Ivančica d. d., poduzeće za proizvodnju obuće sa sjedištem u Ivancu; najveći hrvatski proizvođač dječje obuće.







Osnovano je 1946. kao Postolarska zadruga Ivančica u koju se udružilo deset ivanečkih postolara. Opseg posla ubrzo se povećao, te je 1948. zadruga zapošljavala 44 postolara i 16 učenika, a raspolagala je s 12 šivaćih strojeva. Radionica je bila smještena u zgradi Ivana Kolara u Kolodvorskoj ulici, a prve veće narudžbe bile su vezane uz izradbu cipela za zagorske rudare i radnike u ciglanama. Potkraj 1940-ih u zadruzi se proizvodilo 5000–6000 pari radničkih cipela na godinu te obavljalo oko 3000 različitih popravaka. Pogon je 1948. preseljen u dvorac Kukuljević, a 1955. u prostore prodavaonice namještaja Ivanečkoga magazina. Proizvodni program obuhvaćao je tada namjensku obuću za potrebe vojske i policije te zaštitnu obuću za zaposlenike u određenim proizvodnim djelatnostima.

Godine 1970. poduzeće je započelo suradnju s tvornicama obuće → Astra iz Zagreba i nešto kasnije Peko iz Tržiča u Sloveniji, što je donijelo promjenu u proizvodnom programu, koji se usmjerio na izradbu gornjih dijelova obuće. Postupnim rastom poslovanja, 1973. stvoreni su uvjeti da se zadruga transformira u OUR pod nazivom Ivančica, poduzeće za izradu gornjih dijelova obuće, na novoj lokaciji u Ulici Josipa Kraša 16. Godine 1976. poduzeće je ušlo u sastav Združene industrije kože, gume i obuće (ZINKO) sa sjedištem u Zagrebu, u kojoj su bile udružene radne organizacije koje su objedinjavale djelatnost preradbe i proizvodnje koža, proizvodnje svih vrsta obuće i gumenih proizvoda obućarstva. Tada je ostvaren i prvi izvoz gornjih dijelova obuće na tržište Njemačke Demokratske Republike. Rast proizvodnje i broja zaposlenih zahtijevao je proširenje kapaciteta, te su 1977. izgrađeni novi proizvodni i poslovni prostori u Preradovićevoj ulici, gdje se poduzeće nalazi i danas. Iste godine promijenjen mu je naziv u Ivančica, tvornica obuće Ivanec. Tada je započela proizvodnja gotove obuće, a poduzeće je zapošljavalo 370 radnika. Kraj 1970-ih i 1980-e bilo je razdoblje intenzivnoga razvoja poduzeća. Izgrađen je novi pogon za izradbu gornjih dijelova obuće u Kamenici (1985), obnovljeni su pogoni u Ivancu, moderniziran je strojni park, proširen proizvodni program dječje i sportske obuće, te uspostavljena stalna suradnja sa stranim poslovnim partnerima. Godine 1981. poduzeće je zapošljavalo 932 radnika, a proizvelo je oko 676 000 pari gornjih dijelova obuće te oko 360 000 pari gotove obuće. Četiri godine kasnije broj zaposlenih povećao se na približno 1200, a proizvedeno je gotovo dva puta više obuće: oko 1,2 milijuna pari gornjih dijelova i 624 000 pari gotove obuće. Od tehnoloških cjelina zasnovanih isključivo na proizvodnome programu 1981. osnovana su četiri OOUR-a: IDOK – za proizvodnju dječje obuće, IDOG – za proizvodnju gornjih dijelova odjeće, IDOS – za proizvodnju sportske obuće i ITO – istraživanje, trgovina i održavanje. Tri proizvodna OOUR-a nakon godinu dana spojila su se u jedan pod nazivom IPO.

Uspostavom samostalne Hrvatske poduzeće je 1992. privatizirano te je nastavilo djelovati kao dioničko društvo. Razvilo je dvije vlastite modne marke: Froddo (za djecu u dobi 0–13 godina) i Boogaloo (za mlađu žensku populaciju), te ostvarilo dugoročnu suradnju s tvornicom obuće Paul Green iz Austrije. Godine 2007. osnovan je novi proizvodni pogon u Kozarcu u BiH za proizvodnju gornjih dijelova obuće, a 2013. poduzeće je postalo većinski vlasnik poduzeća Bambi d. o. o., varaždinskoga proizvođača dječje obuće. Godine 2014. imalo je više od 1000 zaposlenih. Izvozno je orijentirano te više od 70% ukupnoga prihoda ostvaruje u inozemstvu, na europskom, azijskom i američkom tržištu. U vlastitoj maloprodajnoj mreži ima 30 prodavaonica u Hrvatskoj, te više od 600 prodajnih mjesta partnera diljem svijeta. Godine 2019. zapošljavalo je oko 700 radnika te proizvelo oko milijun pari cipela.