Lošinjska plovidba, poduzeće za pomorski prijevoz iz Maloga Lošinja, osnovano 1958. Nastalo je spajanjem manjega istoimenog poduzeća za pomorski prijevoz iz Maloga Lošinja (1956) s Obalnom plovidbom iz Rijeke (1951).







Lošinjsko brodarstvo u drugoj polovici XVII. i početkom XVIII. st. bilo je usmjereno na prijevoz otočnih poljoprivrednih proizvoda u veća gradska središta Istre i sjeveroistočnoga dijela Apeninskoga poluotoka. Polovicom XVIII. st. lošinjsko brodarstvo naglo je prešlo iz male obalne plovidbe u brodarstvo duge plovidbe. Na prijelazu iz XVIII. u XIX. st. Mali Lošinj imao je 154 broda, od toga 41 koji je zahvaljujući svojoj veličini mogao napustiti Jadransko more i krenuti prema Sredozemlju te dalje na sva svjetska mora. U to je doba Mali Lošinj već imao nedostižan primat u vlasništvu jedrenjaka, ne samo na otoku Lošinju već i u čitavoj ondašnjoj Austriji. Smatra se da je, u doba procvata lošinjske plovidbe na jedra između 1855. i 1870., na lošinjskim jedrenjacima plovilo oko 1400 kapetana i mornara. Nakon toga razdoblja lošinjska trgovačka mornarica počela se smanjivati zbog sve oštrije konkurencije parobrodarstva. Godine 1889. Lošinjani su imali dva parobroda i 49 jedrenjaka, a uoči I. svj. rata 20 parobroda i tri jedrenjaka duge plovidbe. Između dvaju svjetskih ratova lošinjsko je brodarstvo nazadovalo, tako da su 1939. u lošinjskoj luci registrirana samo dva parobroda.

Od osnutka do proglašenja hrvatske samostalnosti

U prvoj godini poslovanja poduzeće Lošinjska plovidba imalo je flotu od 38 jedinica, uglavnom drvenih motornih brodova ukupne nosivosti 9792 t, te oko 350 zaposlenih. Flota je održavala komercijalno poslovanje prevozeći raznovrstan teret Sredozemnim morem. Zauzimanjem poduzeća kojemu je ubrzo bio potreban nov stručni kadar, u Malom Lošinju je 1960. ponovno otvorena Pomorska škola s nautičkim i brodostrojarskim odjelom. Osposobljavanjem broda Vanga 1961. pokrenut je trajektni prijevoz putnika i vozila između istarskoga kopna i cresko-lošinjskoga otočja. Nakon što je 1963. u sudaru s japanskim ribarskim brodom kraj Brijunskih otoka potopljen brod Vinodol, ostvarenjem premije osiguranja kupljen je u Engleskoj prvi suvremeni motorni teretni brod (iako polovan) Orjula, ukupne nosivosti 1140 t, kojim su povezane luke sjevernoga Jadrana i sjeverne Afrike. Od Jugoslavenske linijske plovidbe iz Rijeke 1967. kupljeni su brodovi Beli (prije Platak), Orlec (prije Risnjak), Raša (prije Plavnik) i Rabac (prije Labin), kojima je pojačana linija za sjevernu Afriku te uspostavljena ona za Izrael. Godine 1968. poduzeće je imalo 17 brodova s ukupno 29 986 t nosivosti. U tom razdoblju postupno su se prestali rabiti drveni brodovi iz prve flote. U Švedskoj je 1969. nabavljen motorni trajekt Marina, kojim je uspostavljena najprije trajektna linija između Rijeke, Rapca i Maloga Lošinja, a potom linija između Zadra, Maloga Lošinja i Pule. Godine 1972. flota je proširena brodom Dika s ro-ro karakteristikama, ukupne nosivosti 3740 t, prvim brodom takve tehnologije jugoslavenske trgovačke mornarice uopće. Poduzeće je te godine zapošljavalo gotovo 600 radnika. Godine 1973. udružili su se Lošinjska plovidba i pogon brodogradilišta industrijskoga poduzeća Vulkan iz Rijeke u Malome Lošinju te su postali RO Lošinjska plovidba s OOUR-ima Brodarstvo i Brodogradilište (→ Lošinjska plovidba – Brodogradilište), oba poduzeća sa sjedištem u Malome Lošinju. U okviru Lošinjske plovidbe iste je godine osnovan i OOUR Turizam, koji je posjedovao vlastitu turističku agenciju u Malome Lošinju i Nerezinama, opskrbljivao brodove i organizirao peljarsku službu, raspolagao dvama autokampovima, a bavio se i brodograđevnom djelatnošću u brodogradilištu u Nerezinama (preuzeto 1977), gdje su se izrađivali i popravljali manji drveni plovni objekti. Da bi se povećala radna sposobnost brodogradilišta, u Nizozemskoj je 1973. nabavljen plutajući dok od 6000 t. Otada je moguća potpuna usluga održavanja brodova unutar Lošinjske plovidbe. Prvo dokiranje obavljeno je ondje 1974., i to najveće jedinice Lošinjske plovidbe, motornoga broda Buga od 10 282 t nosivosti. Lošinjska plovidba je 1977., u okviru tzv. Piranskoga sporazuma poticanja obnove domaće trgovačke flote, ugovorila u brodogradilištu u Kraljevici izgradnju višenamjenskoga broda Cresa od 4469 t nosivosti (izgrađen 1980). OOUR Brodarstvo 1978. raspolagao je s 28 plovnih jedinica ukupne nosivosti 79 381 t i imao 976 zaposlenih. Lošinjsku plovidbu je od osnutka pratila natprosječna starost flote, što se nastojalo izmijeniti 1982. narudžbom dvaju kontejnerskih brodova u brodogradilištu 3. maj u Rijeci (budući Orjula i Orlec, izgrađeni 1985). Jačanjem flote zbog sve većih izazova tržišta i tehnologije, 37 brodova Lošinjske plovidbe je 1989. dosegnulo rekordnu ukupnu nosivost od 259 857 t.













Od proglašenja hrvatske samostalnosti do gašenja poduzeća

Nakon osamostaljenja RH i prekida trgovačkih tokova u nekadašnjoj državi flota Lošinjske plovidbe ostala je bez tradicionalnog tereta te je bila prisiljena nuditi uslugu na svim svjetskim morima. Godine 1990. poduzeće je registrirano kao Lošinjska plovidba – Brodarstvo, poduzeće za pomorski prijevoz robe i putnika u sastavu Složenoga poduzeća Lošinjska plovidba. Proces privatizacije Lošinjske plovidbe započeo je 1992. Poduzeće se tijekom sljedeće dvije godine do potpune privatizacije formiralo kao holding koji nosi dionice svih triju matičnih poduzeća – Brodarstva, Brodogradilišta i Turizma. U tom je razdoblju dio flote prodan, a poslovanje se popravilo tek 1995., kada je poduzeće iskazalo prvi dobitak nakon više negativnih godina. Od 1999. do 2008. održavao se tzv. feeder servis, razvoz kontejnera od talijanske luke Gioa Tauro, gdje pristaju matice kontejnera, do luka sjevernoga Jadrana, osobito Rijeke. Flota je 1999. imala 18 brodova sa 122 797 t nosivosti. Godine 2005. ostvarena je znatna dobit, pa su 2006. nabavljena četiri nova broda tipa handy i handy max s ukupno 140 557 t nosivosti za prijevoz rasutoga suhog tereta. Dobro poslovanje nastavljeno je do 2008., kada su vozarine naglo počele padati, a svjetska trgovina došla u krizu. Na kraju te godine Lošinjska plovidba imala je samo 11 brodova, ali 277 376 t nosivosti, najviše tijekom pedesetogodišnjega postojanja. Nad poduzećem je 2013. pokrenut postupak likvidacije, a 2015. prestalo je postojati.