Objavljeno:
Ažurirano: 29. studenoga 2018

zrakoplovstvo, aktivnosti projektiranja, razvoja, proizvodnje, održavanja, opsluživanja i uporabe zračnih letjelica, osobito onih težih od zraka. Osim → zračnih letjelica, u zrakoplovstvu važnu ulogu imaju zrakoplovna infrastruktura (→ aerodrom), sustav upravljanja zračnim prometom (kontrola zračne plovidbe), zrakoplovni propisi koje donose odgovarajuće državne i međunarodne institucije i dr. Zrakoplovstvo se općenito dijeli na civilno i vojno (ratno).

Civilno zrakoplovstvo obuhvaća komercijalno zrakoplovstvo i opće zrakoplovstvo. Komercijalno zrakoplovstvo uključuje javni prijevoz putnika i robe na redovitim (linijskim) i izvanrednim (čarterskim) letovima, koji obavljaju zrakoplovni prijevoznici, tj. poduzeća registrirana za tu djelatnost. Letovi mogu biti domaći, ako se odvijaju unutar granice jedne države, te međunarodni. (→ zračni promet)

Opće zrakoplovstvo uključuje → sportsko zrakoplovstvo, poslovne letjelice (u vlasništvu državnih institucija ili poduzeća kojima zračni prijevoz nije osnovna djelatnost), policijske i vatrogasne letjelice, poljoprivredne letjelice, letjelice za zračno snimanje i daljinska istraživanja, letjelice za spašavanje i medicinski prijevoz, itd. U opće zrakoplovstvo kadšto se ubrajaju letjelice za prijevoz manjega broja putnika (panoramski letovi, aerotaksi) i školske letjelice za obuku letača. (→ opće zrakoplovstvo)

Ratno zrakoplovstvo najmlađa je grana oružanih snaga, kojoj je temeljna zadaća zaštita i nadzor zračnoga prostora neke države, te borbeno djelovanje po ciljevima u zraku, na kopnu i na moru. Tvore ga postrojbe letjelica različitih namjena (bombarderske, lovačke, lovačko-bombarderske, izvidničke, protupodmorničke, transportne, za elektroničku borbu) i veličina (zrakoplovna armija, korpus, divizija, brigada, bojna, eskadrila). (→ ratno zrakoplovstvo)

Povijest zrakoplovstva u svijetu

Jedan od prvih spomena o čovjekovu letu zrakom vezan je uz mit o Dedalu i Ikaru, koji su leteći pokušali pobjeći s Krete koristeći se ptičjim perima, što su ih voskom pričvrstili za svoja tijela. Smatra se da su se prve leteće naprave počele rabiti u staroj Kini, i to zmajevi već u III. tisućljeću pr. Kr., a maleni baloni punjeni toplim zrakom (u obliku lampiona) za vojnu signalizaciju u III. st. U doba renesanse pojavile su se prve ozbiljne zamisli o napravama koje bi čovjeku omogućile kretanje zrakom. Leonardo da Vinci (1452‒1519) proučavao je let ptica, te idejno razradio konstrukcije više letećih strojeva, među kojima helikoptera i ovjesne jedrilice, a u tom je razdoblju bio znatan doprinos i hrvatskih znanstvenika. Sa zemlje se čovjek prvi put uzdignuo → balonom. Pokuse s tom letjelicom izvodio je 1709. u Portugalu brazilski svećenik i izumitelj Bartolomeu Lourenço de Gusmão (1685–1724), a prvi čovjekov let zrakom svojim su balonom omogućili 1783. tvorničari papira, braća Montgolfier. Iz balona je početkom XIX. st. čovjek prvi put skočio → padobranom. Smatra se kako je Otto Lilienthal 1890-ih prvi konstruirao uspješnu → zračnu jedrilicu, bezmotorni prethodnik upravljivih zrakoplova. U to se doba počelo eksperimentirati i s modelima zrakoplova (→ zrakoplovno modelarstvo), a javili su se i prvi upravljivi → zračni brodovi.

Prvi pilotirani let zrakoplova, tj. letjelice teže od zraka pokretane vlastitim pogonom, ostvarili su u SAD-u braća Wilbur i Orville Wright 1903. Ubrzo potom mnogi su konstruktori gotovo svakodnevno ostvarivali pothvate, Alberto Santos-Dumont izveo je 1906. prvi let u Europi, a Louis Blériot preletio je 1909. Engleski kanal. Prvi → hidroavion Henrija Fabrea uzletio je s vodene površine 1910., kada je poletio i prvi zrakoplov s broda. Osobito brzo zrakoplovstvo i vojno zrakoplovstvo razvijalo se početkom I. svj. rata. Gradili su se namjenski zrakoplovi, lovački, izvidnički, bombarderski, protupodmornički, hidroavioni na plovcima i leteći brodovi. Eksperimentiralo se s → lebdjelicama, te s prvim letjelicama nalik → helikopteru. Za rata je ukupno bilo proizvedeno 200 000 vojnih zrakoplova; brzina im je porasla sa 150 na 220 km/h, a visina leta s 2700 na 5000 m.

Nakon rata izvedeni su i prvi interkontinentalni letovi, 1919. John Alcock i Arthur W. Brown su prvi preletjeli Atlantik između Kanade i Irske bez slijetanja. Bile su uspostavljene prve komercijalne linije između Pariza i Londona, te između SAD-a i Kanade. Osnovana su i prva zrakoplovna poduzeća, a intenzivirale su se poštanske linije između istočne i zapadne obale SAD-a. Godine 1927. Charles Lindbergh prvi je samostalno preletio Atlantik. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova snažno se razvijala i → zrakoplovna tehnika. U putničkome prometu posebnu su važnost dobile prekooceanske linije kojima su prometovali veliki hidroplani i zračni brodovi, koje su iz uporabe istisnule katastrofe s ljudskim žrtvama (npr. Hindenburg, 1937). Nakon razdoblja zrakoplova, građenih uglavnom kao dvokrilci s otvorenom pilotskom kabinom, između dvaju svjetskih ratova prevladavali su metalni jednokrilci sa zatvorenom kabinom, a lovački su zrakoplovi dobili i uvlačiva podvozja. Godine 1936. u Njemačkoj se pojavio i prvi upravljivi helikopter.

Tijekom II. svj. rata došla je do izražaja razorna moć zrakoplova kao vojnoga sredstva. Tadašnji bombarderi nosili su do 10 t bomba, na udaljenosti do 5000 km i visini od 10 km; takav je bio američki bombarder B-29, iz kojega je bila bačena prva atomska bomba. Tijekom rata povećale su se brzine zrakoplova te je bila dosegnuta gornja granica pogona klipnim motorima. Stoga su se već u 1930-ima počeli razvijati mlazni i raketni pogon, a njihova je uporaba počela sredinom rata. Zahvaljujući tomu, ali i razvoju aerodinamike, novih materijala i drugih zrakoplovnih znanja, 1947. dosegnuta je brzina zvuka, koja je dugo godina bila tehnološka i psihološka prepreka razvoju zrakoplovstva.

U poslijeratnom razdoblju, osim za eksperimentalne i vojne zrakoplove, mlazni su se motori počeli primjenjivati i za helikoptere te za putničke zrakoplove. U to doba snažan je bio razvoj → astronautike, započet pojavom → raketne tehnike u prvoj polovici XX. st. Prekretnicu u razvoju civilnoga zrakoplovstva obilježilo je uvođenje u uporabu Boeinga 747 (popularno zvan i jumbo-jet) 1970., glavnoga predstavnika nove generacije širokotrupnih zrakoplova za prijevoz velikog broja putnika prekooceanskim linijama. Velik tehnološki napredak predstavljao je nadzvučni putnički zrakoplov Concorde (1969), iako je do danas civilno zrakoplovstvo ostalo vjerno tradicionalnim koncepcijama podzvučnih zrakoplova.

Civilno i vojno zrakoplovstvo u najnovije se doba i dalje ubrzano razvija, zahvaljujući novim projektnim metodama, novim materijalima (titanijske, niklove i aluminijsko-litijske slitine, nehrđajući čelici, kompozitni i uslojeni materijali), snažnim i pouzdanim mlaznim motorima, elektronici i računalima. Istodobno je intenzivan razvoj → bespilotnih letjelica, koje danas čine sastavni dio zrakoplovstva.

Razvoj zrakoplovstva u Hrvatskoj

Početci zrakoplovstva u Hrvatskoj vezani su uz teorijska djela hrvatskih znanstvenika koji su se bavili zamislima o letenju. Korčulanin Vinko Paletin (1508‒1575) je u predgovoru prijevoda na talijanski knjige Umijeće plovidbe (L’arte del navigar, 1554) Pedra de Medine predvidio mogućnost čovjekove plovidbe nebeskim visinama. Šibenčanin → Faust Vrančić u svojem je djelu Novi strojevi (Machinae novae, oko 1615), razradio konstrukciju padobrana, a padobranca nazvao Letećim čovjekom (Homo Volans); iako postoje i raniji grubi opisi te naprave, Vrančića se smatra njezinim izumiteljem. U doba prvih letova zračnim balonima potkraj XVIII. st., Dubrovčanin → Ruđer Josip Bošković spominje rješenja za upravljanje njima, dok Zagrepčanin → Franjo Josip Domin, prvi u Ugarskoj i Hrvatskoj, provodi pokuse s modelima balona te u djelu Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka (Dissertatio physica de aeris factitii genesi, natura, et utilitatibus, 1784) opisuje fizikalne zakonitosti leta aerostata, daje detaljne naputke i proračune za izradbu balona.

Faust Vrančić, 1605., Muzej grada Šibenika

Leteći čovjek (Homo volans) iz knjige Machinae novae F. Vrančića, oko 1615.

Prvi let zrakom u Hrvatskoj izveo je → Krsto Mazarović iz Perasta, poletjevši balonom u Zagrebu 1789., samo šest godina nakon prvoga leta u svijetu. Godine 1825. s istog je mjesta balonom tipa montgolfier poletio i Bečanin Joseph Wibmperger. Mnoge letove balonom nad hrvatskim gradovima izvodio je talijanski akrobat i letač Giacomo Merighi 1889‒96., koji je 1889. u Zagrebu dao sašiti balon Grad Zagreb, prvu letjelicu izrađenu u Hrvatskoj. U jeku zanimanja javnosti za letenje balonom, austrijski časnik Franz Mannsbarth dopremio je u Zagreb 1905. balon Turul, kojim su 1905‒06. letjeli → Ferdinand Budicki i drugi odvažni Zagrepčani.

Posada balona Turul prije uzlijetanja, 1905.

Balon Turul uzlijeće s Mažuranićeva trga u Zagrebu, 1905.

Zagrepčanin → David Schwarz konstruirao je i patentirao 1896. prvi zračni brod s aluminijskom krutom konstrukcijom u svijetu, a probni je let izveden u Njemačkoj 1897. On je još 1893. gotovo završio gradnju takva zračnog broda u Rusiji, te razvio posebnu slitinu zrakoplovnog aluminija, preteču duraluminija. Na osnovi Schwarzovih nacrta, Ferdinand von Zeppelin je gradio zračne brodove takve konstrukcije (cepeline) od 1901.

Aluminijski zračni brod konstruktora D. Schwarza na uzletištu Tempelhoffu kraj Berlina, 1897.

David Schwarz

Snažan poticaj razvoju zrakoplovstva na tlu Austro-Ugarske davali su hrvatski vojni zrakoplovci. Nakon osnutka prve balonske zrakoplovne postrojbe u Beču 1893., njezin zapovjednik je 1897. postao letač i časnik → Ivan Starčević, rodom iz Gospića, a 1903. i Samoborac → Josip Korvin, koji je postao poznat 1906. preletjevši balonom La Manche. Austrougarski vojni letač → Viktor Klobučar od 1910. radio je na razvoju mornaričke zrakoplovne komponente opremljene hidroavionima, kojom je zapovijedao 1910–13. Razvio je sustav zrakoplovnih baza i uporišta na istočnoj obali Jadrana, ustrojio sustav obuke pilota, prvi u Monarhiji poletio s mora 1912. te utemeljio pilotsku hidroavionsku školu u Puli 1913. Zapovjednik zrakoplovstva kopnene vojske (isprva Odjel zračnih brodova) bio je 1912–18. → Emil Uzelac, koji je zaslužan za razvoj suvremenoga ratnog zrakoplovstva Austro-Ugarske Monarhije.

Josip Korvin

Emil Uzelac

Viktor Klobučar u monoplanu Pischoff, Bečko Novo Mjesto, 1911.

Peruanski zrakoplovac hrvatskoga podrijetla → Ivan Bjelovučić od 1910. pobjeđivao je na mnogim letačkim mitinzima diljem Europe, 1911. u Peruu je ustrojio pilotsku školu i utemeljio ratno zrakoplovstvo, 1912. bio je proglašen najboljim francuskim pilotom, a 1913. je izveo prvi uspješan let preko Alpa.

I. Bjelovučić tijekom leta Paris–Bordeaux, 1910.

Zlatno doba hrvatskog zrakoplovstva na hrvatskom ozemlju obilježio je niz ranih zrakoplova, konstruiranih nekoliko godina nakon prvih letova braće Wright. Prvi hrvatski zrakoplov, konstrukcija → Slavoljuba Eduarda Penkale, na kojem je radio od 1908., poletio je na vojnom vježbalištu kraj potoka Črnomerca u Zagrebu 25. VI. 1910., a njime je upravljao prvi hrvatski civilni pilot → Dragutin Novak. Ipak, nezadovoljan konstrukcijom, Penkala je prekinuo daljnji rad na njemu.

Eduard Slavoljub Penkala u svom zrakoplovu u Zagrebu 1910.

Dragutin Novak

U Subotici je → Ivan Sarić 1910. počeo raditi na konstrukciji vlastita zrakoplova, kojim je potkraj godine izveo uspješan let pred okupljenim mnoštvom, što je bio jedan od prvih javnih letova u tadašnjoj Ugarskoj.

Prvi javni let zrakoplovom u Hrvatskoj ostvaren je iste godine, a izveo ga je slovenski konstruktor Eduard Rusjan, koji je s bratom Joškom (→ Rusjan) na poziv → Mihaila Merćepa došao u Zagreb, gdje su braća uz Merćepovu novčanu potporu izgradila zrakoplov. Joško je nakon bratove pogibije u Beogradu 1911 (prva zrakoplovna žrtva na ovim prostorima, 34. u svijetu) nastavio u Zagrebu graditi zrakoplove uz pomoć D. Novaka, koji je i pilotirao njima.

Ivan Sarić

Braća Joško i Eduard Rusjan pri namještanju elise zrakoplova Eda I, 1909.

Iz razdoblja uzleta hrvatskoga zrakoplovstva ostala su zabilježena i mnoga druga imena. Riječanin → Guido Prodam, koji je boraveći u Budimpešti svladao letačko umijeće i izgradio tri zrakoplova, bio je prvi pilot u Austro-Ugarskoj koji je 1911. letio nad morem u Kvarnerskom kanalu. Jedan od prvih hrvatskih pilota → Ignacije Bulimbašić pilotsku je školu završio u Parizu 1913. kod L. Blériota, a kao pilot akrobat prvi je u nas izveo petlju (luping). Prva hrvatska pilotkinja i padobranka bila je → Katarina Matanović Kulenović, dobivši 1936. dozvolu sportskoga pilota; bila je prva žena u istočnoj Europi koja je izvela skok padobranom 1938.

Guido Prodam

Ignacije Bulimbašić

Katarina Matanović Kulenović

Diplomiravši 1916. u Wismaru, → Rudolf Fizir postao je prvi školovani zrakoplovni konstruktor u Hrvatskoj. Poslije se istaknuo uspjelim konstrukcijama 18 zrakoplova, hidroplana i amfibija, među kojima se ističu njegov prvi dvokrilni zrakoplov iz 1925., kojim su ostvareni zapaženi sportski rezultati, te amfibija originalnih konstruktorskih rješenja iz 1931. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova → Stjepan Hosu i → Vladimir Tišma, konstruirali su prvu zračnu jedrilicu te se razvijalo sportsko zrakoplovstvo, kao osnova poslijeratnih uspjeha konstruktora jedrilica i jedriličara (→ Stanko Obad, Zvonimir Rain, Božidar Komac i dr.), te zrakoplovnih modelara (Emil Fresl, → Slobodan Babić, → Stjepan Bernfest, → Vilim Kmoch i dr.).

Rudolf Fizir

Stanko Obad kraj letjelice Meteor

Poduzeće brodovlasnika i vlasnika brodogradilišta u Monfalconeu braće Kozulić, podrijetlom iz Maloga Lošinja, utemeljilo je 1924. prvi talijanski komercijalni zrakoplovni prijevoznik S.I.S.A., koji je od 1926. održavao hidroavionsku liniju između većih talijanskih gradova, te između Zadra, Maloga Lošinja, Trsta, Ancone i Venecije.

Tijekom II. svj. rata vodile su se na području Hrvatske zračne operacije. Od hrvatskih vojnih pilota u razmjerno snažnom zrakoplovstvu NDH isticali su se Franjo Džal, Mato Dukovac i Cvitan Galić, te u partizanskom zrakoplovstvu Franjo Kluz, Rudi Čajavec i dr. Od mnogih vojnih aerodroma najpoznatiji su bili Borongaj i Lučko (zrakoplovstvo NDH), te Vis i Zadar (partizansko zrakoplovstvo).

Rudolf Perešin

Nakon višegodišnje potisnutosti hrvatskoga zrakoplovstva u sastavu Jugoslavije, osamostaljenjem Hrvatske ono se ponovno afirmiralo. Jedan je od zrakoplovnih velikana iz novijega doba → Rudolf Perešin, hrvatski pilot koji je u listopadu 1991. zrakoplovom MiG-21 JNA prebjegao u Austriju, što je imalo znatan odjek u svjetskim medijima. Pristupivši Hrvatskomu ratnom zrakoplovstvu, poginuo je na borbenom letu za akcije Bljesak.


Ostali podatci
Što pročitati?

L. Kirić: Počeci zrakoplovstva u Hrvatskoj. Zagreb, 1960.

B. Puhlovski: Hrvatska – kolijevka zrakoplovstva u istočnoj Europi. Život umjetnosti, (1993–94) 54–55, str. 28–34.

B. Puhlovski: Doprinos Hrvata razvoju zrakoplovstva, II. dio. Republika Hrvatska, 46(1996) 193, str. 56–67.

Z. Klapčić: Posrtanje u Nebo. Povijest rane avijacije u Hrvatskoj. Pula, 2001.

L. Eleršek: Homo volans. Rani hrvatski avijatičari 1554.–1927. Zadar, 2009.

T. Aralica i suradnici: Sto godina ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj. Zagreb, 2012.

Što posjetiti?

Tehnički muzej Nikola Tesla, odjel Promet

zrakoplovstvo
Polijetanje prvoga hrvatskog zrakoplova konstruktora S. Penkale, pilot D. Novak, na uzletištu kraj potoka Črnomerca, 1910.

Aktivnosti projektiranja, razvoja, proizvodnje, održavanja, opsluživanja i uporabe zračnih letjelica, naročito onih težih od zraka.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje