Muzej seljačkih buna, specijalizirani muzej koji prikuplja i prikazuje građu vezanu uz seljačke bune, život plemića i seljaka te predmete iz kulturne, povijesne i umjetničke baštine Hrvatskoga zagorja, osnovan 1973. u Gornjoj Stubici.

Smješten je u obnovljenome baroknom dvorcu obitelji Oršić, izgrađenome 1756., u kojem su članovi obitelji živjeli do 1924. Prvi postav izradio je povjesničar Josip Adamček, a prvi je kustos bio akademski slikar Zorislav Drempetić Hrčić, koji je poslije postao direktorom. Od 1993. Muzej djeluje u sastavu Muzeja Hrvatskoga zagorja. Godine 2002. otvoren je novi stalni postav koji prikazuje razvoj feudalizma na području sjeverozapadne Hrvatske, dok je središnji dio posvećen Seljačkoj buni iz 1573. Fundus čini više zbirki: kulturno-povijesna, likovna, etnografska, arheološka, Trijenala zagorskog suvenira, razglednica i fotografija, oružja i opreme te Viktorije Oršić. U Muzeju djeluje i preparatorska radionica. U dekorativnom vrtu koji okružuje dvorac smješten je spomenik Seljačkoj buni i njezinu vođi Matiji Gupcu (oko 1548–1573), rad Antuna Augustinčića (1900–1979).

Zbirka oružja i opreme

Zbirku vojnoga i lovačkoga oružja i opreme iz razdoblja XVI–XIX. st. čini oko 100 predmeta. Prvi predmet za zbirku nabavljen je 1987. Seljačko i plemićko oružje iz XVI. st. čine oklopi, kacige, štitovi, koplja, helebarde, sablje, mačevi, uključujući i jedinstveni mač za probijanje oklopa, bodeži, topuzi, buzdovani te bojne sjekire i puške. Na nadgrobnoj ploči tamošnjega velikaša Franje Tahija (1526−1573) predstavljena je cjelovita plemićka ratna oprema. Iz razdoblja XVII. i XVIII. st. prikazani su uglavnom rapiri i salonski mačevi s istaknutom dekorativnom komponentom. Veći dio zbirke objavljen je u katalogu Zbirka oružja i vojne opreme u Muzeju seljačkih buna (2006).