Objavljeno:
Ažurirano: 7. listopada 2020

Jadran tvornica čarapa d. d., poduzeće za proizvodnju i prodaju čarapa osnovano 1929. u Zagrebu pod imenom Silk tvornica čarapa d. d.

Kao utemeljitelji dioničkoga društva registrirana su zagrebačka poduzeća Preslica tekstilna industrija (osnovano 1925) i Zvono industrija čarapa i trikotaže (osnovano 1926). Tvornica se nalazila u Ulici Frane Supila 7, a proizvoditi je započela 1930. s približno 90 zaposlenih, od kojih je dio stručnih radnika stigao iz Čehoslovačke. U prvoj godini proizvedeno je oko 180 000 pari svilenih ženskih čarapa. Nakon požara u tvornici Zvono 1931., njezini vlasnici i suvlasnici tvornice Silk kapital dobiven od osiguranja uložili su u proširenje i modernizaciju Silka. Tvornica je tada proširena i nabavljeno je nekoliko novih strojeva, a broj zaposlenih povećao se na 200. Zbog gospodarske krize koja je 1930-ih vladala u državi, potrošnja tekstilnih proizvoda smanjila se, a na skladištima su se gomilale zalihe neprodanih proizvoda. Tvornice čarapa 1935. radile su sa samo 50% svojih kapaciteta, zbog čega su bile prisiljene otpuštati radnike. U takvim okolnostima Silk je 1936. privremeno dijelom promijenio djelatnost: započeo je proizvodnju, preradbu i doradbu raznovrsne tekstilne i pletene robe te izgradio vlastitu bojadisaonicu.

Nacrt tvornice Silk, 1935.

Tvornica čarapa i bojadisaonica, 1946.

Tvornica je 1941. nakratko promijenila ime u Svilena čarapa d. d., a potkraj iste godine preimenovana je u Jadran tvornica čarapa i bojadisaonica. Zbog velikih potreba za čarapama za vojne i civilne namjene, u tvornici je 1941. radilo 218 radnika. Međutim, ostalih ratnih godina tvornica je radila sa smanjenim kapacitetom, tako da je potkraj 1942. otpustila 30 radnika. Kako je za II. svj. rata strojni park bio loše održavan ili uništen, proizvodnja se nastavila uz velike teškoće. Nakon nacionalizacije tvornice 1946., postrojenja su se počela osuvremenjivati, a proizvodnja je dopunjena kolekcijama muških i dječjih čarapa. Poduzeće je prvo u Jugoslaviji potkraj 1940-ih počelo proizvoditi čarape od sintetskih vlakana, tzv. najlonke, pa je time i prvo steklo iskustva u preradbi i doradbi čarapa od toga materijala. Godine 1950. pripojena mu je Tvornica čarapa Karlovac, nakon čega su strojevi iz karlovačke tvornice preseljeni u zagrebačku. Jednocilindrični strojevi na transmisijski pogon i mehaničko povlačenje pletiva u crijevu, namijenjeni za proizvodnju čarapa bez šava, nabavljeni 1952., bili su prvi te vrste u Jugoslaviji. Prva Jadranova prodavaonica otvorena je 1955. u Ulici Nikole Jurišića 8 u Zagrebu. U tvornici je 1956. proizvedeno oko 800 000 pari čarapa, a 1957–60. proširena je nadogradnjama te obnovljena novim strojevima. Godine 1963. nabavljeni su i prvi kružnopletaći strojevi Moncenisio za proizvodnju tanke ženske čarape. Poduzeće je 1980. zapošljavalo 403 radnika, proizvelo oko 6,7 milijuna pari čarapa koje je prodavalo u svim jugoslavenskim republikama te u još pet europskih zemalja. Iste je godine izvezlo 415 000 pari čarapa ili 6,1% od ukupne proizvodnje. Jadran je u prvoj polovici 1980-ih proizvodio oko 3% od ukupne proizvodnje čarapa u Jugoslaviji. Godine 1989. proizvedena su 8,2 milijuna čarapa, a bilo je zaposleno 395 radnika.

Strojevi za proizvodnju čarapa s natom, 1950-ih

Reklamni oglas, sredina XX. st.

Lačanje – ketlanje (spajanje prstiju) elastičnih ženskih čarapa, druga polovica XX. st.

Tvornički krug u Rapskoj 52, 1990-ih

Jadranu je 1990. pripojeno zagrebačko poduzeće Zora industrija vunenih tkanina (osnovano 1935) sa sjedištem u Rapskoj ulici 52, a pogoni iz Ulice Frane Supila 1992. preseljeni su u nekadašnje sjedište Zore. Te je godine proizvedeno oko 12,5 milijuna pari čarapa, izvoz je dosegnuo 50% količinske proizvodnje, a sličan se omjer zadržao i u sljedećem razdoblju. Od 1990-ih Jadran je kontinuirano izvozio u Nizozemsku, Austriju, Njemačku, Švicarsku i dr. Godine 1993. obavljena je pretvorba iz poduzeća s punom odgovornošću u dioničko društvo pod nazivom Jadran tvornica čarapa. Zbog nemogućnosti nabave bojene pamučne pređe za muški i dječji program, jedan od pogona u tom razdoblju specijalizirao se i pretežno preorijentirao na vlastito bojenje artikala iz sirove pamučne pređe. Broj zaposlenih smanjio se 1999. na 362. Poduzeće je 2004. preseljeno na novu lokaciju u Ulicu Vinka Žganeca 2 u zagrebačkoj Dubravi, u objekt prvotno izgrađen za potrebe tadašnje tvornice Nikola Tesla.

Pletionica ženskih čarapa, pletenje i konfekcioniranje, 1990-ih

Pletionica muških i dječjih čarapa, 2000-ih

Linija za kvašenje, predpranje, ispiranje i bojadisanje, nijansiranje, sapunanje i omekšavanje, 2000-ih

Oko 90% tvorničkih kapaciteta odnosi se na proizvodnju ženskih čarapa, dok su ostali kapaciteti zauzeti proizvodnjom muških i dječjih čarapa. Poduzeće je 2017. zapošljavalo 145 radnika, a proizvodnja je iznosila je oko 16 milijuna pari čarapa na godinu. Prema podatcima iz iste godine 63% prodaje odvijalo se putem trgovačkih lanaca prisutnih na hrvatskom tržištu, 9% putem vlastite maloprodaje, a 28% putem izvoza.

Tvornička zgrada, Dubrava, Zagreb, 2000-ih

Ostali podatci
Što pročitati?

Jadran tvornica čarapa d. d. Zagreb 1930. – 2005. Zagreb, 2005.

Mrežne poveznice
Jadran tvornica čarapa d. d.

Poduzeće za proizvodnju i prodaju čarapa.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Zagreb
Godina osnutka
1929.
Prijašnji nazivi

Silk tvornica čarapa (1929– 41)

Svilena čarapa (1941)

Jadran tvornica čarapa (od 1941)


Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje