riječno ili unutarnje brodarstvo, gospodarska djelatnost koja obuhvaća promet dobara i putnika brodovima na unutarnjim vodenim prometnim putovima: rijekama, kanalima i jezerima. Prema namjeni, razlikuje se teretno, putničko i mješovito riječno brodarstvo (→ promet unutarnjim vodama). Najčešća je podjela plovila riječne plovidbe prema tome imaju li vlastiti porivni uređaj ili nemaju. Plovila s vlastitim porivnim uređajem su putnički, teretni (tegljači, potiskivači i mješoviti) i specijalni (ribarski, jahte, trajekti) brodovi. Plovila bez vlastita porivnog uređaja su teglenice i potisnice (barže). (→ plovila unutarnje plovidbe)
Riječno se brodarstvo osobito razvilo u XIX. st., kada su se na europskim rijekama pojavili parobrodi. Prvi riječni parobrod zaplovio je Dunavom 1817., a Prvo austrijsko parobrodarsko društvo utemeljeno je u Beču 1829. Osim Dunavom, sredinom XIX. st. parobrodski se promet odvijao i Dravom i Savom. Prvi hrvatski parobrod Sloga, kupljen u Beču 1844., bio je u vlasništvu Savsko-kupskoga društva parobrođenja iz Siska, osnovanoga 1843., prvoga dioničkog društva na hrvatskim prostorima. Unatoč jakoj konkurenciji austrijskih i mađarskih brodara, u drugoj polovici XIX. st. Hrvatska je imala mnogobrojna parobrodarska društva. Godine 1952. u Vukovaru je osnovano poduzeće Riječna plovidba Hrvatske, kojemu je već sljedeće godine sjedište premješteno u Sisak te mu je promijenjen naziv u Dunavski Lloyd (→ Hrvatsko riječno brodarstvo Dunavski Lloyd – Sisak).
Danas je najznačajniji međunarodni promet Dunavom, dravski promet ponajviše se odvija na dijelu između Dunava i Osijeka, a savski na dijelu između Slavonskoga Broda i Siska. U jadranskom slivu rijeke imaju kratke tokove i nemaju prometnu važnost kao rijeke na sjeveru Hrvatske, ali se ipak rabe za plovidbu.
Hrvatski lučki sustav obuhvaća četiri međunarodne riječne luke – Vukovar, Sisak, Slavonski Brod i Osijek te nekoliko pristaništa. U planu je izgradnja višenamjenskoga plovnoga kanala Dunav–Sava (Vukovar–Šamac) duljine 62 km.
