guc, manja tradicijska brodica blago zaobljene forme zašiljenih krajeva, s ravnom statvom i na pramcu i na krmi, duga 3 do 8 m. Manji su gucevi bili bez palube, a oni veći s palubicama na pramcu, na krmi ili oboje. Na krmi se često ugrađivala i lijepo izrezbarena mala ograda (đardinet). Bio je pogonjen latinskim ili oglavnim jedriljem s jednim ili dva jako razmaknuta jarbola, dva vesla, a u novije doba ugrađenim ili izvanbrodskim motorom. Namjena mu je bila prijevoz tereta, ribolov, prijevoz putnika, sportsko jedrenje i razonoda, a veličina je ovisila o namjeni. Naziv guc javio se u XIX. st., kada se rabio na otoku Mljetu za ribolov manjim mrežama, vršama, parangalima, ostima i udicom. Bili su poznati opatijski ili kvarnerski guc, uglavnom namijenjen prijevozu i razonodi posjetitelja opatijske rivijere, rapski guc i dr. U Lovranu su lovransku → gajetu nazivali i lovranski guc.





