Josip Kraš, tvornica kože, obuće i gumenih proizvoda osnovana u Karlovcu.

Začetci poduzeća vezani su uz tvornicu za proizvodnju obuće koju je 1920. u karlovačkom Dubovcu izgradio slovenski kožar → Andrija Jakil, proširivši tako proizvodni program tvornice za preradbu kože koju je ondje vodio od 1912 (od 1904. djelovala je pod nazivom Hrvatska dionička tvornica koža). Tako prošireno poduzeće nastavilo je djelovati pod nazivom Tvornica koža i cipela Andrija Jakil, a zapošljavalo je oko 150 radnika. Bilo je opremljeno strojevima poduzeća Moenus iz Frankfurta, a proizvodilo je oko 600 pari cipela na dan. Jakilovo poduzeće imalo je i vlastite prodavaonice u Karlovcu i Zagrebu.







Tvornica je 1942. sekvestirana za potrebe vojske NDH, te je nastavila djelovati pod nazivom Tvornica koža i cipela Karlovac. Nakon nacionalizacije 1945. zajedno s karlovačkim poduzećima Tvornicom koža Aleks Podvinec, Karlovačkom tvornicom kože, Tvornicom kože, svijeća i voštanih proizvoda Union te Tvornicom koža Miroslav Bilić postala je dijelom Karlovačke industrije kože (KIK) te nastavila proizvoditi za vojsku pod patronatom državnih direkcija u Zagrebu i Beogradu. KIK je zapošljavao oko 1100 radnika, a osim preradbe i proizvodnje kože proizvodni program poduzeća obuhvaćao je radničku i mušku obuću. Kako se školovanju stručnih kadrova za potrebe proizvodnje kože i obuće posvećivalo sve više pozornosti, u sastavu KIK-a je 1945/46. osnovana Tehnička škola kožarske i obućarske struke.

Godine 1949. KIK se s karlovačkom Tvornicom kože Proleter spojio u poduzeće Industrija koža Ivo Marinković. Proizvodnja obuće, odnosno pogon koji je nastavljao tradiciju Jakilove tvornice izdvojio se 1950. iz toga poduzeća i nastavio djelovati samostalno. U težnji da se ujedine specijalizirana poduzeća vojne industrije, iste godine u to su se poduzeće, koje je najprije dobilo naziv Klek, a ubrzo zatim Tvornica kože i obuće Josip Kraš, pripojili proizvodni kapaciteti, odnosno postrojenja poduzeća Smlednik iz Kranja, koje je do tada proizvodilo vojničke čizme za potrebe JA. S obzirom na to da za proizvodnju vojničke obuće nije bilo dovoljno odgovarajućih strojeva, iz Zagreba su dopremljeni strojevi iz poduzeća → Kamensko. Godine 1951. Kraš je zapošljavao više od 300 radnika. Proizvodnja za vojsku prestala je 1954., jer je za njezine potrebe u Travniku sagrađen novi proizvodni kompleks. Zbog toga došlo je do potpune preorijentacije na proizvodnju isključivo građanske obuće. Do 1958. poduzeće je već raspolagalo znatnim brojem suvremenih strojeva, posjedovalo 13 prodavaonica, a u tom razdoblju započeo je i izvoz. Preradba gume započela je u poduzeću potkraj 1950-ih, a 1962. izgrađen je novi pogon za izradbu gumenoga obućarskog pribora (đonova, poluđonova, potpetica i gumenih ploča).













Godine 1974. Industrija koža Ivo Marinković rasformirana je, a njeni resursi potom su najvećim dijelom priključeni Tvornici kože, obuće i gumenih proizvoda Josip Kraš, čime su znatno povećani izvoz poduzeća i prodaja na domaćem tržištu. U Gornjem Pokupju kraj Ozlja 1975. otvoren je novi pogon za izradbu gornjih dijelova obuće. Iste godine poduzeće je prihvatilo ponudu svjetski poznatoga proizvođača sportske opreme Adidas iz Njemačke, te uvelo u svoj proizvodni program sportsku obuću po njegovoj licenci i standardima. Među suradnicima bili su i vrhunski talijanski dizajneri obuće. U tom se razdoblju izvozilo oko 600 000 pari obuće na godinu, od toga 150 000 pari sportske obuće, najvećim dijelom na tržišta zapadne Europe (Njemačka, Engleska, Nizozemska, Austrija), te u SAD i Sovjetski Savez. Novi pogon u Krnjaku za proizvodnju gornjih dijelova obuće započeo je s radom 1986. Potkraj 1980-ih poduzeće je imalo oko 3200 zaposlenih i proizvodilo oko 1,7 milijuna pari obuće na godinu. Izvozilo je više od 60% proizvedene obuće, a do 1990. trgovačku mrežu činile su 52 prodavaonice. Godine 1990. s godišnje proizvedenih 450 000 pari sportske obuće tvornica je bila jedan od vodećih proizvođača te vrste obuće u Jugoslaviji.







Gubitkom tržišta, ne snašavši se u novim društveno-gospodarskim okolnostima, poduzeće je 1991. dospjelo u stečaj, nakon čega je privatizirano te je nastavilo djelovati pod nazivom Karlovačka industrija obuće (KIO) s približno 800 zaposlenika. Godine 2003. proglašen je stečaj, te je poduzeće 2010. likvidirano.