brodica za spašavanje, sastavni dio brodske opreme, plovilo za preživljavanje koje u slučaju nesreće omogućuje putnicima i posadi napuštanje broda i duži boravak na moru do dolaska spasilaca; na unutarnjim plovnim putovima naziva se čamac za spašavanje. Čvrste je građe, uglavnom od stakloplastike, rjeđe od čelika ili aluminija. Nekoć je bila pogonjena veslima, a danas motorom s unutarnjim izgaranjem. Razlikuje se od splavi za spašavanje, koja je najčešće pneumatska i bez vlastita pogona (→ splav), te spasilačke brodice i brze spasilačke brodice namijenjene prikupljanju i spašavanju unesrećenih iz mora.

Izvedba, oblik i odnos glavnih izmjera brodice za spašavanje moraju osigurati čvrstoću trupa te dovoljnu stabilnost na valovima pri najvećem dopuštenom opterećenju. Brodica se mora moći sigurno spustiti u vodu čak i u nepovoljnim uvjetima trima do 10° i nagiba do 20°. Ispod sjedišta obično ima vodonepropustne prostore za opremu, vodu i hranu te prostor za prikupljanje kišnice, a neke se brodice opremaju i desalinizatorom. Trup i kruti pokrovi moraju biti od slabogoriva ili negoriva materijala.

Brodice za spašavanje mogu biti potpuno zatvorene, djelomično zatvorene ili potpuno otvorene. Potpuno zatvorena brodica za spašavanje uglavnom se primjenjuje na teretnim brodovima. Mora biti u stanju izdržati prolaz kroz otvoren plamen i otrovne plinove, mora imati stabilnost koja osigurava da se sama ili automatski vraća u uspravan položaj, a postoje i brodice s vlastitim sustavom opskrbe zrakom te vatrootporne brodice, koje pružaju zaštitu osoba u brodici izvrgnutoj neprekidnom djelovanju vatre najmanje osam minuta. Na putničkim se brodovima dopušta uporaba djelomično zatvorenih brodica za spašavanje radi lakšeg i bržeg ulaska osoba, osobito starijih i slabije pokretnih. Čvrsti dio pokrova proteže se preko najmanje 20% duljine te mora imati stalno pričvršćene šatore koji štite od vremenskih nepogoda.

Brodice se u vodu mogu spuštati s pomoću užadi za zavješenje i vitala ili slobodnim padom. U prvome se slučaju uređaj za spuštanje sastoji od soha za spuštanje, koje mogu biti klizne ili prekretne. Uloga im je spustiti brodicu do platforme za ukrcaj i nastaviti spuštanje do razine mora. Spuštanje se obavlja gravitacijski, bez uporabe pogona, a brzinu spuštanja kontrolira centrifugalna kočnica. U drugom slučaju, koji se uglavnom primjenjuje na teretnim brodovima, brodica s ukrcanim osobama slobodno pada s rampe ili sohe do vode.

U Hrvatskoj je 1957. brodogradilište Greben u Veloj Luci (danas Montmontaža – Greben) počelo proizvoditi aluminijske brodice za spašavanje. U tom je brodogradilištu 1961. pokrenuta proizvodnja stakloplastičnih brodica za spašavanje, a istodobno je započela i proizvodnja opreme za spuštanje brodica u more. Od 1980. u tom je brodogradilištu izgrađeno više od 1000 brodica, te danas slovi za jedno od vodećih europskih poduzeća za proizvodnju opreme za spašavanje.

Danas brodogradilište Montmontaža – Greben proizvodi više tipova brodica za spašavanje, i to djelomično zatvorene stakloplastične brodice za putničke brodove za kružna putovanja i trajekte duljine 5,6–11,7 m za 15–150 osoba, te standardne i vatrootporne potpuno zatvorene brodice duljine 5,6–9,5 m za 18–68 osoba i brodice za spuštanje slobodnim padom duljine 5,6–9,3 m za 12–40 osoba. Vatrootporne brodice opremljene su sustavima za zrak i prskanje vodom, koji omogućuju punu funkcionalnost u požaru. Velolučko brodogradilište proizvodi i stakloplastične spasilačke brodice duljine 4,5–5,3 m, te brze spasilačke brodice duljine 7 m. Uz plovila, brodogradilište proizvodi i odgovarajuću opremu za njihovo spuštanje u vodu (gravitacijske, polugravitacijske i hidraulične sohe, vitla, dizalice).