Objavljeno:
Ažurirano: 6. prosinca 2018

Samoborček, popularni naziv uskotračne željeznice koja je povezivala Zagreb i Samobor 1901–79. Koncesiju za izgradnju i korištenje željezničke pruge (na 90 godina) dobilo je dioničarsko društvo Vicinalna željeznica Zagreb–Samobor sa sjedištem u Budimpešti. Sjedište uprave dioničarskog društva koje je upravljalo željeznicom 1918. premješteno je u Zagreb. Pruga je u početku bila duljine 19 km, no 1951. dograđena je još 5 km duga trasa od Samobora do Bregane (za potrebe vojnog Tehničkog remontnog zavoda Bregana i tvornice Vladimir Bakarić). Duž pruge izgrađena su dva kolodvora (u Zagrebu i Samoboru) i četiri postaje (u Vrapču, Stenjevcu, Susedgradu i Svetoj Nedelji). Prugom je prometovalo sedam vlakova na dan, iz Samobora u Zagreb kretala su tri, a iz Zagreba u Samobor četiri vlaka. Najveća brzina koju su lagane parne tenderske lokomotive s dvije, tri ili četiri osovine mogle postići bila je 40 km/h. Vagoni su bili otvoreni (ljeti) i zatvoreni (zimi), II. i III. razreda.

Samoborček, otvorena kola

Poduzeće je 1945. podržavljeno i uvršteno u sastav Jugoslavenskih državnih željeznica, no 1950. izdvojeno je i od tada je djelovalo kao samostalno poduzeće pod nazivom Gradska željeznica u Zagrebu. Vozni park Samoborčeka sredinom XX. st. sastojao se od četiri lokomotive te 34 putnička i 43 teretna vagona. Opsežan remont pruge 1953–57. omogućio je bolju prometnu povezanost (prometovalo je 18–20 vlakova na dan) i postizanje veće brzine (najveća brzina 60 km/h u putničkome i 45 km/h u teretnome prometu). Godine 1959. u suradnji s Tvornicom za izradu i popravak željezničkih vozila Janko Gredelj (→ Tvornica željezničkih vozila Gredelj) u promet je pušten prvi od ukupno tri trodijelna dizelska motorna aluminijska vlaka, poznatiji pod popularnim nazivom Srebrna strijela. Aluminijski šinobusi pušteni su u promet 1965., a dvodijelni dizelski motorni vlak 1970. Osim pruge i voznoga parka modernizirane su i prijamne kolodvorske zgrade u Zagrebu (1962) i Samoboru (1968).

Dizelsko-elektromotorni vlak srebrna strijela, proizveden u Tvornici za izradu i popravak željezničkih vozila Janko Gredelj Zagreb 1959.

Sredinom 1960-ih željeznica je sve teže konkurirala snažnom razvoju cestovnoga prometa, pa se samoborska željeznica udružila sa ZET-om, no ugovor je prekinut nakon samo deset dana. Zadnji je Samoborček prugom od Zagreba do Samobora prošao 31. XII. 1979.


Ostali podatci
Vidi još...
Što pročitati?

H. Bunijevac: Životopis samoborske željeznice. Hrvatska revija, 1(2001) 1, str. 133–137.

Što posjetiti?
Samoborček
Parna lokomotiva Samoborček sa željezničkim kolima, Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb

Popularni naziv uskotračne željeznice koja je povezivala Zagreb i Samobor 1901–79.


Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje