bombarda, u razdoblju od XIV. do XVI. st., teško topničko oružje cijevi kraće od topa, a duže od mužara, koje je ispaljivalo kamena ili olovna zrna; također lumbarda. Bombardama se također nazivaju ratni brodovi namijenjeni za topničko bombardiranje utvrda, gradova i brodova u luci naoružani istoimenim oružjem. Katkada se naziv bombarda koristio za svako topničko oružje, a topnici su se nazivali bombardijerima.

Bombarda je izgledom i djelovanjem bila kombinacija današnjega topa i minobacača, ali i pištolja, jer su postojale i male ručne inačice. Isprva je imala eksplozivnu komoru koja se učvršćivala na cilindričnu cijev duljine pet do osam promjera cijevi (kalibara). Cijev bombarde bila je izrađena od niza uzdužnih komada željeza, spojenih kovanjem i ojačanih nizom željeznih prstena s vanjske strane, kako bi se izbjeglo pucanje cijevi. Prve bombarde izumili su Osmanlije.

Na dubrovačkim gradskim tvrđavama pojavljuju se 1358. Prva ljevaonica bombardi osnovana je na Pilama, a vodio ju je majstor ljevač Lilio. Proizvodile su se do kraja XVI. st. u tri veličine (male, srednje i velike), s najvećom inačicom kalibra 44 mm i projektilom mase 113 kg. Njima su se opskrbljivali pojedini primorski gradovi (Trogir, Ston) te dijelovi Bosne. Na dubrovačkom području proizvodile su se i brodske bombarde, a 1461. bombarda je uključena u naoružanje na sredozemnim galijama. Na području Turopolja i Posavine izrađivale su se od drva, najčešće divlje trešnje. Naboj baruta stavljao se u olovni uložak koji je činio unutarnju oblogu drva a projektil se ubacivao zadnji.