Samoborček, popularni naziv uskotračne željeznice koja je povezivala Zagreb i Samobor 1901–79. Koncesiju za izgradnju i korištenje željezničke pruge (na 90 godina) dobilo je dioničarsko društvo Vicinalna željeznica Zagreb–Samobor sa sjedištem u Budimpešti. Sjedište uprave dioničarskog društva koje je upravljalo željeznicom 1918. premješteno je u Zagreb. Pruga je u početku bila duljine 19 km, no 1951. dograđena je još 5 km duga trasa od Samobora do Bregane (za potrebe vojnog Tehničkog remontnog zavoda Bregana i tvornice Vladimir Bakarić). Duž pruge izgrađena su dva kolodvora (u Zagrebu i Samoboru) i četiri postaje (u Vrapču, Stenjevcu, Susedgradu i Svetoj Nedelji). Prugom je prometovalo sedam vlakova na dan, iz Samobora u Zagreb kretala su tri, a iz Zagreba u Samobor četiri vlaka. Najveća brzina koju su lagane parne tenderske lokomotive s dvije, tri ili četiri osovine mogle postići bila je 40 km/h. Vagoni su bili otvoreni (ljeti) i zatvoreni (zimi), II. i III. razreda.







Poduzeće je 1945. podržavljeno i uvršteno u sastav Jugoslavenskih državnih željeznica, no 1950. izdvojeno je i od tada je djelovalo kao samostalno poduzeće pod nazivom Gradska željeznica u Zagrebu. Vozni park Samoborčeka sredinom XX. st. sastojao se od četiri lokomotive te 34 putnička i 43 teretna vagona. Opsežan remont pruge 1953–57. omogućio je bolju prometnu povezanost (prometovalo je 18–20 vlakova na dan) i postizanje veće brzine (najveća brzina 60 km/h u putničkome i 45 km/h u teretnome prometu). Godine 1959. u suradnji s Tvornicom za izradu i popravak željezničkih vozila Janko Gredelj (→ Tvornica željezničkih vozila Gredelj) u promet je pušten prvi od ukupno tri trodijelna dizelska motorna aluminijska vlaka, poznatiji pod popularnim nazivom Srebrna strijela. Aluminijski šinobusi pušteni su u promet 1965., a dvodijelni dizelski motorni vlak 1970. Osim pruge i voznoga parka modernizirane su i prijamne kolodvorske zgrade u Zagrebu (1962) i Samoboru (1968).







Sredinom 1960-ih željeznica je sve teže konkurirala snažnom razvoju cestovnoga prometa, pa se samoborska željeznica udružila sa ZET-om, no ugovor je prekinut nakon samo deset dana. Zadnji je Samoborček prugom od Zagreba do Samobora prošao 31. XII. 1979.