Jadroplov d. d., brodarsko poduzeće za prijevoz općega, kontejnerskoga i rasutoga tereta u dugoj slobodnoj plovidbi, utemeljeno 1947., sa sjedištem u Splitu. Od 1996. djeluje kao dioničko društvo.
Poduzeće je osnovano 1947. u Rijeci kao Jadranska slobodna plovidba. Sjedište mu je 1956. premješteno u Split. Poslovanje je započelo s 29 manjih drvenih brodova i jedrenjaka ukupne nosivosti 9600 t. U početku se bavilo samo malom obalnom plovidbom (unutar Jadranskoga mora), a od 1956. počinje se baviti i prijevozom putnika i robe u dugoj slobodnoj i dugoj linijskoj plovidbi. Prva redovita linijska plovidba bila je za Crveno more i Afriku (Jadran–Italija–Grčka–Cipar–Libanon–Egipat–Sudan–Etiopija–Jemen; 1964. produžena je do Somalije, Kenije i Tanzanije), a poslije su zaplovile linije za Velika jezera (1959., SAD i Kanada) te za Australiju i Novi Zeland (1968). Od 1962. u sastav poduzeća uključena je splitska Opća plovidba. Za Jadroplov je Brodogradilište Split (→ Brodosplit) izgradilo linijske brodove Marko Marulić, Luka Botić i Natko Nodilo (1959–60., 13 000 dwt), Alka, Split i Makarska (1967–68., 9900 dwt), Brodogradilište Jozo Lozovina – Mosor (→ Brodotrogir) izgradilo je brod Jelsu (1961., 3856 dwt), Brodogradilište Kraljevica Omiš (1960., 3856 dwt) i Podgoru (1963., 15 128 dwt), a iz inozemstva su nabavljene novogradnje Jadro (1957., 4700 dwt), Mila Gojsalić (1960., 9379 dwt), Uskok (1961., 10 460 dwt), Biokovo (1966., 12 060 dwt), I. splitski odred (1966., 8200 dwt) i Mosor (1967., 8200 dwt) te tramperi Marko Orešković, Matija Ivanić, Moša Pijade (1969) i Matija Gubec (1970), svaki ukupne nosivosti 15 565 t.
Zbog financijskih poteškoća potkraj 1980-ih Jadroplov je bio prisiljen prodati sedam brodova. Oporavio se 1990-ih kada je kupio brodove za rasuti teret Hope I (1993., 30 900 dwt) i Don Frane Bulić (1997., 42 584 dwt) te brodove za prijevoz kontejnera Zrin (1994., kapaciteta 2275 TEU) i Jadroplov Pride (1996., 2324 TEU, izgrađen u Rijeci).
Potkraj 1990-ih započelo je krizno razdoblje u svjetskom prijevozu rasutih tereta, koje je Jadroplov nastojao prebroditi prodajom 14 starijih brodova (Čiovo, Marulić, Botić, Split, Biokovo, Alka, Bol, Jelsa, Marjan, Omiš, Kairos, Pharos, Solin i Šolta). Potom je nabavio polovni brod za prijevoz rasutog tereta tipa Handymax Trogir (2007., 44 383 dwt, izgrađen 2001. u pulskome Uljaniku) te dva u Brodosplitu novoizgrađena broda Peristil i Sveti Dujam (2010., 52 096 dwt).
Zbog krize na svjetskom kontejnerskom tržištu početkom 2009. Jadroplov je bio prisiljen iznajmiti, a 2010. i prodati brodove Zrin i Jadroplov Pride.
Godine 2017. Jadroplov je u svojoj floti imao šest brodova za rasuti teret Solin, Sveti Dujam, Peristil, Trogir, Split i Bene, ukupne nosivosti 292 933 t, prosječne starosti 11,6 godina.
Od 1992. Jadroplov je vlasnik putničke agencije koja djeluje kao uslužni odjel brodaru za organiziranje prijevoza posade na brodove i poslovna putovanja zaposlenika Jadroplova. Tijekom vremena agencija je proširila tržište i na druga (ponajprije pomorska) poduzeća i individualne putnike.
V. Gostl: JADRANSKA SLOBODNA PLOVIDBA. Pomorska enciklopedija, sv. 3, 1976., str. 132–133.
JADRANSKA SLOBODNA PLOVIDBA. Pomorski leksikon, 1990., str. 306.
Jadranska slobodna plovidba (1947–96)
Jadroplov (od 1996)