Autor: L. Keber
Objavljeno:
Ažurirano: 4. prosinca 2018

brodomaketarstvo, vještina i djelatnost gradnje umanjenih primjeraka brodova i drugih plovila (makete), uz zadržavanje izvornoga izgleda, oblika, odnosa mjera i detalja izradbe. Srodno je brodomodelarstvu, koje obuhvaća izradbu malenih plovila (modeli) namijenjenih brzinskim natjecanjima ili hidrodinamičkim ispitivanjima.

Makete brodova inačice su povijesnih ili suvremenih plovila izrađene u umanjenom mjerilu, sa svim pojedinostima svojega uzora, do najsitnijih detalja. Spoj su umjetnosti, preciznosti izvedbe i tehničkih znanja. Izrađuju ih profesionalni maketari ili amateri hobisti, a nerijetko postaju izlošcima u muzejskim i kolekcionarskim zbirkama. Na natjecanjima brodomaketara prema utvrđenim se pravilima ocjenjuje umijeće izradbe maketa razvrstanih u sedam razreda.

Maketa dubrovačkog galijuna iz XVI. st., rad Luciana Kebera, 1993.

Maketa hidroglisera Vihor, Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb

Izradba maketa često je dugotrajna, a kod rekonstrukcijskog maketarstva obuhvaća zahtjevne pripreme tijekom kojih se istražuju povijesni izvori i izrađuju nacrti. Na osnovi jednom izrađenih nacrta i prvotne makete, ostalim je brodomaketarima olakšana izradba kopija (reprodukcijsko brodomaketarstvo).

Makete se ponajprije izrađuju od drva, ali i od metala, umjetnih smola te drugih materijala (platno, konac), uz primjenu sitnijega ručnog alata i prikladnih alatnih strojeva. Mogu biti stolne (statične) ili ploveće (funkcionalne) makete, koje se mogu održavati na vodi te su obično opremljene pogonskim i upravljačkim uređajem. Drveni trup makete broda može se izvesti iz jednoga komada (odstranjivanjem viška drva), u slojevima (spajanjem drvenih slojnica koje odgovaraju vodnim linijama), s oplatom od platica (postavljaju se na pojednostavnjeni kostur broda), ili s prikazom konstrukcije. Makete s prikazom konstrukcija, kojih izradba iziskuje vrhunsko umijeće brodomaketarstva te razumijevanje drvene brodograđevne tehnologije, rabile su se u nastavne svrhe u brodograđevnim i pomorskim školama.

Ambijentalne makete (diorame) prikazi su brodova zajedno s neposrednom okolinom, najčešće pri njihovoj gradnji u brodogradilištu ili plovidbi morem, koje se nekoć oblikovalo od gipsa, a danas od plastičnih smjesa ili plastelina. Makete brodova u boci izrađuju se izvan staklene boce te se potom posebnim alatima u jednom komadu ili dijelovima uvode u nju. Postoje i polumakete na vertikalnoj podlozi, namijenjene vješanju o zid.

Modeli brodova, jedrilica i glisera pogonjeni su jedrima ili motorom, najčešće su daljinski upravljani, a izrađuju se prema pravilima natjecanja (regate, utrke) svrstani u klase. Tek osnovnim izgledom podsjećaju na uzore, ali ih ne slijede omjerom veličina i opremom te predstavljaju zasebna tehnička ostvarenja. Hidrodinamički modeli rabe se pri projektiranju broda, za ispitivanja u hidrodinamičkim bazenima, pri čemu se procjenjuju otpor brodske forme, učinkovitost brodskoga vijka, pomorstvena svojstva budućega broda i sl. Donedavno su se izrađivali od drva s parafinskim nanosom, a danas se izrađuju samo od drva ili umjetnih smola.

Model raketne topovnjače Kralj Petar Krešimir IV. za ispitivanja u zračnome tunelu, izrađen u Brodarskom institutu u Zagrebu

Povijest brodomaketarstva u svijetu

Izvjesno je da je čovjek izrađivao umanjena plovila još u pretpovijesti. Među najstarije očuvane makete brodova pripadaju one iz mezopotamskih i egipatskih grobnica, koje su se počele javljati u III. tisućljeću pr. Kr. Od srednjega vijeka makete brodova služile su kao zavjetni darovi u crkvama europskih priobalnih gradova. U novome vijeku počelo se razvijati brodomaketarstvo, koje je u XVII. st. u engleskoj mornarici postalo profesionalna djelatnost. Izradbu maketa postupno su prihvatila i brodogradilišta. Prvi klubovi brodomodelara osnovani su u XVIII. st. Konstrukcijom minijaturnoga parnoga stroja započelo je intenzivno razdoblje funkcionalnih maketa i modela za razonodu, koje je primjenom motora s unutarnjim izgaranjem i električnih motora početkom XX. st. dobilo novi zamah.

Brodomaketarstvo u Hrvatskoj

Među najstarijim sačuvanim plastičnim prikazima brodova na području Hrvatske ističe se obredna srebrna posuda za tamjan u obliku karake iz XVI. st., koja se čuva u muzejskoj zbirci dominikanskoga samostana u Dubrovniku.

Od početka XIX. st. domaći pomorci i brodovlasnici zagovarali su spas od pogibije maketama brodova kao zavjetnim darovima. Do danas je sačuvano 187 maketa darovanih svetištima diljem hrvatske obale Jadrana. Najstarija je maketa dvojarbolnoga jedrenjaka iz 1819., koja se čuva u crkvici sv. Roka u Sutivanu na Braču.

U Puli, austrougarska je mornarica u drugoj polovici XIX. st. osnovala specijaliziranu radionicu za izradbu maketa ratnih brodova pri Pomorskom arsenalu (→ Uljanik). Makete su od 1870. bile izložene u Mornaričkom muzeju, a od 1918. preostali se primjerci čuvaju u bečkom Vojnopovijesnom muzeju (Heeresgeschichtliches Museum), splitskom Hrvatskom pomorskom muzeju i drugdje. U XIX. st. profesionalna se izradba maketa razvijala i u drugim brodogradilištima istočne obale Jadrana, što se u velikim brodogradilištima održalo do danas.

Maketa oklopnog krstaša Sankt Georg, izrađenog u pulskom Pomorskom arsenalu (K. u. k. Kriegsmarine See Arsenal; danas Uljanik), 1901–03., Hrvatski pomorski muzej, Split

Prvotnu ideju o torpedu Riječanin → Ivan Blaž Lupis razradio je 1861. kao funkcionalni model brodice spasilac obale (njemački Küstenretter) upravljane s obale uz pomoć užadi. Osobit doprinos razvoju daljinski upravljanih modela brodova ostvario je hrvatski izumitelj → Nikola Tesla, koji je prvi konstruirao takvu napravu i predstavio je javnosti u New Yorku 1898.

Jedan od prvih hrvatskih amaterskih brodomaketara o kojima postoje svjedočanstva je kapetan duge plovidbe Ivan Kravić, čije dvije makete iz 1860. i 1861. čuva dubrovački Pomorski muzej. Brodomaketarstvo se počelo jače razvijati u XX. st., napose nakon II. svj. rata. Entuzijasti amateri, poluprofesionalni i profesionalni maketari osobito aktivno djeluju u brodomaketarskim središtima u Dubrovniku, Rijeci i okolici, Zagrebu, Splitu i drugdje. Posebno je značajan doprinos domaćih pojedinaca koji se bave rekonstrukcijskim maketarstvom, na dokumentiranju i očuvanju → tradicijske brodogradnje i hrvatske brodograđevne baštine, npr. nekoć Miroslav Štumberger i Ante Meštrović, a danas Željko Fredotović, Luciano Keber, Albert Martinović Ižanin, Branimir Šoić, Giovanni Trani i dr.

Maketa betinske gajete Cicibela, rad Luciana Kebera, 2015., Muzej betinske drvene brodogradnje

Ploveća maketa jadranskog kutera Otac Mato, rad Luciana Kebera, 2016.

U Rijeci se od 1995. održavaju državna natjecanja brodomaketara, od 2001. u organizaciji → Hrvatskog saveza brodomaketara, koji danas okuplja sedam udruga. Hrvatska je bila domaćin svjetskih prvenstava 2006. u Dubrovniku i 2012. u Rijeci. Najtrofejniji brodomaketari u području reprodukcijskoga brodomaketarstva su Mladen Mitić, Joso Rumora, Željko Skomeršić, Roland Vlahović i dr.

Maketa broda H.M.S. Alert, rad Ronalda Vlahovića, 21. državno natjecanje brodomaketara, 2016.

Promicanjem brodomodelarstva i brodomaketarstva te organizacijom natjecanja u jedrenju radijski upravljanih modela jedrilica bavi se → Hrvatski jedriličarski savez. Od 1995. održava se u Rijeci i međunarodna regata radijski upravljanih modela jedrilica.

Prva ispitivanja hidrodinamičkih modela u Hrvatskoj izvedena su na improviziranom poligonu jezera Bajer u Gorskome kotaru (1953), a godinu poslije i u novoizgrađenom bazenu zagrebačkoga Brodarskog naučnog instituta (→ Brodarski institut), koji otad ima vodeću ulogu u gradnji i ispitivanju tih modela.

Ispitivanje otpora modela broda u bazenu Brodarskog instituta u Zagrebu

Prvi je brodomaketarski priručnik na hrvatskom jeziku Kako ćemo sagraditi model broda (1955) M. Štumbergera, a ističu se još Brodarsko modelarstvo (1968) V. Žitkovića, Uvod u brodsko modelarstvo (1982) A. Šalamona i S. Ninčevića, Tradicionalne brodice hrvatskog Jadrana (2002), Priručnik za izradbu makete trabakula (2003) L. Kebera i dr.

Materijal potreban za izradbu maketa brodova te pripadajuće nacrte u kitu donedavna je priređivalo poduzeće Tehnodidakta (isprva Izdavačko-tehnički zavod Narodne tehnike) iz Pule.

Pojedini brodomaketari svoje uspješne uratke izlažu na izložbama diljem zemlje. Danas se mnogobrojne makete brodova, osim u zbirkama privatnih kolekcionara i zbirkama brodogradilišnih i brodarskih poduzeća, čuvaju u pomorskim muzejima i zbirkama u Dubrovniku, Rijeci, Orebiću, Splitu, Novigradu, gradskim muzejima u Bakru i Korčuli, u Muzeju betinske drvene brodogradnje, Etnografskom muzeju franjevačkog samostana na Košljunu, zagrebačkom Tehničkom muzeju Nikola Tesla i dr.

Muzejska zbirka maketa franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Marijina, makete rad Josipa Franolića Rokova, 1967., Košljun

Ostali podatci
Što pročitati?

Modeli naših brodova. Split, 1975.

J. Luetić: Brodovi u vitrinama. Muzejsko modelarstvo starih jedrenjaka. Dubrovnik. Časopis za kulturu, 22(1979) 1, str. 107‒108.

P. Maldini: Svjetsko natjecanje brodomodelara ‒ Dubrovnik, 2006. Naše more, 53(2006) 3‒4, str. 165‒168.

S. Lozo, Lj. Radić: Zavjetni darovi pomoraca. Makete brodova. Split, 2012.

Monografija hrvatskih brodomaketara. Rijeka, 2014.

Što posjetiti?

Franjevački samostan Košljun, Etnografski muzej

Galerija Gallerion, Pomorska zbirka Gobbo u Novigradu

Gradski muzej Korčula, Zbirka brodogradnje

Hrvatski pomorski muzej Split, Zbirka maketa

Muzej Brodosplit

Muzej betinske drvene brodogradnje, Zbirka maketa

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Zbirka maketa i modela jedrenjaka i parobroda; Zbirka maketa brodova brodogradilišta Kraljevica

Pomorski muzej Orebić

Dubrovački muzeji – Pomorski muzej, Zbirka modela i polumodela brodova

Pomorsko-povijesna zbirka Zavoda za povijesne znanosti HAZU

Iz arhive LZMK-a

P. Mardešić, A. Gamulin: MODELARSTVO, BRODSKO. Pomorska enciklopedija, sv. 5, 1981., str. 28‒33.

S. Ninčević: SPORTOVI NA VODI. Sportsko brodomodelarstvo. Pomorska enciklopedija, sv. 7, 1985., str. 503–506.

brodomaketarstvo
Maketa brika Splendido, izgrađen u riječkom brodogradilištu Andrije Zanona, 1850; maketu izradio Luciano Keber, 1982., Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Vještina i djelatnost gradnje umanjenih primjeraka brodova i drugih plovila (makete), uz zadržavanje izvornoga izgleda, oblika, odnosa mjera i detalja izradbe.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje