motorni vlak, željezničko vozilo s vlastitim pogonom i prostorom za putnike, koje se sastoji od jednih ili više kola povezanih u sastav vlaka. Sastavljen je od jedne ili više pogonskih i nepogonskih jedinica. Pogonski motori mogu biti smješteni u jednoj jedinici, u dvjema jedinicama (na čelu i na začelju) ili raspoređeni uzduž jedinica. Za pogon se primjenjuju kolektorski ili trofazni elektromotori s napajanjem preko kontaktnoga strujnog vodiča (elektromotorni vlak, EMV) ili dizelski motori (dizelski motorni vlak, DMV) s hidrodinamičkim prijenosom snage ili s generatorom i pogonskim elektromotorima (dizelsko-električni motorni vlak). Dizelski motorni vlakovi uglavnom služe za lokalni i regionalni putnički prijevoz, dok elektromotorni služe za gradski i prigradski putnički prijevoz. Sukladno tomu, motorni vlakovi razlikuju se prema konstrukciji, koncepciji vuče, unutrašnjoj opremljenosti i udobnosti putovanja. Na prugama sa zavojima maloga radijusa primjenjuju se i vlakovi s nagibnom tehnikom, kojima se postiže djelovanje rezultantne sile što djeluje na sanduk vozila okomito na ravninu poda vagona, čime se povećava udobnost vožnje. Motorni vlakovi su ekonomičniji i fleksibilniji u odnosu na kompoziciju jedne ili više lokomotiva i putničkih vagona te im je povećana iskoristivost prostora.
Prvi parni motorni vlak bio je eksperimentalna jedinica koju su 1847. dizajnirali i izgradili James Samuel (1824–1874) i William Bridges Adams (1797–1872) u Velikoj Britaniji. Od 1906. benzinsko-električni motorni vlakovi testirali su se u Velikoj Britaniji, Australiji, Novom Zelandu i dr. Već 1912. postojalo je više elektrificiranih željeznica koje su se koristile električnim motornim vlakovima. Prvi dizelski električni motorni vlak ušao je u službu 1913. u Švedskoj. Tijekom 1930-ih dizelski motorni vlakovi proširili su se Velikom Britanijom, Francuskom, Njemačkom i dr.
Motorni vlakovi u Hrvatskoj
Na prugama u Hrvatskoj prvi dizelski motorni vlakovi pojavili su se 1955. pod nazivom šinobusi. Te godine iz tvornice Waggonfabrik Uerdingen iz Krefelda na pruge Jugoslavenskih željeznica stiglo je deset garnitura vlakova s oznakom serije JŽ 812 (HŽ 7221), a poslije je tvornica Goša iz Smederevske Palanke po licenci proizvela još 286 garnitura karakteristične srebrne boje. Željezničko transportno poduzeće Zagreb je u svojem voznom parku imalo 56 garnitura koje su pretežno prometovale na području Bjelovara, Varaždina, Osijeka, Vinkovaca i Karlovca.
Prvi su dizelski motorni vlakovi u tvornici → Đuro Đaković Grupa u Slavonskome Brodu proizvedeni 1938. Bili su to vlakovi za pruge uskotračnoga kolosijeka u BiH, u koje je ugrađena pogonska oprema mađarskoga poduzeća Ganz iz Budimpešte, a bili su u uporabi do 1968. Od 1980. do 1990. tvornica je proizvodila dvodijelne i trodijelne dizelske motorne vlakove za normalnu širinu kolosijeka (1435 mm), prema licenci poduzeća MACOSA iz Barcelone. Danas djelatna serija tih vlakova nosi oznaku HŽ 7121.
U suradnji s drugim poduzećima iz SFRJ, → Tvornica željezničkih vozila Gredelj (TŽV Gredelj) iz Zagreba je 1961. prva u Europi izgradila prototip dizelsko-elektromotornoga vlaka (serije 611) s aluminijskom oplatom i dvojim motornim kolima. Godine 1963. u promet su puštene tri kompozicije toga popularno zvanog aluminijskoga vlaka, koje su prometovale prugom Zagreb–Beograd, a nakon njezine elektrifikacije vozile su na relaciji Zagreb–Split do 1974. U istoj je tvornici za zagrebačku Gradsku željeznicu 1959. izgrađen prvi aluminijski dizelsko-elektromotorni vlak za uskotračnu prugu, popularno zvan srebrna strijela, koji je povezivao Zagreb i Samobor do 1979. Od 2011. poduzeće proizvodi suvremeni niskopodni dizelski motorni vlak za regionalni putnički prijevoz serije 7022 te sudjeluje u proizvodnji niskopodnih elektromotornih vlakova za prigradski i za regionalni putnički promet.
Od 1970-ih hrvatskim elektrificiranim prugama prometuju serije elektromotornih vlakova 6111 (izgrađenih 1976−79. u tvornici MÁVAG u Budimpešti), uglavnom kao vlakovi gradsko-prigradske željeznice. Najnovija serija domaćega niskopodnog elektromotornog vlaka za regionalni promet oznake 6112 proizvedena je u konzorciju poduzeća TŽV Gredelj i → Končar–Elektroindustrija, a uvedena je u promet 2011.
Poduzeće Končar od 2015. proizvodi seriju dizelsko-električnoga vlaka 7023 za regionalni prijevoz koji predstavlja trodijelnu dizelsko-električnu niskopodnu garnituru.
Serija dizelskih motornih vlakova 7123 poduzeća Bombardier Transportation sa sjedištem u Berlinu, nabavljena 2004., bila je prva serija opremljena nagibnom tehnikom u RH koja je pridonijela većoj udobnosti i brzini putovanja. Unatoč tomu, motorni vlak te serije sudjelovao je u najtežoj željezničkoj nesreći od samostalnosti RH koja se dogodila 2009. nedaleko od Splita.
Proizvodnja motornih vlakova u Hrvatskoj od njezinih početaka, do najnovijih dostignuća, primjer je kako domaće znanje i poduzetništvo može rezultirati visokotehnološkim proizvodom vrhunskog dizajna, prepoznatljivim i u svjetskim razmjerima.
J. Zavada: Željeznička putnička vozila i njihov razvoj. Bilten znanstvenog savjeta za promet JAZU, 2(1989) 2, str. 38−42.
J. Zavada: Dizelsko-motorni vlakovi za prigradski promet. Promet, 4(1992) 2, str. 31−34.
P. Despotović: Lokomotive, vagoni, motorni vlakovi i tramvaji. U: Industrija Đuro Đaković. 90 godina strojogradnje u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod, 2012., str. 32−39.
A. Topčić i suradnici: Tvornica šinskih vozila. U: Industrija Đuro Đaković. 90 godina strojogradnje u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod, 2012., str. 63−91.
