Objavljeno: .
Ažurirano: 17. travnja 2019.

raketna topovnjača, manji ratni brod primarno naoružan protubrodskim raketama. Pojam se ponekad poistovjećuje s → raketnim čamcem, no u nas označava noviju i nešto veću generaciju tih brodova. Raketna topovnjača zajedno s raketnim čamcem preuzela je ulogu → torpednih čamaca, kojih je domet djelovanja torpedima na površinske brodove bio četiri do pet puta manji. Raketne topovnjače istisnine su do 300 t, brzine i do 40 čv, naoružane s do četiri protubrodske rakete, te topovima kalibra 76 mm ili 57 mm na pramcu i 40 mm na krmi. U svijetu su poznatiji projekti raketnih topovnjača švedska Spica te francuski Combattante.

Početkom 1970-ih programom osuvremenjivanja tadašnjeg JRM-a pokrenut je razvoj i gradnja nove generacije vlastitih raketnih brodova naoružanih najsuvremenijim protubrodskim raketnim naoružanjem i artiljerijskim sustavima, označenih kao raketne topovnjače. Stasala brodograđevna industrija i domaća tehnologija omogućile su realizaciju toga zahtjevnog pothvata. Prema projektima zagrebačkog → Brodarskog instituta i riječkog → Brodoprojekta, izrađenima po uzoru na švedsku klasu raketnih topovnjača Spica, u tadašnjem Titovu brodogradilištu u Kraljevici (→ Brodogradilište Kraljevica) započela je 1974. izgradnja prve raketne topovnjače klase Rade Končar. Gradnja je dovršena 1976., a brod stavljen u službu 1977. Do 1979. u Kraljevici je za JRM izgrađeno ukupno šest brodova te klase (RTOP-401 do RTOP-406). Jedan od njih je za Domovinskoga rata ostao u Šibeniku, te je danas pod nazivom RTOP-21 Šibenik u službi HRM-a.

Raketna topovnjača klase Rade Končar, izgrađena u Titovu brodogradilištu (danas Brodogradilište Kraljevica), 1976–79.

Model raketne topovnjače Kralj Petar Krešimir IV., za ispitivanja u zračnome tunelu, izrađen u Brodarskom institutu u Zagrebu

U 1980-ima domaći su se brodograđevni kapaciteti okrenuli još zahtjevnijem projektu gradnje raketnih → fregata, dok je potkraj desetljeća naručena poboljšana klasa raketnih topovnjača. Gradnja prvoga od tih brodova u kraljevičkom se brodogradilištu namjerno odugovlačila. Dovršen je tek kad je bilo sigurno da će pripasti HRM-u, te je porinut 1992. pod nazivom Kralj Petar Krešimir IV., što je ujedno i naziv klase. Drugi brod te klase, Kralj Dmitar Zvonimir, porinut je i stavljen u službu HRM-a 2001. Raketne topovnjače i danas predstavljaju okosnicu flote HRM-a, koja uz tri broda sagrađena u Kraljevici raspolaže još dvama brodovima finske proizvodnje klase Helsinki (RTOP-41 Vukovar i RTOP-42 Dubrovnik).

Raketna topovnjača Kralj Dmitar Zvonimir, izgrađena u Brodogradilištu Kraljevica 2001., MORH

Ratni brodovi RTOP-41 Vukovar i RTOP-42 Dubrovnik klase Helsinki, u sastavu HRM-a od 2009., izgrađeni u finskom brodogradilištu Wärtsilä 1985–86 (iz arhiva časopisa Hrvatski vojnik, MORH)
Osnovne značajke raketnih topovnjača domaće proizvodnje
Klasa Rade Končar Klasa Kralj Petar Krešimir IV.
Puna istisnina 260 t 385 t
Duljina 44,99 m 53,6 m
Širina 8,4 m 8,5 m
Gaz 2,6 m 2,3 m
Pogon, plinske turbine 2 × 3309 kW
Pogon, dizelski strojevi 2 × 2647 kW 3 × 3700 kW
Brzina 40 čv 36 čv
Posada 30 članova 33 člana
Rakete 2 × P-15 Termit (SS-N-2 Styx) 8 × Saab Bofors RBS 15B
Topovi Bofors 57 mm AK-630 30 mm Bofors 57 mm AK-630 30 mm

Ostali podatci
Vidi još...
Što pročitati?

A. Korbar: Brodarski institut – 65 godina. Brodogradnja, 64(2013) 2, str. 1–13.

Iz arhive LZMK-a

V. Kristić: RAKETNI ČAMAC. Pomorska enciklopedija, sv. 6., 1983., str. 616–617.

raketna topovnjača
Raketna topovnjača Kralj Petar Krešimir IV., izgrađena u Brodogradilištu Kraljevica 1992., MORH

Manji ratni brod primarno naoružan protubrodskim raketama.

Kategorije i područja