Objavljeno:
Ažurirano: 5. veljače 2019

Plamen d. o. o., poduzeće za proizvodnju grijaćih tijela i drugih lijevanih željeznih proizvoda, sa sjedištem u Požegi.

Peć Tena, 2018.

Osnovao ga je 1922. Dragutin Fleissig, vlasnik mehaničko-bravarske radionice koju je pokrenuo 1912., a djelatnost koje je htio proširiti lijevanjem sivoga lijeva. Pod nazivom Dragutin Fleissig Požega (Slavonija), ljevaonica željeza i tvornica strojeva djelovalo je do 1926. Tada se Fleissig zbog nemogućnosti da samostalno vodi posao udružio s bratom Venceslavom i šurjakom Josipom Del’ Fabrom, te je poduzeće nastavilo rad pod nazivom Braća Fleissig i Del’ Fabro, ljevaonica željeza i tvornica strojeva Slavonska Požega. Zapošljavalo je oko 30 radnika, a prosječna proizvodnja iznosila je 150 t lijeva na godinu. Sa serijskom proizvodnjom tvornica je započela 1931., kada se počeo lijevati trgovački lijev: ploče za štednjake, vrata peći i štednjaka, bunarske pumpe, glačala na ugljen i kotlići. U drugoj polovici 1930-ih poduzeće je promijenilo ime u Ljevaonica željeza i tvornica strojeva Slavonska Požega. Broj zaposlenih 1940. iznosio je oko 130, a proizvodilo se 900 t lijeva na godinu.

Za II. svj. rata dio proizvodnje bio je preusmjeren za ratne potrebe, te su se proizvodili vojnički kreveti, aluminijske i čelične žice, kao i neki dijelovi za ratnu opremu. Nakon rata poduzeće je nacionalizirano, pretvoreno u društveno vlasništvo te je nastavilo djelovati pod istim imenom. Slijedila je daljnja modernizacija: povećani su kapaciteti topionice za još jednu kupolnu peć, proširena je kaluparska radna površina te povećan broj tokarilica. Godine 1949. dostignuta je proizvodnja od 2200 t, dok se broj radnika povećao na približno 280. Početkom 1950-ih povećani su kapaciteti tvornice proširenjem kaluparskoga prostora i odjela za obradbu, podizanjem nove čistionice i provođenjem bolje mehanizacije u procesu kalupiranja. Proizvodnja je 1953. iznosila 2785 t lijeva, a broj radnika sredinom 1950-ih povećao se na više od 1000. Ulaganje u proizvodnju omogućilo je proširenje asortimana te su se 1955. u tvornici počeli proizvoditi štednjaci i peći. U prvoj godini proizvedeno je 20 000 peći i 2300 štednjaka. Proizvodnja radijatorskih članaka započela je 1959. Početkom 1960-ih u poduzeću je radilo više od 2000 radnika, a proizvodilo se više od 10 000 t lijeva na godinu.

Provedbom privredne reforme u SFRJ 1965., došlo je do prvih većih problema u poslovanju poduzeća. Cijene sirovina (najvećim dijelom koksa i željeza) porasle su, dok su cijene proizvoda ostale iste, što je bilo popraćeno smanjenom potražnjom dijela asortimana, ponajprije radijatora. Znatno je smanjen broj zaposlenih te je slijedilo razdoblje poslovanja s gubitkom. Međutim, stanje se ubrzo poboljšalo te se 1968. broj zaposlenih ponovno vratio na približno 2000. Iste godine s radom je započela i nova ljevaonica.

U skladu s novim zakonskim odredbama, poduzeće je promijenilo svoj organizacijski ustroj te je od 1974. nastavilo djelovati kao kolektiv u sastavu kojega je bilo pet OOUR-a: Ljevaonica, Proizvodnja kućanskih aparata, Održavanje i montaža sklopova, Zajedničke službe i Menza. Osim povećanja proizvodnje, u 1970-ima došlo je i do uspostavljanja novih partnerskih odnosa s inozemnim poduzećima. Godine 1974. dogovorena je suradnja s talijanskim poduzećem Olympia u proizvodnji plinskih peći Rofen-Plamen, a 1977. potpisan je ugovor o kooperaciji sa zapadnonjemačkim poduzećem Hydrotherm o proizvodnji plinskih kotlova za centralno grijanje. Kao rezultat te suradnje u pogon je puštena nova proizvodna linija za montažu plinskih brzogrijaćih kotlova za centralno grijanje. U tom razdoblju također je uspostavljena i suradnja s poduzećima TVT iz Maribora na proizvodnji peći na drva Magma 7 te EMO iz Celja na proizvodnji peći ECP 23, kao i s austrijskim poduzećem Tirolia na proizvodnji štednjaka na kruta goriva Casanova. Sredinom 1970-ih proizvodnja se povećala na približno 20 000 t lijeva na godinu, dok je rekordna bila 1980. s više od 27 000 t lijeva. Proizvodnja radijatora činila je 60% ukupne proizvodnje. Godine 1978. proizvedena su 1,73 milijuna članaka radijatora, a 1981. 104 000 peći i 75 000 štednjaka.

Od 1981. poduzeće je djelovalo pod nazivom Plamen RO ljevaonica željeza i tvornica kućanskih aparata. Početkom 1980-ih s nadolazećom ekonomskom krizom javili su se problemi s nabavkom sirovina (sirovo željezo, koks, lim), zbog čega se proizvodnja povremeno zaustavljala. Broj radnika i dalje se kretao oko 2200. Plamen je 1989. rekonstruiran u poduzeće bez OOUR-a te je nastavio djelovati kao jedinstveno poduzeće.

Nakon hrvatskoga osamostaljenja, prestrukturiranje poduzeća u novim društveno-ekonomskim okolnostima dovelo ga je u poteškoće, te je 1991. proglašen stečaj. Proizvodnja nije bila zaustavljena, ali je bila minimalna. Ubrzo je krenuo proces privatizacije, nakon kojega je poduzeće nastavilo svoje poslovanje te se ubrzo razvilo u jednu od najvećih ljevaonica u državi. Danas je ukupno zaposleno oko 400 radnika. Proizvodnja lijeva iznosi oko 20 000 t na godinu, dok se 70% proizvoda izvozi. Investicije Plamena 2014. izašle su iz okvira metaloprerađivačke industrije, te su tako kupljene i tri farme muznih krava na našičkome području.


Ostali podatci
Mrežne poveznice
Plamen d. o. o.

Poduzeće za proizvodnju lijevanih željeznih proizvoda, najvećim dijelom grijaćih tijela, sa sjedištem u Požegi.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Požega
Godina osnutka
1922.
Prijašnji nazivi

Dragutin Fleissig Požega (Slavonija), ljevaonica željeza i tvornica strojeva (1922–26)

Braća Fleissig i Del’ Fabro, ljevaonica željeza i tvornica strojeva Slavonska Požega (1926–

Ljevaonica željeza i tvornica strojeva Slavonska Požega (1930-ih–1981)

Plamen (od 1981)


Kategorije i područja