galija, dugi ratni i trgovački brοd, niskih bokova, na vesla i jedra, raširen od X. do XVIII. st. U širem smislu, svaki brod s većim brojem vesala (npr. grčka trijera, rimska birema, trirema i liburna). Prave galije, po uzoru na bizantski dromon, počele su se graditi polovicom X. st. u natkrivenim arsenalima zapadnoga Sredozemlja. Isprva su bile trgovački brodovi s dvama krmenim veslima za kormilarenje, a nakon uvođenja kormila u XIII. st. postale su najpogodniji brodovi za dugu trgovačku plovidbu između Sredozemlja i zemalja uz Atlantski ocean. Od XIV. st. do povlačenja iz uporabe u XVIII. st. galije su uglavnom služile kao ratni brodovi. Prednost im je bila neovisnost o vjetru za čestih tišina na Sredozemlju. Imale su do 26 vesala na svakom boku (po 1 do 5 veslača, galijota, na svakome veslu) te dva jarbola s po jednim latinskim jedrom. Trup niskih bokova bio je dug do 50 m, širok do 7 m i visok oko 2,5 m, a pramac oštar, s dugim uskim rilom, kojim se probijao protivnički brod. Brodovi po tipu slični galiji bili su od nje veća galijaca (do 70 m dug i 16 m širok prijelazni oblik između galije i linijskoga broda) te od nje manja → galijica.

Neki hrvatski primorski gradovi imali su svoje galije, koje su sudjelovale i u poznatim pomorskim bitkama, primjerice u bitki kraj Lepanta 1571. Na Jadranu su se održale do druge polovice XVIII. st., a već su ih u XVI. st. počeli istiskivati teži i čvršći brodovi na jedra, bez vesala (→ galijun). Najviše se galija gradilo u Mletcima i Genovi u natkrivenim arsenalima, kakav se u nas sačuvao u Hvaru. Dubrovačka je Republika za obranu svoje trgovine rabila galije u XV. i XVI. st., dok one u XVII. st. bivaju zamijenjene okretnijim galijicama.