Jugoplastika, poduzeće za proizvodnju plastičnih masa i tekstilnih proizvoda osnovano 1952. u Splitu. Jedan je od začetnika sintetske kemijske industrije, nositelj razvoja proizvodnje i primjene plastičnih masa te industrijalizacije Dalmacije.







Nastalo je osamostaljenjem pogona konfekcije i galanterije poduzeća → Jugovinil, osnovanoga 1952. radi potrebe finalizacije poluproizvoda i proizvodnje robe široke potrošnje. Početna proizvodnja bila je podijeljena u četiri pogona koji su činili jezgru i okosnicu kasnijega razvoja: Konfekcija, Galanterija, Obuća i Termoprerada. Konfekcija je prerađivala poli(vinil-klorid) (PVC) u razne odjevne i zaštitne predmete dok je Galanterija svoju proizvodnju temeljila na artiklima poput torbi i igračaka. U prvoj godini rada poduzeće je zapošljavalo oko 450 radnika. Do 1955. proizvodnja se isključivo temeljila na preradbi PVC sirovina uz primjenu tehnike visokofrekventne obradbe te je bila fokusirana na proizvodnju robe za široku potrošnju. Izvoz je započeo 1954.

Preseljenjem poduzeća 1957. na novu lokaciju u Splitu – Put Brodarice bb, započelo je razdoblje njegova ubrzanog razvoja. Do 1965. izgrađeno je 19 545 m² industrijskih pogona te je nabavljena oprema za nove tehnologije preradbe s mehaniziranom i automatiziranom proizvodnjom. Jugoplastika je u tom razdoblju uspostavila poslovno-tehničku suradnju s mnogim manjim poduzećima diljem Dalmacije, a neka od njih su joj kasnije bila pripojena: Tvornica konfekcije Labud iz Splita (1962), Poduzeće za preradu plastičnih masa Oblik sa Šolte (1963), Tvornica dugmadi Pharosplastika iz Staroga Grada na Hvaru (1964), Tvornica obuće Slavica iz Benkovca (1965), Tvornica galanterije i obuće Primorka iz Zadra (1965), Zanatsko poduzeće Gorinka iz Makarske (1965), Modna konfekcija Dubrovnik (1966), Postolarska produktivna zadruga Split (1966), Zanatsko poduzeće Refleks iz Splita (1967). U doba pripajanja poduzeća Jugoplastika je zapošljavala više od 1100 radnika, a 1977. broj zaposlenih prešao je 2100. Tijekom 1960-ih otvorena su i četiri nova pogona u industrijski nerazvijenim dalmatinskim područjima: za proizvodnju konfekcije u Sinju i Visu, za proizvodnju metalne galanterije i okova u Muću te za preradbu poliestera u Komiži.

U tom razdoblju usvojena je nova tehnologija brizganja i ekstruzije polietilena, te proizvodnja PVC granulata za potrebe obućarske industrije. Početkom 1960-ih uvedena je i tehnologija poliestera, a potom i program izradbe profila od PVC-a, te igračaka i lopti od PVC paste. Uporabom tehnologija vakumiranja, poliuretana i ekstruzije profila od celidora omogućena je proizvodnja za potrebe automobilske industrije. Jugoplastika je proizvodila brizgane, ekstrudirane, vakumirane, prešane i varene dijelove za automobilska poduzeća: kragujevački Zavod Crvenu zastavu, sarajevski TAS, sovjetski VAZ, ZAZ i Moskvič, francuski Citroën i Renault, njemački Volkswagen, talijanski Fiat i rumunjsku Daciu. U području proizvodnje ambalaže poslovna suradnja bila je uspostavljena s poduzećima INA iz Zagreba, Zorka iz Šapca, Chemie iz Linza i drugima, dok je u okviru galanterijskih proizvoda i obuće Jugoplastika surađivala s vodećim europskim proizvođačima kao što su francuski Rondin, te njemački Salamander i Adidas, za koji se tijekom 1980-ih proizvodilo oko 4,5 milijuna sportskih torbi na godinu.







Na unutarnjem su planu tijekom 1970-ih bile postavljene osnove nove poslovne organizacije formiranjem radnih organizacija: Konfekcija, Galanterija, Obuća, Termoprerada te Trgovačka mreža, koje su djelovale kao zasebni poslovni sustavi. Tijekom 1980-ih slijedila je nova modernizacija. Na Putu Brodarice izgrađena je nova zgrada Galanterije i objekt zajedničkih poslovnih funkcija, a na novoj lokaciji na Bilicama novi objekt Termoplastike u kojem se počela objedinjavati proizvodnja namijenjena automobilskoj industriji. Potkraj 1980-ih osnovan je proizvodni pogon Autodijelovi sa sjedištem u Solinu. Broj zaposlenih kretao se oko 13 000, većinom žena, dok je u samoj proizvodnji bilo oko 10 000 radnika. Asortiman Jugoplastike činilo je više od 3000 proizvoda. Godine 1982. proizvedeno je 1,5 milijuna odjevnih predmeta, 65,5 milijuna galanterijskih proizvoda, 7,7 milijuna pari obuće, 4,2 milijuna igračaka te 38 000 t termoplastičnih proizvoda. Poduzeće je izvozilo oko petinu proizvodnje u više od 30 zemalja svijeta. Godine 1967. pod svoj je patronat uzelo Košarkaški klub Split koji je tada promijenio ime u Košarkaški klub Jugoplastika. U sljedećem je razdoblju klub ostvario izvrsne sportske rezultate osvojivši nekoliko državnih prvenstava i kup natjecanja te tri uzastopna europska prvenstva.

Početkom 1990-ih pripremljen je koncept reorganizacije poduzeća na principu grupacije, unutar koje je trebalo oformiti oko 30 tržišno samostalnih poduzeća. Proces privatizacije pokrenut je 1993., a naziv poduzeća bio je promijenjen u Diokom. Stečaj je pokrenut 2000., kada je poduzeće zapošljavalo 2363 radnika. Tvorničke zgrade bile su minirane i porušene 2004., dok je ostatak nekretnina rasprodan do 2006. Jedini preostali dio Jugoplastike je bivši pogon Autodijelovi, današnji → AD Plastik.