IKOM, poduzeće za proizvodnju lijevanih, kovanih i prešanih metalnih proizvoda sa sjedištem u Zagrebu. Osnovano je 1946. povezivanjem nekoliko zagrebačkih i varaždinskih privatnih zanatskih radionica u jedinstveno poduzeće. Prvotni naziv IKOM Industrija i kovnica Orešković Marko dobilo je po antifašističkome borcu, kovinarskom radniku poginulome tijekom II. svj. rata 1941. U doba osnutka u poduzeću je bilo zaposleno oko 130 radnika, a 1948. oko 310, dok se proizvodnja odvijala na nekoliko lokacija u Zagrebu.
Isprva su se u tvornici proizvodile isključivo značke, medalje, plakete, pehari, ordeni, oznake za uniforme, srebrna i zlatna nakitna roba, platinske prerađevine za laboratorije i znanstvene institute. Proizvodni je asortiman proširen u prvoj polovici 1950-ih, kada se u zagrebačkom gospodarstvu i domaćinstvima počeo sve više rabiti plin te se javila potreba za plinomjerima. IKOM je u suradnji s njemačkim poduzećem Rombach iz Karlsruhea počeo proizvoditi prve domaće plinomjere. Ubrzo zatim počeli su se proizvoditi i plinski protočni grijači, plinske peći te vodomjeri, proizvodnja kojih je preuzeta od vodovoda grada Zagreba.
Od 1960. do 1966. proizvodnja je povećana za 85%, a poduzeće je 1966. zapošljavalo oko 650 radnika. U drugoj polovici 1960-ih gotovo 90% plinskih peći izvozilo se.
Sredinom 1970-ih donošenjem Zakona o udruženom radu IKOM se podijelio na dva OOUR-a – Bižuterija i galanterija te Precizna mehanika i plinski aparati. OOUR Bižuterija i galanterija proizvodila je zlatni i srebrni nakit, tehničke izrađevine od plemenitih kovina, ordene, medalje, oznake za vojne i druge uniforme, sportske trofeje, plakete, značke, pehare, metalne oznake za industrijske proizvode, suvenire, metalnu galanteriju i bižuteriju. OOUR Precizna mehanika i plinski aparati proizvodila je univerzalne plinske peći za sve gorive plinove, kućanske i industrijske vodomjere, membranske kućanske plinomjere. Potkraj 1970-ih IKOM je zapošljavao oko 1000 radnika.
Početak 1980-ih doveo je do smanjenja potražnje za proizvodima OOUR-a Bižuterija i galanterija. Od 1983. u suradnji s Industrijom precizne mehanike iz Beograda poduzeće se više usmjerilo na izradbu plinomjera, vodomjera, kalorimetara, plinskih bojlera, regulatora tlaka i plinskih fasadnih peći.
Sredinom 1980-ih broj zaposlenih iznosio je oko 800, dok su pogoni i skladišta bili raštrkani na desetak lokacija diljem Zagreba. Problem jedinstvenog prostora pokušao se riješiti tako što je 1978. kupljeno zemljište na Jankomiru na kojem su se trebali objediniti svi pogoni i skladišta. Prvotni planovi su predviđali završetak gradnje do 1985., međutim, do gradnje nije došlo.
Godine 1989. dva OOUR-a postala su samostalna poduzeća. IKOM – Industrija komunalne opreme i mjerila na lokaciji Kovinska 7, bavi se proizvodnjom i servisiranjem plinskih peći i uređaja za vodu i plin s mogućnošću obavljanja trgovinske djelatnosti, usluga prijevoza i vanjskotrgovinske djelatnosti, a IKOM – Industrija i kovnica obojenih metala (skraćeno IKOM – Kovnica) na lokaciji Ilica 191 (poslije u Sesvetama, Varaždinska 76A) proizvodnjom lijevanih, kovanih i prešanih proizvoda, zlatnog i ostalog nakita, otkupom loma plemenitih metala i prijevozom putnika i robe u javnome cestovnom prometu. Oba poduzeća privatizirana su 1992., a danas djeluju kao društva s ograničenom odgovornošću. Prosječan broj zaposlenih u oba poduzeća 1990-ih bio je 30 do 60 radnika.
Proizvodnja u IKOM – Industriji i kovnici obojenih metala uglavnom je maloserijska i obavlja se po narudžbi. Kapacitet proizvodnje otkivaka je oko 50 t godišnje. Godine 2017. poduzeće je zapošljavalo 25 radnika.
IKOM Industrija i kovnica Orešković Marko (1946−89)