trolejbus, autobus na električni pogon koji električnu energiju dobiva iz nadzemnoga električnog napojnog voda. Opremljen je s jednim ili s više elektromotora i oduzimačem struje koji se sastoji od para metalnih ili drvenih motki (tzv. trola ili trolej) s užlijebljenim kotačima ili klizačima na vrhu koji dodiruju odgovarajući par napojnih vodova. Donekle je pokretljiv u odnosu na napojni vod.

Prvu pokusnu trolejbusnu kontaktnu mrežu postavio je Ernst Werner von Siemens (1816–1892) s pomoću pedesetak telegrafskih stupova, u duljini od 500 m, uzduž jezera Halen u predgrađu Berlina te 1882. izveo prve vožnje vozilom nalik na kočiju opremljenu elektromotorom pogonjenim istosmjernom električnom strujom. Prvi su se trolejbusi pojavili na izložbi u Parizu 1900., a prijelazom iz XIX. st. u XX. st. počela je njihova uporaba u javnome prijevozu. Trolejbuse su uveli Beč, Berlin, Bratislava, Hamburg, Lyon, Marseilles, Pariz, Siena, veliki gradovi u SAD-u, Ujedinjenome Kraljevstvu i dr. U Hrvatskoj su trolejbusi prometovali u Rijeci (1951–69) i Splitu (1964–68).

Gradsko auto-tramvajsko poduzeće u Rijeci (→ Autotrolej) uvelo je 1951. prve trolejbuse u Hrvatskoj, marke Fiat. Ukidanjem riječke tramvajske linije 1952. trolejbusna se mreža širila. Vozački se kadar obučavao na trolejbusnom sustavu u Beogradu. Trolejbusni promet dosegnuo je vrhunac 1961., kada su uvedene linije Trsat–Kantrida te Pećine–Zamet, s ukupno 29 vozila. Godine 1969., kada su trolejbusi činili okosnicu gradskoga prometa, povučeni su kako bi ustupili mjesto autobusima, koji su u doba jeftinije nafte bili isplativiji.







Autosaobraćajno poduzeće Promet (danas Promet) iz Splita uvelo je 1964. trolejbusni prijevoz od gradske obale do Solina, ali zbog učestalih prekida uzrokovanih neiskustvom vozača i lošim stanjem prometnica ukinut je 1968.







Za potrebe trolejbusnih sustava u Rijeci, Ljubljani i Beogradu, zagrebačka tvornica Rade Končar (→ Končar – Elektroindustrija prema licenci švicarskog poduzeća Oerlikon te u suradnji s poduzećima Fabrika automobila Priboj (FAP) i Karoserija iz Ljubljane započela je 1955. montažu i proizvodnju električne opreme (vučni motor snage 103 kW, oduzimač struje) prvih jugoslavenskih trolejbusa. Tijekom 1960-ih isporučila ih je više od stotinu.