disciplini. U sastavu Riječne bojne Hrvatske kopnene vojske danas se nalaze riječni minolovci prenamijenjeni u patrolne brodove (PB-91 i PB-93), izgrađeni 1952. u Mačvanskoj Mitrovici, dok je PB-92 prenamijenjen u civilne svrhe.


Ostali podatci
Što pročitati?

Dunavski Lloyd 1952.–1962. Sisak, 1962.

L. Černicki: Posljednje skele na Savi. Meridijani, 19(2003) 173, str. 40–45. Priručnik za plovidbu na rijeci Savi. Zagreb, 2014.

Mrežne poveznice
Iz arhive LZMK-a

A. Sentić: BRODOVI UNUTRAŠNJE PLOVIDBE. Tehnička enciklopedija, sv. 2., 1966., str. 491−505.

A. Simović, D. Avramović, J. Vasiljević: RIJEČNA RATNA FLOTILA. Pomorska enciklopedija, sv. 7., 1985., str. 87−91.

A. Simović, O. Bizjak: RIJEČNI RATNI BROD. Pomorska enciklopedija, sv. 7., 1985., str. 95−96.