automat, naprava ili uređaj koji potpuno samostalno obavlja kakav koristan rad. U današnje doba, najširom primjenom → regulacijske tehnike, računalstva te informacijske i komunikacijske tehnologije, većina uređaja u kućanskoj, uredskoj, industrijskoj i drugoj uporabi ima određen stupanj automatizacije. Stoga se naziv automat uglavnom rabi u povijesnome kontekstu, za mehaničke uređaje koji obavljaju rad pri kojem se uobičajeno očekuje čovjekovo sudjelovanje, npr. za različite mehaničke uređaje za izvođenje glazbe (glazbeni automati), za prodaju hrane, pića i raznovrsnih potrepština (samoposlužni automati), za izdavanje parkirnih i drugih karata, novca (bankomat) i dr. Kadšto se naziv rabi i za neke usluge i uređaje (govorni automat, stubišni automat), a često i za kratku strojnicu. Većina mehaničkih automata konstrukcijski i izvedbeno predstavljaju vrhunski domet → finomehanike.

Automati su se pojavili još u antičko doba i u staroj Kini, a osobito su raznovrsne naprave koje je pod tim imenom opisao grčki matematičar Heron Aleksandrijski. Razvojem urarstva, od doba renesanse nadalje, gradili su se sve složeniji satovi s pokretnim likovima, glazbene kutije i automati. Švicarski urar Pierre Jaquet-Droz konstruirao je 1768–74. mnogobrojne uređaje, od kojih se ističe figura dječaka koji tintom i perom ispisuje željeni tekst, a sastoji se od čak 6000 dijelova. Blaise Pascal (1623–1662) izradio je još 1642. mehanički računski stroj. Primjena centrifugalnoga regulatora za regulaciju broja okretaja parnoga stroja, što ga je 1784. patentirao James Watt (1736–1819), označila je temelje industrijske automatizacije, a tkalački stroj upravljan bušenim karticama Josepha Marie Jacquarda (1752–1834) razvijen 1772–1808. smatra se pretečom uređaja s mogućnošću programiranja. Prvi samoposlužni automat proizveden je u Londonu 1880-ih za prodaju razglednica.

U Hrvatskoj, bogata ostavština satova i glazbenih automata u muzejima i privatnim zbirkama svjedoči o nekadašnjoj udomaćenosti automata u salonima imućnijih građana od kraja XVIII. st. do početka XX. st. U tome prednjači, u svjetskim razmjerima značajna, zbirka restauratora i kolekcionara glazbenih automata Ivana Gerersdorfera. Neke od tih naprava djela su hrvatskih majstora. (→ glazbeni automat; urarstvo)







Samoposlužni automati za prodaju napitaka, slatkiša, higijenskih potrepština, leda, svježeg mlijeka, jaja, cvijeća, svijeća, kišobrana i drugoga danas postoje u javnim prostorima diljem Hrvatske. Slični su automati za prodaju slatkiša bili postavljeni još 1930-ih u Zagrebu, a zbirka takvih automata čuva se u Muzeju grada Zagreba. Srodni su automati osobne ulične vage, redovite na ulicama hrvatskih gradova do kraja 1960-ih. Poduzeće Finomehanika iz Varaždina proizvodilo je 1970–76. samoposlužne robne automate te glazbene automate za zabavu, tzv. džubokse. Tvornica Đuro Đaković Elektromont iz Slavonskog Broda početkom 1980-ih počela je proizvoditi automate za tople i hladne napitke (proizvedeno ih je oko 1000), te mehaničke i elektroničke automate za igre na sreću (6000). U posljednja dva desetljeća u Hrvatskoj najviše se povećava broj bankomata (2013. bilo ih je 4123), kao i automata za naplatu parkiranja te automata za igre na sreću. Nekoliko hrvatskih poduzeća u manjem opsegu danas proizvodi automate za prodaju leda (ledomate), izdavanje parkirnih karata i dr.