Objavljeno:
Ažurirano: 6. ožujka 2019

zračni brod, upravljiva zračna letjelica lakša od zraka (aerostat) s vlastitim pogonom; dirižabl. Čini ga tijelo aerodinamičkoga vretenasta oblika od platnene ili, rjeđe, metalne ovojnice. Tijelo može biti podijeljeno u komore, isprva se ispunjavalo vodikom, a danas se puni helijem ili vrućim zrakom. Može biti meke, polukrute ili krute konstrukcije. U krutih zračnih brodova vanjska rešetkasta konstrukcija daje tijelu stalan oblik, u polukrutih to se postiže primjenom uzdužne rešetkaste grede, dok oni meke konstrukcije oblik zadržavaju nadtlakom plina unutar tijela. Zračni brod opremljen je jednom ili više pogonskih skupina (elisa pogonjena motorom s unutarnjim izgaranjem ili elektromotorom), sustavom za upravljanje te gondolom s prostorom za posadu, putnike i teret.

Nakon mnoštva pokušaja ugradnje pogonskoga sustava u aerostate, prvi uspješni zračni brodovi pojavili su se potkraj XIX. st. Jedan od njih je polukruti zračni brod s električnim pogonom La France, koji su 1884. konstruirali francuski vojni inženjeri Arthur Constantin Krebs i Charles Renard.

Zračni brodovi meke i polukrute konstrukcije bili su neotporni na udare vjetra, pa su se počeli javljati brodovi krute konstrukcije. U njihovu je razvoju bio ključan rad hrvatskog izumitelja → Davida Schwarza, koji je 1896. konstruirao i patentirao prvi zračni brod s aluminijskom krutom konstrukcijom, a probni let izveden je u Njemačkoj 1897. Schwarz je za izgradnju broda prethodno razvio i patentirao čvrstu slitinu aluminija, preteču duraluminija. Primjena nove aluminijske slitine u zrakoplovstvu omogućila je izgradnju velikih zračnih brodova, a poslije je postala osnovom razvoja novih tipova letjelica. Otkupivši Schwarzove nacrte, na temelju njegovih tehničkih rješenja svoje je letjelice gradio Ferdinand von Zeppelin, koji je 1901. zrakoplovstvo uveo u eru krutih zračnih brodova cepelina.

Prvi je u Hrvata dozvolu Austrijskog aerokluba za upravljanje zračnim brodom stekao austrougarski mornarički časnik → Viktor Klobučar 1911. Nakon početnoga razdoblja primjene u vojništvu te razmjerno uspješne uporabe početkom I. svj. rata, zračne su brodove istisnuli sve uspješniji, brži, pokretniji i jeftiniji zrakoplovi. Nakon rata, u zračnome putničkom prijevozu rabili su se veliki zračni brodovi konstruirani po Schwarzovim načelima. Ubrzo su se zaredale nesreće takvih brodova s ljudskim žrtvama (npr. zračnoga broda Hindenburg, 1937), te su njihovu ulogu preuzeli sve savršeniji zrakoplovi. Danas su zračni brodovi vrlo rijetki, a rabe se u reklamne i turističke svrhe, katkad i za snimanja ili istraživanja iz zraka, prijevoz tereta i dr.

Poduzeće Hipersfera iz Zagreba, osnovano 2006., razvija prototipove stratosferskih bespilotnih zračnih brodova kao platformi za daljinska istraživanja, mobilne telekomunikacije i druge primjene.


Ostali podatci
Što pročitati?

L. Eleršek: Homo volans. Rani hrvatski avijatičari 1554.‒1927. Zadar, 2009.

zračni brod
Aluminijski zračni brod konstruktora D. Schwarza na uzletištu Tempelhoffu kraj Berlina, 1897.

Upravljiva zračna letjelica lakša od zraka (aerostat) s vlastitim pogonom; kadšto dirižabl.

Kategorije i područja