igračke, predmeti kojima se djeca koriste u igri. Mogu biti bilo koje stvari iz djetetova okoliša, no pod igračkama se najčešće razumijevaju predmeti namjenski izrađeni kako bi potaknuli intelektualnu i tjelesnu aktivnost kao sastavni dio odrastanja i razvijanja ličnosti. Javljaju se još od pretpovijesnoga doba u gotovo svim kulturama svijeta, a mogu biti sasvim jednostavne figure ili vrlo složeni mehanički uređaji, od kojih su neki npr. bili preteče čovjekolikih robota.

S tehničkoga gledišta, zanimljive su edukativne igračke i nastavna sredstva koji služe za upoznavanje osnovnih tehničkih principa, razvoj tehničkih vještina, kao i tehničke kulture u cjelini, kakve se npr. rabe u sklopu tehničkog odgoja, u modelarstvu i drugim aktivnostima koje potiče → Hrvatska zajednica tehničke kulture, a kakve je npr. nekoć proizvodila slovenska tvornica Mehanotehnika iz Izole osnovana 1952 (od 1990. posluje pod nazivom Mehano).

U Hrvatskoj osobitu važnost imaju tradicijske igračke, a donedavno je postojala i industrijska proizvodnja igračaka.







Hrvatske tradicijske igračke namijenjene prodaji izrađuju se od druge polovice XIX. st. u ruralnim predjelima Dalmatinske zagore te osobito Hrvatskoga zagorja i Prigorja. U potonjim krajevima ta se kućna, poluobrtnička drvodjeljska djelatnost početkom XX. st. znatno razvila, pa se stanovništvo pojedinih sela gotovo isključivo bavilo izradbom igračaka. U Vidovcu kraj Zagreba organizirana izradba drvenih dječjih igračaka počela je 1932. osnivanjem Prve hrvatske seljačke zadruge za izradu i prodaju dječjih igračaka. Drvene igračke od vrbe, lipe, bukve i javora muškarci su oblikovali tesanjem i rezanjem uz pomoć šablona, a žene su ih oslikavale ornamentima s narodnoga veza. Najčešće su to bile svirale s jednom ili dvjema cijevima, štap s gornjim dijelom u obliku sjekirice, igračka u obliku ptice na kotačima kojoj se pri vožnji pokreću krila, a u novije doba i konji s kolima, malo kuhinjsko i sobno pokućstvo, tamburice i dr. Upisom umijeća izradbe drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskoga zagorja na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva 2009. potvrđena je njihova važnost i vrijednost na svjetskoj razini.

U Hrvatskoj su igračke, pretežno lutke i figure od plastičnih masa, u XX. st. proizvodile splitska tvornica Jugoplastika, labinska tvornica 25. maj (osnovana 1958), te Zagrebačka tvornica Biserka. Biserka je 1962−92. imala licencu poduzeća The Walt Disney Company za proizvodnju i distribuciju likova s tim znakom, igračke su se proizvodile u tri smjene u stotinama tisuća komada te su se izvozile u Rusiju, Njemačku, Češku, Mađarsku, Francusku, Italiju i dr. Osim po tome, tvornica je bila poznata i po izradbi dječjih društvenih igara. Poduzeće Labinprogres tvornica igračaka iz Potpićna (izdvojeno 1977. iz sastava labinske tvornice Labinprogres) proizvodilo je dječje tricikle i bicikle, ljuljačke, koturaljke, dječje automobile i dr.









Osim nekoliko privatnih kolekcija, npr. Ivana Špehara ili Tonija Politea, zbirke igračaka čuvaju riječki Peek&Poke – Muzej djetinjstva otvoren 2013. te zagrebački Etnografski muzej, kojega je Zbirka dječjih igračaka i igara 2014. obuhvaćala 1675 predmeta.