Objavljeno:
Ažurirano: 1. ožujka 2019

željeznički kolodvor, prometno-tehnički objekt na željezničkoj pruzi gdje se odvija ukrcaj i iskrcaj putnika i robe, otprema i prihvat vlakova te druge željezničke prometne i pogonske radnje (prelazak vlakova s jedne pruge na drugu, njihovo križanje, pretjecanje i sl.).

Vrste kolodvora

Željezničkim kolodvorom nazivaju se i drugi, najčešće manji željeznički objekti iste namjene: postaja (manji kolodvor), stajalište (mjesto na pruzi za ulazak ili izlazak putnika, najčešće opremljeno samo peronima s nadstrešnicama, a ponekad i manjom putničkom zgradom), utovarište ili stovarište (manji kolodvor namijenjen teretnomu prometu), mimoilaznica (mjesto mimoilaženja ili pretjecanja vlakova na jednokolosiječnoj pruzi) i preticajnica (mjesto pretjecanja na dvokolosiječnoj pruzi).

S obzirom na položaj u željezničkoj mreži, kolodvor može biti početni i završni (u kojem vlakovi započinju, odn. završavaju vožnju), ili međukolodvor (prolazni kolodvor između početnoga i završnoga kolodvora), a s obzirom na smjer pojedinih pruga, kolodvor može biti priključni (u kojem se pruga nižega reda priključuje na glavnu prugu; ako je pruga iste širine kolosijeka, pojedini vagoni mogu prelaziti s jedne pruge na drugu), dodirni (u kojem se pruge dodiruju i ponovno razdvajaju; ako je širina kolosijeka ista, vagoni mogu prelaziti s jedne pruge na drugu), stjecišni (u kojem se stječu dvije ili više pruga, često različita reda), razdjelni (u kojem se jedna pruga grana na dvije jednakopravne) i križišni (u kojem se križaju dvije pruge istog ili različita reda). Prema zadaći u reguliranju prometa razlikuju se granični kolodvor (regulira promet između dviju željezničkih uprava), rasporedni kolodvor (uvodi u promet vlakove, sastavlja ih i rastavlja, planira otpremu vagona i dr.), odvojni kolodvor (regulira prelazak vlakova s jedne odvojne pruge na drugu) itd.

U gradovima s gradskom, prigradskom i podzemnom željeznicom (željeznice bliskog prometa) kolodvor se obično naziva postajom. Postaje u takvom (bliskom) željezničkom prometu mogu biti dodirnoga tipa (svaka željeznička pruga ima svoje kolosijeke, a vlakovi koji njima prometuju nemaju mogućnost prelaska s jedne pruge na drugu) i složenoga tipa (nalik razdjelnim i križišnim kolodvorima željeznice dalekoga prometa). U završnoj postaji i na poslovnom kolodvoru nalaze se okretišta i uređaji za obrat vlakova.

Pruge i složena željeznička postrojenja u gradu s većim brojem povezanih pojedinačnih kolodvora nazivaju se željezničkim čvorištima. Željezničkim čvorištem često se naziva i kolodvor u kojem se stječe nekoliko pruga iz različitih smjerova. Željezničko čvorište s više kolodvora obično se sastoji od jednog većeg (glavnog) putničkog kolodvora te nekolicine manjih kolodvora namijenjenih gradskom, prigradskom i regionalnom putničkom prometu. U njemu je putnički promet odvojen od teretnoga, a odvajanje se obavlja u pretkolodvorima ili rasputnicama.

Prema vrsti prometa kolodvori mogu biti putnički, teretni i mješoviti. Putnički i teretni kolodvori mogu imati pridružene pogonske kolodvore; u putničkome prometu oni se nazivaju poslovnim kolodvorima, a u teretnome prometu ranžirnim kolodvorima.

Putnički kolodvor služi prihvatu i otpremi putnika i putničkih vlakova. Manji gradovi imaju jedan (glavni) putnički kolodvor, a oni veći više manjih putničkih kolodvora. S obzirom na smjer dolaska i odlaska vlakova putnički kolodvori su prolazni (omogućuju prolazak vlakova, odn. nastavak putovanja bez promjene smjera ili povratne vožnje) i zaglavni ili kombinirani (vlakovi završavaju vožnju na kraju kolosijeka, pa je rad s njima složeniji). Putnički kolodvor u većim gradovima sastoji se od željezničkih postrojenja (skretnice, kolosijeci s opremom, peroni za pristup vlakovima, nathodnici i pothodnici, dizala, pokretne stube), kolodvorskoga trga (prostor javnoga gradskog prometa, postaje taksi-službe, parkirališta i pješačke površine) i prijelaznoga prostora između tih dvaju objekata na kojem se nalazi kolodvorska prijamna zgrada. Kolodvorska prijamna zgrada obuhvaća prostore za pogonske sadržaje (ured šefa kolodvora, prometni ured, ured za tehnički pregled vozila, prostor za vozno i vlakopratno osoblje, dojavni ured, prostorije za signalne i sigurnosne uređaje i sl.) i prometne sadržaje (ulazne dvorane, prostor za izdavanje karata, prtljažni ured, čekaonice, garderobe, restorani, informacijski ured i sl.

Teretni kolodvor služi prihvatu i otpremi tereta (robe), a često se nalazi izvan užega gradskog područja, u blizini industrijskih ili trgovačkih zona. Obično zauzima veliku površinu potrebnu za smještaj željezničkih postrojenja, pristupnih cesta, površina za pretovar tereta i dr. S malih i srednje velikih kolodvora vagoni se otpremaju sabirnim vlakovima, a s teretnih se kolodvora velikih čvorišta vagoni otpremaju u ranžirni kolodvor, gdje se slažu teretni vlakovi. Teretni kolodvori opremljeni su robnim skladištima, rampama za utovar, istovar i pretovar te ostalom opremom za rukovanje robom. Osim ranžirnoga, postoje lokomotivski kolodvor (za spremanje i održavanje lokomotiva), te industrijski i lučki (pristanišni) kolodvor.

Mješoviti kolodvor služi prihvatu putnika i robe, a na istome željezničkom platou obuhvaća postrojenja za obavljanje svih prometnih i pogonskih radnji. U manjim mješovitim kolodvorima to se obavlja na istim kolosijecima, a u većima su kolosijeci specijalizirani za otpremu, prijam, pretjecanje i sl. U oba su slučaja postrojenja za putnički i teretni promet odvojena.

Željeznički kolodvori u Hrvatskoj

Prve kolodvorske zgrade u Hrvatskoj izgrađene su u drugoj polovici XIX. st. u doba puštanja u promet prvih željezničkih pruga. Uz kolodvorske zgrade izgrađeni su i mnogi popratni infrastrukturni objekti (željeznički, skladišni i stambeni objekti, pružna i radionička postrojenja i dr). Prijamne zgrade izgrađene u to doba (najčešće u neoklasicističkome stilu) nerijetko predstavljaju vrijedna djela onodobne arhitekture, te je 2018. šest takvih građevina bilo uvršteno na popis nepokretnih kulturnih dobara RH (kompleks željezničkoga kolodvora u Karlovcu, zgrade željezničkih kolodvora u Koprivnici, Petrinji i Splitu te zgrada Zapadnoga kolodvora i Glavnoga kolodvora u Zagrebu). Među najvrednijim su ostvarenjima prijamnih zgrada koje je projektirao mađarski arhitekt, glavni inženjer Mađarskih kraljevskih državnih željeznica Ferenz Pfaff (1851–1913).

Godine 2017. HŽ Infrastruktura je na željezničkoj mreži u Hrvatskoj posjedovala 554 službenih mjesta: 228 kolodvora, 304 stajališta, osam otpremništava i stajališta, šest otpremništva, pet rasputnica, dvije rasputnice i stajališta, te odjavnicu. U Hrvatskoj postoji 14 teretnih kolodvora (Bakar, Đeletovci, Jankovci, Podsusedska tvornica, Prečec, Raša, Rijeka–Brajdica, Šibenska luka, Šoići, Zagreb–Borongaj, Zagreb–Istočni kolodvor, Zagreb–Ranžirni kolodvor, Zagreb–Resnik i Zagreb–Žitnjak).

Najveća željeznička čvorišta s više kolodvora u Hrvatskoj nalaze se u Zagrebu i Vinkovcima. Važna željeznička čvorišta (kolodvori u kojima se stječe nekoliko pruga iz različitih smjerova) su ona u Kninu, Rijeci, Varaždinu, Koprivnici i Osijeku. Danas se svojom poviješću i prometnom ulogom ističu kolodvori u Bjelovaru, Čakovcu, Dugom Selu, Karlovcu, Kninu, Koprivnici, Križevcima, Osijeku, Pločama i Metkoviću, Puli, Rijeci, Sisku, Slavonskome Brodu, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Vinkovcima, Zadru i Zagrebu.

Bjelovar. Željeznička pruga kroz Bjelovar puštena je u promet 1894., kao prva dionica (Križevci‒Bjelovar) vicinalne pruge Križevci‒Bjelovar‒Virovitica‒Barcs izgrađene 1900. Od Bjelovara su od 1912., odn. 1913. prometovali vlakovi prema Garešnici i Grubišnome Polju do 1968., kada je ta pruga, zajedno s dionicom pruge od Bjelovara prema Kloštru Podravskom i Virovitici ukinuta zbog nerentabilnosti; od 1995. potonja je dionica ponovno u funkciji. Željeznički kolodvor Bjelovar i kolodvorska zgrada izgrađeni su 1894; zgrada je dograđena 1915. Godine 1927. iz kolodvora Bjelovar otpremljen je 195 591 putnik, a 2017. otpremljeno je 139 220 putnika.

Željeznički kolodvor Bjelovar, 1915., Hrvatski željeznički muzej, Zagreb

Čakovec. Željeznička pruga kroz Čakovec (Pragersko‒Čakovec‒Kotoriba‒Nagykanizsa) prva pruga na području današnje Hrvatske, puštena je u promet 1860. Od 1886. u prometu je i pruga Čakovec‒Varaždin‒Zaprešić kojom je Čakovec dobio izravnu vezu sa Zagrebom. Željeznički kolodvor Čakovec je ranžirni, rasporedni, tehnički i granični. Kolodvorska zgrada dovršena je uoči otvaranja pruge 1860. Od 1945. uz kolodvor djeluje i Radionica željezničkih vozila Čakovec za remont i popravak vagona i lokomotiva. Godine 1927. iz kolodvora Čakovec otpremljeno je 181 876 putnika, a 2017. 193 359 putnika.

Željeznički kolodvor Čakovec, 1920-ih, Hrvatski željeznički muzej, Zagreb

Dugo Selo. Željeznička pruga kroz Dugo Selo (Zagreb‒Dugo Selo‒Koprivnica) puštena je u promet 1870. Od 1897. u prometu je i pruga Dugo Selo‒Novska čime je Dugo Selo postalo važno čvorište u željezničkoj mreži. Željeznički kolodvor Dugo Selo je početno-završni kolodvor u organiziranju gradskog i prigradskog prometa Zagreba i Zagrebačke županije. Današnja kolodvorska zgrada izgrađena je 1957. Godine 1927. iz kolodvora Dugo Selo otpremljeno je 131 875 putnika, a 2017. otpremljena su 992 883 putnika.

Karlovac. Željeznička pruga od Zagreba do Karlovca puštena je u promet 1865., a dalje do Rijeke 1873; od 1907. od Karlovca vodi pruga prema Sisku, a od 1913. i prema slovenskoj Metliki i Novome Mestu (Karlovac‒Ozalj‒Bubnjarci‒Metlika); potonja pruga od stradanja u Domovinskome ratu nije u prometu. Željeznički kolodvor Karlovac mješoviti je prolaznoga tipa, rasporedni i ranžirni; raspolaže s 20 kolosijeka. Privremena putnička prijamna zgrada te mnogobrojni pomoćni objekti izgrađeni su 1865., nova reprezentativna kolodvorska zgrada dovršena je 1903. prema projektu arhitekta F. Pfaffa (zaštićeno kulturno dobro RH od 2013), a 2013. izgrađeno je i stajalište Karlovac Centar. Godine 1932. Karlovcem je prošlo 249 000 putnika, a 2017. iz Karlovca je otpremljeno 328 975 putnika.

Knin. Željeznička pruga iz smjerova Splita i Šibenika preko Siverića do Knina izgrađena je 1888; 1902. otvorena je i uskotračna teretna pruga prema Drvaru, koja je 1914. produžena prema Prijedoru te je otvorena i za putnički promet. Knin je sa zaleđem preko Gračaca, Gospića i Ogulina povezan prugom normalnog kolosijeka 1925 (Lička pruga), od 1948. prema unutrašnjosti vodi i pruga normalnog kolosijeka od Knina prema Bihaću (Unska pruga), a 1967. dovršena je pruga Knin‒Kistanje‒Benkovac‒Zadar. Tijekom vremena postavši glavnim željezničkim čvorištem za Dalmaciju, željeznički kolodvor Knin ranžirni je, rasporedni i odvojni, s kolosijecima podijeljenima u skupine za otpremu putničkih vlakova, teretnih vlakova, ranžirnu i garažnu skupinu te skupinu vagonske radionice i dizelskog depoa. Prvobitna kolodvorska prijamna zgrada izgrađena je 1888., a 1965. nova, suvremena zgrada. Godine 1927. iz kolodvora je otpremljeno 58 000 putnika, a 2017. otpremljeno je 8386 putnika.

Koprivnica. Željeznički kolodvor Koprivnica nalazi se na križanju važnih željezničkih prometnih pravaca Zagreb‒Križevci‒Botovo‒Zákány (Žakanj) (izgrađen 1870) i Podravske pruge od Varaždina do Dalja (dionica prema Virovitici puštena u promet 1912., a prema Varaždinu 1937). Prva kolodvorska zgrada izgrađena je prolaskom prve pruge kroz Koprivnicu, a današnja zgrada u secesijskom stilu 1913 (zaštićeno kulturno dobro RH od 2006). Godine 1927. iz kolodvora su otpremljena 153 404 putnika, a 2017. otpremljena su 433 583 putnika.

Željeznički kolodvor Koprivnica, početak XX. st., Hrvatski željeznički muzej, Zagreb

Križevci. Željeznički kolodvor Križevci nalazi se na pruzi Zagreb‒Koprivnica‒Botovo‒Madžarska (izgrađena 1870), i odvojku pruge prema Bjelovaru (1894) i dalje prema Kloštru Podravskom (1900). Kolodvor je međukolodvor, odn. ranžirni i rasporedni kolodvor. Kolodvorska zgrada izgrađena je 1870. Godine 2017. iz kolodvora je otpremljeno 285 087 putnika.

Željeznički kolodvor Križevci, 1948., Hrvatski željeznički muzej, Zagreb

Metković i Ploče. Uskotračna pruga Mostar‒Metković izgrađena je 1885., a dionica Metković‒Ploče 1942; pruga od Sarajeva do Ploča zamijenjena je 1966. prugom normalne širine kolosijeka. Od izgradnje luke u Metkoviću u XIX. st. i luke u Pločama tijekom II. svj. rata, kolodvori u Metkoviću i Pločama postali su važna središta pretovara tereta s brodova na željeznicu, uz znatan putnički promet koji je nakon hrvatskog osamostaljenja potpuno stagnirao. Kolodvor u Metkoviću (danas pogranični) izgrađen je ubrzo nakon izgradnje prve pruge, a 1927. otpremio je 237 000 putnika. Kolodvor u Pločama (danas rasporedni, ranžirni, krajnji, lučki i carinski) i prvotna kolodvorska zgrada izgrađeni su 1942., dok je 1966. izgrađena nova kolodvorska zgrada; 2017. iz tog je kolodvora otpremljeno 2439 putnika.

Osijek. Željezničko čvorište u Osijeku nalazi se na križanju Podravske pruge Varaždin‒Dalj (dionica prema Dalju i Erdutu izgrađena 1870, a prema Našicama 1893) i pruge Mađarska‒Beli Manastir‒Đakovo‒Slavonski Šamac (prema Mađarskoj izgrađena 1870, a prema Đakovu 1905); od 1910. u prometu je i pruga Osijek‒Vinkovci, a od 1908. do 1960-ih i uskotračna pruga od Osijeka prema Belišću i Donjem Miholjcu (Slavonska podravska ili Gutmannova željeznica). Nakon izgradnje prvih pruga 1870. izgrađen je i prvi kolodvor Osijek Gornji grad (danas Kolodvor Osijek), kojega je kolodvorska zgrada dograđena 1898. prema projektu F. Pfaffa (zajedno s drugim zgradama čvorišta preventivno zaštićeno kulturno dobro RH). Ubrzo nakon toga izgrađeni su i kolodvori Osijek Donji grad, te Osijek Dravski most. Istodobno s otvorenjem Slavonske podravske pruge, otvorena je i Gutmannova postaja kao njezin zaglavni kolodvor, koji je danas izvan funkcije i zaštićeno je kulturno dobro RH. Iz kolodvora Osijek Gornji grad su 1912. otpremljena 405 843 putnika, dok je 2017. iz osječkih kolodvora otpremljeno 327 314 putnika.

Željeznički kolodvor Osijek, 1929., Hrvatski željeznički muzej, Zagreb

Pula. Željeznički kolodvor Pula krajnji je kolodvor na pruzi Divača‒Buzet‒Pula izgrađenoj 1876., kada je izgrađena i kolodvorska zgrada. Nakon Austrijske, talijanske i slovenske uprave, od 1991. njime upravljaju Hrvatske željeznice. Danas je kolodvor mješoviti, rasporedni i ranžirni; 1980. iz njega je otpremljeno 762 000 putnika, a 2017. zbog odsječenosti istarskih željeznica od ostatka hrvatske željezničke mreže otpremljena su samo 61 634 putnika, većinom u lokalnome prometu.

Željeznički kolodvor Pula

Rijeka. Željezničku vezu s Bečom i Trstom, odn. sa Zagrebom i Budimpeštom Rijeka je dobila 1873. završetkom izgradnje pruga Karlovac‒Rijeka i Pivka‒Šapjane‒Rijeka. Istodobnom modernizacijom Riječke luke koja je premrežena kolosijecima, Rijeka je postala važno prometno čvorište. Prijamna kolodvorska zgrada kolodvora Rijeka sagrađena je 1873., no nakon njezina stradavanja u požaru 1888., prema nacrtima F. Pfaffa 1889. sagrađena je nova reprezentativna zgrada, rekonstruirana 1907.

Nacrt prijamne zgrade kolodvora Rijeka arhitekta F. Pfaffa, 1906., Hrvatski željeznički muzej, Zagreb

S obzirom na znatan teretni i putnički promet čvorišta, stalno je dograđivana njegova infrastruktura. Novi je teretni kolodvor Brajdica otvoren 1900. Željeznička remiza s okretnicom izgrađena je 1908‒14 (danas je preventivno zaštićeno kulturno dobro RH). Teretni promet iz Rijeke se 1980-ih odvijao preko pet kolodvora specijaliziranih za pojedine vrste tereta. Danas je Kolodvor Rijeka rasporedni i ranžirni, a 2017. iz njega je otpremljeno 65 506 putnika.

Sisak. Željeznička pruga od Zagreba do Siska izgrađena je 1862., a 1882. nastavljena je prema Sunji u smjeru Dobrljina (BiH), i u smjeru Nove Gradiške (1888); od 1907. Sisak je preko Capraga povezan s Karlovcem. Željeznički kolodvor Sisak izgrađen je 1861., s kolodvorskom zgradom nalik onoj zagrebačkog Zapadnoga kolodvora (danas zaštićeno kulturno dobro RH) te nadstrešnicom natkrivenim peronima. Ubrzo nakon toga, uz putnički je izgrađen i teretni željeznički kolodvor kraj riječnoga pristaništa na Kupi, te je Sisak postao prvi grad na prostoru Hrvatske s razdvojenim kolodvorima. Iz kolodvora Sisak su 1927. otpremljena 163 592 putnika, a 2017. iz sisačkih su kolodvora otpremljena 649 502 putnika.

Slavonski Brod. Željeznička pruga izgrađena je do Slavonskoga Broda (tada Brod na Savi) 1878. iz smjera Vinkovaca i Dalja, a 1889. produžena do Nove Gradiške u smjeru Zagreba; 1879. izgrađen je željezničko-cestovni most preko Save prema Bosanskome Brodu, odakle je vodila uskotračna pruga prema Zenici i dalje prema Sarajevu (1882) i Metkoviću (1891) (novi željeznički most izgrađen je 1961., a bio je u uporabi do Domovinskoga rata). Zajedno s prvom prugom, u Slavonskome Brodu pušten je u promet i kolodvor te prijamna putnička zgrada 1878. Zbog porasta prometa u gradu početkom XX. st., kolodvorska je zgrada već tada postala neodgovarajuća, a tijekom II. svj. rata je zajedno s obližnjom Prvom jugoslavenskom tvornicom vagona, strojeva i mostova Brod na Savi (→ Đuro Đaković grupa) i drugom željezničkom infrastrukturom potpuno devastirana savezničkim bombardiranjem. Nova, suvremena kolodvorska zgrada izgrađena je 1977., a peronska nadstrešnica 2014. Godine 2017. iz kolodvora je otpremljeno 408 606 putnika.

Split. Željeznička pruga Split‒Siverić izgrađena je 1877., produljena do Knina 1888., a tek 1925. preko Gračaca spojena s kontinentalnom mrežom pruga normalnog kolosijeka. Od 1903. iz Splita je vodila uskotračna pruga do Sinja (promet je prekinut 1962). Željeznički kolodvor i prvobitna kolodvorska zgrada izgrađeni su zajedno s prvom prugom, a nova prijamna zgrada 1906 (proširena 1957; danas zaštićeno kulturno dobro RH). Od 1980-ih kolodvor Split obavlja samo putnički, a kolodvor Split Predgrađe teretni i lokalni putnički prijevoz. Godine 1927. iz Splita su otpremljena 177 463 putnika, a 2017. otpremljeno je 82 490 putnika.

Željeznički kolodvor i luka u Splitu

Šibenik. Željeznička pruga iz Šibenika prema Perkoviću i Siveriću te Splitu izgrađena je 1877., kada je u promet pušten i željeznički kolodvor Šibenik, s prijamnom zgradom koja i danas služi istoj svrsi. Kao lučki teretni kolodvor bilježio je znatan promet od 1888., kada je ostvarena željeznička veza s Kninom; promet se dodatno intenzivirao 1902. izgradnjom uskotračne pruge Knin‒Drvar, te 1948. izgradnjom Unske pruge. Broj otpremljenih putnika tijekom vremena se povećavao te je 1960. iz Šibenika otpremljeno 567 000 putnika. Danas šibensko željezničko čvorište čine kolodvori Šibenik (putnički i lokalni teretni promet), Ražine (ranžirni kolodvor, lokalni prijevoz putnika i tereta; izgrađen 1961) i Šibenik Luka (teretni promet) te više stajališta. Godine 2017. iz Šibenika je otpremljeno 30 565 putnika.

Varaždin. Prva pruga izgrađena 1886. kroz Varaždin bila je Zaprešić‒Zabok‒Varaždin‒Čakovec (tzv. Zagorska pruga); od 1890. u prometu je i vicinalna željeznica Varaždin‒Lepoglava‒Golubovec, a od 1937. pruga Varaždin‒Koprivnica, koja dalje vodi prema Osijeku i Dalju (Podravska pruga). Kolodvor Varaždin i prvobitna kolodvorska zgrada izgrađeni su zajedno s prvom prugom, a zgrada je dograđena 1908. kada je poprimila današnji izgled impozantne neoklasicističke građevine. Godine 2017. iz Varaždina je otpremljeno 435 418 putnika.

Željeznički kolodvor Varaždin, početak XX. st., Hrvatski željeznički muzej, Zagreb

Vinkovci. Prva pruga izgrađena je kroz Vinkovce 1878 (Dalj‒Vinkovci‒Slavonski Brod), od 1886. u prometu je pruga Vinkovci‒Gunja (Brčko), od 1891. pruga Vinkovci‒Tovarnik, od 1901. Vinkovci‒Županja, a od 1910. Vinkovci‒Gaboš‒Osijek, što Vinkovce, smještene na glavnim prometnim pravcima, čini najsloženijim željezničkim čvorištem u Hrvatskoj. Kolodvor Vinkovci izgrađen je 1878., kada i prva kolodvorska zgrada. Opseg prometa naglo je rastao (1911. kroz vinkovački kolodvor prošlo 1 030 511 putnika) te se stalno proširivala infrastruktura. Godine 1928. izgrađen je teretni kolodvor, 1948. novi teretni kolodvor (ranžirni), prvi takav objekt u Jugoslaviji i jedan od najvećih u ovome dijelu Europe (od Domovinskoga rata izvan funkcije); 1965. izgrađena je nova putnička kolodvorska zgrada, a 1967. i velika radionica za popravak vagona. Čvorište je 1981. imalo 3600 zaposlenih. Godine 2017. iz Vinkovaca su otpremljena 254 444 putnika.

Teretni vlakovi na ranžirnome dijelu kolodvora Vinkovci, druga polovica XX. st., Hrvatski željeznički muzej, Zagreb, Vinkovačka željeznička zbirka

Zadar. Željeznička pruga izgrađena je do Zadra 1967 (Zadar‒Bibinje‒Benkovac‒Kistanje‒Knin) te je jedna od najmlađih u Hrvatskoj. Kolodvor Zadar i prostrana suvremena kolodvorska zgrada izgrađeni su istodobno s prugom. Kolodovor je krajnji i rasporedni, a zajedno s kolodvorom u Bibinju čini željezničko čvorište. Godine 1986. iz Zadra je otpremljeno 259 798 putnika, dok se promet nakon obustave tijekom Domovinskoga rata sporo obnavlja, te su 2017. otpremljena samo 1744 putnika.

Zagreb. Prva željeznička pruga kroz Zagreb (Zidani Most‒Zagreb‒Sisak) prošla je 1862., kada je Društvo južnih željeznica izgradilo i željeznički most preko Save te Južni kolodvor (poslije nazvan Zapadni kolodvor), oblikovan u stilu austrijske kolodvorske arhitekture toga doba (danas zaštićeno kulturno dobro RH).

Shematski prikaz postrojenja plinovoda u prijamnoj zgradi Južnoga kolodvora u Zagrebu, kraj XIX. st., Hrvatski željeznički muzej, Zagreb

Godine 1865. pruga je od Zagreba nastavljena i prema Karlovcu. Pruga između Budimpešte i Rijeke je iz smjera Koprivnice do Zagreba stigla 1870., a gradile su je Mađarske državne željeznice, koje su 1892. izgradile i Državni kolodvor Zagreb (poslije Glavni kolodvor) s reprezentativnom kolodvorskom zgradom duljine 182 m koju je projektirao arhitekt F. Pfaff (zaštićeno kulturno dobro RH). Ubrzo je od kolodvora bio izgrađen i spojni dio pruge prema željezničkome mostu i Karlovcu.

Državni kolodvor Zagreb, 1920-ih, Hrvatski željeznički muzej, Zagreb

Godine 1894. u Zagrebu je osnovana strojarnica/Radionica Kraljevskih ugarskih državnih željeznica (→ Tvornica željezničkih vozila Gredelj), središte za popravak željezničkih vozila, a 1903. izgrađena je i palača Poslovne uprave Kraljevskih ugarskih državnih željeznica u Mihanovićevoj ulici. U doba stalnoga rasta prometa povećavala se i potreba za kolodvorskim kapacitetima, koji se kontinuirano proširuju i rekonstruiraju. Godine 1920. izgrađen je ranžirni kolodvor na Črnomercu te je putnički promet Južnoga kolodvora odijeljen od teretnoga. Rasterećenje Glavnoga kolodvora postignuto je izgradnjom novoga ranžirnog kolodvora na Borongaju 1923. i novoga teretnog kolodvora Zagreb Istočni kolodvor 1928. Novi željeznički most preko Save izgrađen je u neposrednoj blizini staroga 1939. Novi Ranžirni kolodvor između prigradskih naselja Klare, Hrelića i Jankomira izgrađen je 1978., kada je, zahvaljujući kapacitetu razvrstavanja do 6000 vagona na dan, preuzeo manevarski rad kolodvora Zagreb Borongaj, Zapadni kolodvor, Teretni kolodvor Črnomerec i Teretni kolodvor Vrapče.

Ranžirni kolodvor Zagreb

Godine 1927. iz Glavnoga kolodvora Zagreb otpremljeno je 523 113 putnika, a 2017. otpremljeno je 2 465 296 putnika. Zagrebačkom čvorištu danas pripadaju kolodvori Savski Marof, Zaprešić, Podsused tvornica, Zagreb Zapadni kolodvor (teretni i putnički dio), Glavni kolodvor, Borongaj, Zagreb Resnik, Žitnjak, Ranžirni kolodvor, Klara, te Hrvatski Leskovac, Velika Gorica, Sesvete i Dugo Selo, te 13 stajališta.


Ostali podatci
Što pročitati?

H. Bunijevac: 100 godina zagrebačkoga Glavnog kolodvora 1892‒1992. Zagreb, 1992.

N. Staklarević, T. Štefanac: Željeznički kolodvori u Hrvatskoj. Zagreb, 2015.

Studija razvoja željezničkog čvora Zagreb. Zagreb, 2016.

HŽ putnički prijevoz. Statistika za 2017. Zagreb, 2018.

Iz arhive LZMK-a

V. Rako: ŽELJEZNIČKI KOLODVOR. Tehnička enciklopedija, sv. 13, 1997., str. 673–679.

željeznički kolodvor
Zagreb Glavni kolodvor

Prometno-tehnički objekt na željezničkoj pruzi gdje se odvija ukrcaj i iskrcaj putnika i robe, otprema i prihvat vlakova te druge željezničke prometne i pogonske radnje (prelazak vlakova s jedne pruge na drugu, njihovo križanje, pretjecanje i sl.).

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje