Objavljeno:
Ažurirano: 27. studenoga 2018

saonice, vozilo koje klizi po snijegu ili ledu. Najstarije su, a do izuma kola s kotačima i najraširenije prijevozno sredstvo, pa su se u mnogih naroda zadržale kao dio tradicijske kulture. U prostranim sjevernim krajevima zimi su saonice bile jedino prijevozno sredstvo, pa su se ondje razvile i velike zaprežne saonice. U novije doba za rekreaciju i osobni prijevoz služe motorne saonice na skijama, tjerane gusjenicom, rjeđe zračnim propelerom. Male saonice služe za zimsku rekreaciju, a postoje i sportske saonice.

Tradicijske saonice

U hrvatskim su planinskim i kontinentalnim krajevima putovi i ceste veći dio zime zameteni snijegom ili prekriveni ledom. U takvim su se uvjetima za prijevoz od davnine tradicionalno rabile saonice. Na selima je gotovo svako kućanstvo imalo veće, zaprežne saonice, ili manje teretne saonice koje je vukao čovjek. Saonice su omogućavale i zaprežni prijevoz tereta uz naknadu (kirijašenje) zimi. U gradovima su zaprežne saonice imućnijih građana nalikovale kočijama s drvenim skijama mjesto kotača. (→ zaprežna vozila)

Zaprežne je seoske saonice izrađivao kolar, a kako, za razliku od kola, nisu imale mnogo kovanih dijelova, često su ih izrađivali i sami seljani. Saonice su se po snijegu kretale na drvenim skijama (plazovi), koje su sprijeda bile zakrivljene; za njih su graditelji u prirodi nalazili drvo odgovarajućeg oblika ili su drvo nakon kuhanja savijali. Plazove bi katkad kovač okivao željezom, koje bi spriječilo brzo propadanje klizne plohe. Najčešće su se rabile jednostavne konstrukcije saonica koje su počivale na jednom paru plazova. Saonice za prijevoz duljih tereta (npr. trupaca) imale su prednji i stražnji dio (trap), svaki s parom plazova. Trapovi su bili međusobno povezani ukriženim lancima, pa su se mogli zakretati jedan u odnosu na drugoga, čime je olakšano kretanje u zavojima. Za odlazak na svadbe ili sajmove rabile su se posebno rađene putničke saonice ili se teretne saonice opremalo putničkim klupama.

Drvene saonice, kakve od davnine služe djeci za razonodu, kadšto i za odlazak u školu, a odraslima za prijevoz manjih tereta, danas proizvodi više obrtnika u Hrvatskoj.

Motorne saonice

Danas se u Hrvatskoj motorne saonice rabe rijetko, uglavnom modeli svjetskih proizvođača za razonodu i sport. No još je 1931. mehaničar Marko Knez iz Zagreba u samogradnji izradio i patentirao motorne saonice namijenjene prijevozu dviju osoba. Saonice imaju dva para skija. Prednji par pokreće se upravljačem, a potisak osigurava propeler koji dobiva pogon od peterocilindričnoga, zvjezdastoga rotacijskog motora njemačkog proizvođača motocikala Megola. Koči se s pomoću dviju nazubljenih metalnih poluga trenjem o tlo. Brzina saonica iznosila je 30 km/h.

Motorne saonice Marka Kneza, 1931., Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb

 


Ostali podatci
Što pročitati?

D. Frlan: Transport u okolici Zagreba. Etnološka istraživanja, 3–4(1987), str. 143–164.

Z. Mileusnić: Transport i transportna sredstva. Etnološka istraživanja, 6(1999), str. 137–156.

I. Radovani: Načini transporta u Krasnom. Senjski zbornik, 32(2005), str. 409–424.

Što posjetiti?

Staro selo Kumrovec, putničke zaprežne saonice

Šokačka kuća u Topolju, zaprežne saonice

Tehnički muzej Nikola Tesla, motorne saonice Marka Kneza

saonice
Zaprežne saonice u Osijeku, oko 1950., Muzej Slavonije, Osijek

Vozilo koje klizi po snijegu ili ledu; također saone ili sanjke, regionalno sani, šlite.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje