Santorio, Santorio (Kopar, 29. III. 1561 – Venecija, 22. II. 1636), liječnik, izumitelj medicinskih instrumenata, začetnik eksperimentalne medicine.

Završio je 1582. studij filozofije i medicine u Padovi postigavši naslov doktora medicine. Smatra se da je 1587–99. boravio u Hrvatskom primorju kao liječnik u službi grofa Zrinskoga. Bavio se privatnom liječničkom praksom u Veneciji do 1611., bio profesor teorijske medicine na Sveučilištu u Padovi do 1624., a potom predsjednik liječničkog udruženja u Veneciji. Bio je jedan od najistaknutijih predstavnika ijatrofizike i ijatromehanike te začetnik eksperimentalne medicine. U medicinsku praksu uveo je redovitu uporabu vage. Važući ljudsko tijelo posebno konstruiranom vagom, otkrio je neprimjetno isparavanje iz tijela kao dio metabolizma. Na već postojeći Galileijev termoskop postavio je mjernu ljestvicu te dobio prvi termometar, kojim se služio za meteorološka mjerenja i prvi mjerio temperaturu ljudskoga tijela. Izumio je poseban higrometar, pulsilogij (spravu za mjerenje frekvencije bila), anemometar, troakar (spravu za izvlačenje tekućine iz trbuha), kateter za ekstrakciju mokraćnih kamenaca i dr. Njegovo djelo De medicina statica (1614) doživjelo je više od 50 izdanja i prijevoda. Pokrajinska je bolnica u Puli dugo nosila njegovo ime, a njegovo se poprsje i danas nalazi u prostranom ulazu Opće bolnice u Puli.





