Dvor Trakošćan, specijalizirani povijesni muzej smješten u dvorcu Trakošćanu, osnovan 1953.
Dvorac je izgrađen u XIV. st., kao utvrda – burg. Vlasništvo Trakošćana često se mijenjalo sve do 1569., kada je prešlo u ruke obitelji Drašković. Slabljenjem ratnih opasnosti Trakošćan je izgubio obrambenu funkciju, a preoblikovanjem u XIX. st. pretvoren je u dvorsku rezidenciju. Usporedno s tim preinakama uz dvorac su uređeni perivoj i umjetno jezero. Obitelj Drašković napustila ga je 1944. Od 1953. dvorac ima funkciju muzeja, a 1954. otvoren je za javnost. Stalni postav izložen je u izvornoj funkciji te kronološki po stilskim razdobljima predstavlja život hrvatskoga plemstva u Trakošćanu. Muzej čini građa povijesno vezana uz arhitekturu i život nekadašnjih vlasnika, posebice obitelji Drašković. Posjeduje građu od razdoblja renesanse do historicizma, koja je podijeljena u nekoliko zbirki: oružja, slika i grafika, namještaja, knjiga, te fotografija.
Zbirka oružja daje povijesni prikaz razvoja oružja i opreme od XV. do kraja XIX. st. Obuhvaća oko 230 primjeraka hladnoga oružja i zaštitne opreme te oko 70 primjeraka vatrenoga oružja. Ističu se mačevi dvoručnjaci njemačke proizvodnje iz XVI. st. te 19 mačeva schiavona garde venecijanskih duždeva, jedna od većih kolekcija u Hrvatskoj. Dio je građe mnogobrojna i raznovrsna skupina oružja na motki koje je, osim za ratovanje, služilo kao statusna oznaka. Puške kukače (bradatice) te pojedini mužari i stariji topovi vjerojatno su bili dio izvornoga obrambenoga sustava utvrde Trakošćana iz XV. i XVI. st., a pretpostavlja se da su kacige i dijelovi oklopa ostatci izvorne momčadske opreme trakošćanske posade iz XVII. st.
Topovi s grbom obitelji Drašković potječu iz razdoblja sudjelovanja obitelji u borbama protiv Napoleona Bonapartea. Jedna od šest povijesnih zastava u Muzeju po tipu i vremenu nastanka jedinstvena je u Hrvatskoj te pripada najstarijim sačuvanim zastavama uopće.
S. Krznar, I. Mravlinčić: Trakošćan. Burg–muzej. Trakošćan, 2007., str. 173−183.