Dubrovačko pomorsko društvo (Associazione Marittima di Ragusa), brodarsko dioničko društvo duge plovidbe s jedrenjačkom prijevozničkom djelatnošću, sa sjedištem u Dubrovniku; djelovalo 1869–88.

U svrhu unaprjeđenja brodogradnje, odlučeno je da se izgradi brodogradilište u Gružu koje će za Društvo graditi brodove a prije same izgradnje nabavljena su tri jedrenjaka kako bi Društvo moglo odmah djelovati. Prvi jedrenjaci, nabavljeni 1870., bili su Prvi, Drugi i Treći dubrovački. Godine 1871. Društvo je prihvatilo novi Statut kojim se uz jedrenjake obvezalo graditi i parobrode, što se nije ostvarilo. Na vrhuncu moći (1875) imalo je 13 jedrenjaka duge plovidbe ukupne nosivosti 9466 t.

Jedrenjaci su najčešće prevozili pšenicu, ugljen, sol i drvnu građu između luka Jadranskoga, Crnoga i Sredozemnoga mora, ali putovali su i za New York, Boston, Singapur i druge luke.

Od 1873. dionice Društva više gotovo da se nisu kupovale. Poslovanje Društva je 1875. imalo minimalnu zaradu, a 1877. zarade nije ni bilo. Tada su se javile prve ideje o likvidaciji društva. Na sjednici 1880. Društvo je odlučilo smanjiti glavnicu i prodati brodove. Likvidacija je započela 1881., a dovršena je 1888.

Tijekom djelovanja Društva u gruškome je brodogradilištu izgrađeno šest jedrenjaka (1871–75). Poseban je bio nava Dvanaesti dubrovački, najveći brod ikada izgrađen u gruškom brodogradilištu i, nakon Imperatrice Elisabette (2500 t; izgrađena 1875. u Malom Lošinju), drugi brod po veličini u austrijskoj trgovačkoj mornarici. Ugarska trgovačka mornarica u to doba nije imala brod nosivosti veće od 1000 t. Društvo je oživjelo brodograditeljsku djelatnost u Gružu, ali zbog nepovoljnih prilika u pomorstvu (prijelaz s jedrenjačkoga prijevoza na parobrodarski, popravci brodova, isplate dividendi) samo nije moglo opstati.

Arhiv Dubrovačkog pomorskog društva danas se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku.