pelig, jadranski tradicijski obalni jedrenjak od sredine XVIII. st. do sredine XX. st. Bio je među najbrojnijim trgovačkim brodovima istočnojadranske obale, duž koje je početkom XIX. st. plovilo 55 peliga, a uoči II. svj. rata 64. Dug je 11‒13 m (manji) do 15‒30 m (veći), nosivosti 60 do 160 t. Služio je za prijevoz raznih vrsta tereta, dok su se oni manji, češće građeni za talijanski dio Jadrana, rabili i za ribolov. U skladu s veličinom i namjenom imao je pet do deset članova posade, smještenih u kabinama na pramcu, dok se kabinom na krmi koristio zapovjednik. Pelig je imao nizak i zdepast trup, dva jarbola od kojih je prednji bio nešto kraći, te dugačak kosnik na kojem su se razapinjala dva do tri letna jedra. Na prednjem jarbolu razapinjalo se oglavno, a na krmenome sošno jedro, ponekad i vršno. Neke izvedbe peliga imale su četiri velika vesla, koja su se rabila kad ne bi bilo vjetra. Nakon II. svj. rata ugrađivali su se dizelski motori. Pramac je bio zaobljen, sličan pramcu → trabakula (piranska izvedba), s nešto ravnijom pramčanom statvom, dok se katkad izvodio i zašiljen (kliperski) pramac, sličan pramcu → logera. Krma je bila četvrtasta sa zrcalom, ili polukružna kao u logera, s ugrađenim kormilom. Za razliku od sličnih jedrenjaka pelig je imao ravnu palubu (bez preluka), bez pramčanoga nadgrađa i bez produljene statve. U istarskom priobalju su pramac ukrašavale oči uz otvore za sidrene lance, a na vrhu pramčane statve bio je izrezbareni ukras (glava ili jabuka). Paluba je bila ograđena linicom visokom do 1 m. Dugačko rudo kormila bilo je lijepo oblikovano i izrezbareno, a kormilo, zakvačeno o krmenu statvu, spuštalo se i do 1 m ispod kobilice, te se pri plovidbi plitkim morem podizalo.