lijevanje umjetnina, izvedba skulptura, reljefa, medalja i sl. lijevanjem metala, stakla, sadre, umjetnih materijala u kalupe izrađene na osnovi umjetnički oblikovanoga predloška ili modela. Pritom se rabe metoda klasičnoga lijevanja u pješčane kalupe, metoda izgubljenoga voska te točnoga lijeva za odljevke velike složenosti i dimenzijske točnosti. Cizeliranjem se zatvaraju pukotine i izglađuju neravnine na površini. Za izradbu kalupa, lijevanje i cizeliranje izučeni su majstori ljevači i cizeleri.









Nakon što je 1907. utemeljena Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (od 1941. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu), pri školi je 1908. na inicijativu Roberta Frangeša Mihanovića (1872–1940) osnovana ljevaonica bronce (danas Ljevaonica umjetnina ALU), što se smatralo prijeko potrebnim, budući da su se odljevci bronce do tada naručivali poglavito iz Beča. Godinu poslije pridružena joj je i ljevaonica sadre. Rad ljevaonice obilježio je dolazak Ivana Meštrovića 1922., koji je obnašao dužnost rektora Akademije (1923−44). Za stručnoga ljevača postavio je → Franju Antolića, koji je vodio ljevaonicu (1926−49). Ondje je izliveno mnogo skulptura istaknutih hrvatskih kipara poput Meštrovićevih Indijanaca u Chicagu, Grgura Ninskog u Splitu, Spomenika zahvalnosti Francuskoj u Beogradu, spomenika rumunjskom kralju Ferdinandu I. u Bukureštu, Augustinčićeva Maršala Tita u Kumrovcu, Vjesnice mira pred palačom UN-a u New Yorku, konjaničkog spomenika Józefa Piłsudskog u Katowicama u Poljskoj i dr. U Zagrebu je do 2013. djelovala i ljevaonica Zadruge likovnih umjetnika Hrvatske (LIKUM), osnovana 1948., a danas djeluje i ljevaonica umjetnina Ujević, osnovana 1982., koja se uz lijevanje bavi i restauratorskim radom.