Winkler, Zlatko (Zagreb, 3. VIII. 1917 – Rijeka, 26. III. 1996), brodograđevni inženjer, jedan od utemeljitelja riječkoga Tehničkoga fakulteta.

Na Tehničkome fakultetu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje) u Zagrebu, diplomirao je 1942. brodogradnju te doktorirao 1976. disertacijom Kritički prikaz primjene tehnika i metoda kvantitativnog upravljanja u istraživačkim projektima jugoslavenske brodogradnje (mentor → D. Taboršak). Od 1942. na tom je fakultetu radio kao honorarni asistent jednog od osnivača studija brodogradnje u Hrvatskoj, profesora → Leopolda Sorte, a 1943. bio je mobiliziran i upućen u Zapovjedništvo ratne mornarice kao nadzorni inženjer gradnje u Tvornici uskotračnog i željezničkog materijala Dr. M. G. Rašica u Zagrebu. Ponovno je bio asistent na Fakultetu do 1950. kada je, na zahtjev tadašnje Centralne uprave brodogradnje, upućen u brodogradilište 3. maj u Rijeci, gdje je isprva bio tehnički direktor, a od 1961. generalni direktor. Znatno je pridonio konstituiranju riječkoga Strojarskoga fakulteta (osnovan 1960., od 1973. → Tehnički fakultet u Rijeci) i njegovu razvoju u važnu znanstvenu i obrazovnu ustanovu. Na riječkom se fakultetu zaposlio 1961., a 1972. izabran je u zvanje redovitoga profesora. Predavao je niz kolegija na brodograđevnom i strojarskom studiju te na studiju inženjerstva morske tehnologije. Bio je dekan (1966–68), prodekan (1968–70), suosnivač studija brodogradnje (1969–70), predstojnik Zavoda za brodogradnju (1970–74), dok je na riječkome Sveučilištu bio prorektor za znanstveni rad (1980–84). Umirovljen je 1986.

Znanstveno se bavio razvojem morske tehnologije, a u stručnome radu tehnološkom i organizacijskom problematikom te modernizacijom brodograđevne proizvodnje. Od 1992. bio je redoviti član HAZU-a, gdje je bio osnivač Znanstvenoga savjeta za pomorstvo te njegov prvi predsjednik. Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« (1976).