bracera, tradicionalni jadranski drveni teretni jedrenjak. Forma joj potječe od antičkoga teretnog broda navis rotunda, a obrisom je slična → gajeti. Javila se na obalama istočnoga Jadrana u XVI. st. Jedna je od pretpostavki da je ime dobila po prvim brodicama toga tipa, izgrađenima za mještane otoka Brača (talijanski Brazza) za prijevoz ljudi, stoke i drugih tereta te za ribolov. U XIX. i XX. st., kada je bila jedan od najzastupljenijih jedrenjaka male obalne plovidbe na Jadranu, razlikovale su se dalmatinska, istarska, piranska, koparska i kotorska bracera. Manje su bracere bile duge 7 – 12 m i nosivosti 10 – 40 t, a one veće 15 – 17 m duljine i 50 – 70 t nosivosti, te su imale pet do deset članova posade.







Bracera se gradila kao otvorena veslarica bez palube sa skidljivim jarbolom ili kao višejarbolni jedrenjak sa zatvorenom palubom. Snast (jarbolje i jedrilje) i oprema bili su jednostavni, a ovisili su o mjestu gradnje. Primjerice na dubrovačkom se području gradila kao jednojarbolni jedrenjak sa sošnim jedrom uz koje se moglo podići i vršnjaču, a na kosniku se razapinjalo letno jedro i prečka, dok se u Istri gradila i s dvama jarbolima. Na masivnoj krmenoj statvi bilo je učvršćeno veliko i teško kormilo koje je sezalo ispod masivne kobilice, radi boljeg upravljanja brodom. Imala je zaobljen, malo izdignut pramac s karakteristično zaobljenom pramčanom statvom uvijenom prema krmi, dva prepoznatljiva velika drvena oka kao ukrase na pramcu, nešto manje izdignutu krmu s lijepo oblikovanom ogradom (đardinjerom) i prepoznatljivu punu formu trupa. Do danas se zadržala u službi kao jednojarbolni jedrenjak (dalmatinska bracera), s palubom po cijeloj duljini broda te pramčanom lučnom statvom koja se diže visoko iznad razme, zakrivljenom prema krmi na kojoj je smještena mala palubna kućica s kormilarnicom. Nerijetko je opremljena ugrađenim motorom.