Hrvatski željeznički muzej (HŽM), specijalizirani tehnički muzej državnoga djelokruga koji se bavi prikupljanjem, čuvanjem, zaštitom, obnovom i prezentacijom željezničkih vozila, strojeva, uređaja, arhivskog i drugoga gradiva vezanoga uz nastanak i razvoj željeznice u Hrvatskoj, osnovan u Zagrebu 1991.
Muzej je osnovan više od stoljeća nakon početka razvoja željezničkoga sustava u Hrvatskoj te znatno kasnije u odnosu na željezničke muzeje susjednih država. Idejni početak Muzeja predstavlja odluka zagrebačke željezničke uprave o osnivanju Željezničkog odjela pri Tehničkome muzeju u Zagrebu iz 1966., koja nije realizirana zbog nedostatnog prostora. Istodobno s postupnim povlačenjem parnih lokomotiva iz prometa počinju akcije željezničara za njihovo očuvanje. Jedna od prvih izloženih bila je parna lokomotiva JŽ 51-133 na prilaznom platou vinkovačkoga željezničkog kolodvora (1978), a zatim je izložena i lokomotiva JŽ 62-084 na kolodvoru Gračac (1982); na takav su način 1980-ih izložene parne lokomotive u Sisku, Kninu, Puli, Pakracu, Rijeci, Bjelovaru, Ivancu, Ogulinu, Virovitici, Pločama te na zagrebačkom Glavnome kolodvoru. Potaknuto tim inicijativama, tadašnje Željezničko transportno poduzeće Zagreb donijelo je 1986. odluku o osnivanju Željezničkoga muzeja. Ni ta odluka nije zaživjela sve do 1991. kada je naposljetku Hrvatsko željezničko poduzeće (od 1992. → HŽ – Hrvatske željeznice) donijelo odluku o osnivanju Željezničkog muzeja Hrvatske, a na inicijativu muzeologa Antuna Bauera, kipara Emila Bohutinskog, arhitekta Mladena Bošnjaka te željezničkih službenika Čedomila Čavline i Franje Fajsta. Kao privremena lokacija Muzeja određen je manji objekt na južnome ulazu u → Tvornicu željezničkih vozila Gredelj u Ulici grada Vukovara, te sporedni kolosijeci na kojima će se formirati vanjski izložbeni postav. Za trajni smještaj Muzeja bili su predviđeni tvornički objekti u koje se, nakon preseljenja tvornice, trebao useliti. Godine 2001. Muzej dobiva današnji naziv, a od 2007. jedna je od organizacijskih jedinica u sklopu HŽ Infrastrukture.
Danas je muzejska građa inventarizirana i obrađena unutar 13 zbirki: Zbirka željezničkih vozila i dijelova, Zbirka gradnje i održavanja pruga, Zbirka maketa, Zbirka signalnih, svjetlosnih i telekomunikacijskih sredstava i uređaja, Zbirka strojeva, alata, aparata i opreme, Zbirka voznih redova, Zbirka odora, uredske opreme i pribora, Zbirka tehničke dokumentacije, Zbirka osobne i službene dokumentacije, Zbirka fotografija, Zbirka razglednica, Zbirka propisa i povijesnih osvrta, Vinkovačka željeznička zbirka. Zbirka željezničkih vozila obuhvaća 106 parnih, dizelskih i električnih lokomotiva, motornih vlakova i ostalih pružnih vozila. Dio građe od 20 željezničkih vozila izložen je na vanjskim prostorima Muzeja, 15 parnih lokomotiva izloženo je na željezničkim kolodvorima diljem Hrvatske, kompozicija muzejskoga vlaka izložena je u Kulturnome centru Mate Lovraka u Velikom Grđevcu, muzejski poštanski vagon postavljen je na Glavnome kolodvoru, a kompozicija oklopnoga vlaka iz Domovinskoga rata na kolodvoru Split, Predgrađe. Do 2015. su konzervirane i djelomično obnovljene 24 muzejske lokomotive i dva teretna vagona te poštanski vagon iz 1965. Muzej je organizirao 40 izložbi te druga događanja iz područja zaštite i revitalizacije željezničke, tehničke i industrijske baštine, te pripremio 24 publikacije.
M. Bošnjak: Željeznički muzej u Zagrebu. Čovjek i prostor, 37(1990) 5, str. 24–25.
Željeznički muzej u Zagrebu. Inicijative, prilozi za javnu raspravu. Zagreb, 1991.