Kulturno-povijesni muzej u Dubrovniku, jedan od četiriju specijaliziranih muzeja (sastavnica) ustanove Dubrovački muzeji, koja je osnovana 1872. kao Domorodni muzej.

Nakon oslobođenja Dubrovnika 1944., Muzej se naziva Državni, zatim Gradski te potkraj 1960-ih Dubrovački muzej. Godine 1995. osnovani su Dubrovački muzeji, u sastavu kojih je i Kulturno-povijesni muzej, nastao iz istoimene zbirke. Zauzimanjem Boža Glavića, kustosa i prvoga voditelja kulturno-povijesnog odjela nekadašnjega Domorodnoga muzeja, građa je 1950. izložena u Kneževu dvoru, nekadašnjem sjedištu najvažnijih institucija vlasti Dubrovačke Republike (XV. st.). Kulturno-povijesni muzej posjeduje više od 10 000 predmeta iz razdoblja XV−XX. st., razvrstanih u 15 zbirki: slikarstva, grafike, namještaja, tekstila, keramike, metala, ikona, stakla, fotografija i fotomaterijala, varia, dokumenata, razglednica, Iva Vojnovića, staroga oružja i numizmatike. Stalnim postavom Muzej nastoji dočarati izvorni povijesni prostor, a umjetninama iz zbirki predstaviti bogatu kulturnu, umjetničku i povijesnu baštinu Dubrovačke Republike.

Zbirka oružja tematski obrađuje povijest proizvodnje oružja u Dubrovniku i obrambeni sustav Dubrovačke Republike oružjem i opremom što su tijekom stoljeća bili u uporabi na tome području. U Dubrovniku su se proizvodile mnoge vrste oružja, poput lijevanih topova → Ivana Krstitelja Rabljanina no, zbog pojačanih priprema za obranu od mogućih napada, oružje se u velikim količinama nabavljalo i iz inozemstva. Najveći dio zbirke čini oružje uvezeno iz Italije i tursko oružje koje se nabavljalo iz balkanskih radionica XVIII. i XIX. st. Zbirka okuplja oko 180 primjeraka oružja i opreme, a njezin je dio i oružje iz vojničkoga arsenala Habsburške Monarhije (XIX−XX. st.) te manji dio iz doba Kraljevine SHS. Zbirka je predstavljena u Kneževu dvoru izložbom hladnoga i vatrenoga oružja.





