Slobodna plovidba, brodarsko poduzeće specijalizirano za međunarodni prijevoz robe u slobodnoj plovidbi, sa sjedištem u Šibeniku. Djelovalo je od 1959. do 1999.

Poduzeće je poslovanje započelo s četiri starija parna teretna broda koja je uzelo u zakup. Tijekom vremena, Slobodnoj plovidbi pripojena su brodarska poduzeća Dalmatinska plovidba iz Šibenika (1961) i Jugoslavenska slobodna plovidba iz Ploča (1963). Pripajanjem Dalmatinske plovidbe, Slobodna plovidba postala je vlasnik četiriju manjih teretnih brodova i triju drvenih brodova za obalnu plovidbu, a pripajanjem Jugoslavenske slobodne plovidbe flota Slobodne plovidbe povećala se za još tri teretna parobroda. Osim teretnih brodova u sastavu flote bilo je i nekoliko manjih pomoćnih plovila (dva obalna tegljača, manji brod za prijevoz putnika, plovna dizalica i vodonosac).

Godine 1974. flota Slobodne plovidbe sastojala se od 12 brodova, ukupne nosivosti 110 414 t. U idućih deset godina flota je neznatno povećana, ali je modernizacijom stekla veću nosivost (1986. flotu je činilo 15 brodova ukupne nosivosti 241 900 t).

Poduzeće je održavalo redovite nelinijske veze s crnomorskim lukama (1966–76) te prevozilo sipki teret (manganova i kromova ruda) i aluminijske ingote Jadranom.

Na vrhuncu poslovanja (1990) flota se sastojala od 28 brodova. Početkom 1990-ih javile su se poteškoće u poslovanju pa je 1993. poduzeće prodalo šest brodova.

Do početka 1998. flota je brojčano prepolovljena (13 brodova), a potkraj iste godine strani vjerovnici preuzeli su cijelu flotu. Poduzeće je bilo prisiljeno proglasiti stečaj 1999., a postupak je obustavljen 2015.

Uz brodove, Slobodna plovidba posjedovala je nekoliko poduzeća u Hrvatskoj (Školjić iz Jezera, Brodogradilište i marina iz Betine, Brodoservis iz Šibenika) te poduzeća u Liberiji, Malti i Engleskoj.