narodna nošnja, tradicijski odjevni stil negrađanskoga stanovništva u predindustrijsko doba. Obuhvaća sve odjevne predmete (rublje, osnovnu i gornju odjeću) nošene u svakodnevnim i svečanim prigodama, pokrivala za glavu (s načinom češljanja), obuću, nakit i druge vrste urešavanja lica i tijela (bojenje, tetoviranje i sl.) te ostale dodatke (torbe, pojasi, ukrasno oružje i dr.). Nastala je od sirovina koje nudi prirodna sredina pojedinih zajednica (lan, konoplja, svila, vuna, koža, krzno, perje, trava i sl.) te materijala proizvedenih većinom u kućnoj radinosti (→ tekstilno rukotvorstvo). Nošnja ističe obiteljski i društveni položaj pojedinca, dobnu, lokalnu i regionalnu pripadnost, katkad i profesiju. Prodorom civilizacijskih tekovina nošnja, uporabom industrijski proizvedenih materijala te iščezavanjem rukotvornih umijeća, postupno nestaje iz svakodnevne uporabe. Njezini se reprezentativni primjerci čuvaju u etnografskim i zavičajnim muzejima i zbirkama kao materijalni dokumenti minulih razdoblja, a tradicija izradbe nastavlja se u više središta, od kojih neka posluju i profesionalno. Narodna nošnja je i danas često simbol nacionalnog (etničkoga, regionalnoga, lokalnoga) identiteta. Rabi se kao kostim pri izvođenju glazbeno-plesnoga folklornog naslijeđa, pa se u tu svrhu i obnavlja.







Narodna nošnja u Hrvatskoj

Brojnošću oblika, kolorističkim skladom i dekorativnom istančanošću narodna nošnja u Hrvatskoj dosegnula je visok domet u narodnom stvaralaštvu. Lokalne specifičnosti bile su uvjetovane potrebama, dostupnim materijalima i razvijenim vještinama, mogućnostima izradbe te raspoloživim financijskim sredstvima. Muška narodna nošnja sastoji se od dva dijela: širokih dugih hlača – gaća i košulje. Žensku narodnu nošnju čini jednodijelna široka haljina ili široka naborana suknja i bluza s rukavima (žene iz imućnijih obitelji). Za hladnija razdoblja rabe se prsluci od ovčjega krzna – kožuri, te vuneni kaputi i ogrtači, tkani ili pleteni od vunene ili pređe od kostrijeti (kozje dlake). Jednostavnija funkcionalnija nošnja za svakodnevnu uporabu izrađuje se od grubljih materijala (lan, konoplja, vuna, brnistra), dok se za onu koja se nosi u posebnim prigodama (vjenčanja, crkveni godovi i dr.) rabe finiji materijali (lan svilenac, odabrana češljana vuna, prirodna svila, pozlaćene niti, mercerizirani pamučni konac), a često i bogati ukrasi od čipke.

Narodna nošnja Hrvatske podijeljena je u tri osnovna tipa: panonski (središnja i istočna Hrvatska u području između Drave, Save i Dunava), dinarski (gorska Hrvatska i dalmatinsko zaleđe) i jadranski (priobalje i otoci).

Panonska muška narodna nošnja vrlo je slična na cijelom području. Široke duge platnene lanene ili kudjeljne (bijeljene ili sirove) gaće u pojasu zavezane su ručno pletenom uskom vrpcom – gašnjakom, a široka, duga košulja rubača ima široke rukave stegnute orukavljem oko zapešća. Na košulji za svečane prigode ponekad se javlja vez bijelim koncem. Preko košulje često se odijeva prsluk – lajbek, a u zimskim mjesecima vuneni pleteni ili tkani pusteni (ufilcani) kaputić – haljetak (u Slavoniji reklja). Na glavi se nosi crni pusteni šešir, a u nekim krajevima mala šubara. Na noge se obuvaju kožne čizme ili kožni ravni opanci s obojcima i kaišnjakom povezanim ispod koljena.







Ženska narodna nošnja, kao i muška, vrlo je slična na cijelom ravničarskom području. U svakodnevnim prigodama nosi se jednodijelna platnena lanena bijela rubača koja seže do gležnja. Za svečane je prigode dvodijelna odjeća. Na gornji dio tijela odijeva se bluza; u Posavini su specifična oplećja sa širokim rukavima bogato vezenima ili tkanima tehnikom prebora i na vutlak sa svilenim vrpcama zavezanima za zapešće, te uže lanene bluzice – švabice s uskim naborima – faldicama na prsima, a u Slavoniji bluze koje su (kao i prsluci) ukrašene zlatovezom. Na donjem dijelu tijela nosi se široka, bogato naborana suknja. U Posavini je lanena rubača sa zastorom na prednjem dijelu, koja seže gotovo do poda, bogato ukrašena vezom prirodnom svilom živih boja i krupnih motiva ili tkana tehnikom prebora i na vutlak. Zbog zahtjevnosti ženske nošnje tehnikom na vutlak vrsnoj je tkalji za izradbu trebalo približno dvije godine rada. U ostalim ravničarskim dijelovima donji dio nošnje je nešto kraći, dok u Prigorju i Zagorju seže ispod koljena. U pojasu je nošnja čvrsto zategnuta lanenim ili svilenim ručno izrađenim tkanicama preko kojih je pojas tkan od vune, čime je naglašen struk. Kosa je počešljana tako da je priljubljena uz glavu, a za nju je pričvršćena precizno izvezena poculica s ručno rađenom čipkom, ili posebno oblikovano i bogato ukrašeno pokrivalo za glavu pod nazivom parta. Udane i starije žene ogrtale su se preborom tkanim maramama pod nazivom peče. Za hladnijih dana žene su na gornjem dijelu tijela nosile uske, uz tijelo priljubljene crne ili tamno smeđe vunene kaputiće. Imućnije su žene oko vrata, na prsima, na finim crnim vrpcama u nekoliko redova nosile nanizane zlatne dukate (većinom donesene u miraz iz roditeljske kuće) ili na čvrstim nitima nanizane obrađene crvene koralje – kraljuže.









Dinarska je narodna nošnja u krajevima gdje se uzgajaju ovce pretežno izrađena od vune (osim košulja). Muškarci često nose košulje zadjenute za suknene gaće, preko košulja odijevaju suknene prsluke – ječerme s metalnim tokama, a opasani su tkanim pojasima (u svečanim prigodama širokim kožnim ćemerom za koji je zataknuto oružje). Često odijevaju prsluke – kožure, haljetke i kabanice tkane pređom od kostrijeti. Na glavi nose male crvene kape s resama. I muškarci i žene na nogama nose vunene pletene čarape i ravne kožne opanke. Žene nose platnenu lanenu (ili pamučnu) dugu ravnu košulju koja je za svečane prigode vezena svilom ili vunom. Do gležnja duge suknene suknje na uske falde tamnih su boja (često tamnomodre), u struku čvrsto opasane tkanicom za koju je učvršćena pregača. Pregače su tkane obojenom vunom (većim dijelom tehnikom klječanja). Udane žene čvrsto upleću kosu preko koje stavljaju bijeli ili vezeni rubac.

Jadranske se narodne nošnje prilično razlikuju u pojedinim područjima. Muškarci nose bijele košulje širokih rukava preko kojih je sukneni prsluk ili kratki kaputić – haljetak (u Konavlima bogato ukrašen srmom). Na glavi su različita pokrivala, od malih kapa na južnome dijelu do posebno oblikovanih na otocima. Široke hlače (često zavezane ispod koljena) izrađene su od lagane tamno obojene tkanine. Žene nose duge bijele košulje preko kojih su tamno obojene, široko ili usko naborane suknje s naramenicama. U struku su suknje čvrsto stegnute karakterističnim višebojnim uskim svilenim ili vunenim ručno tkanim tkanicama (u Konavlima kurđelicama). Kosu ovijenu oko glave u pletenicama prekrivaju rupcem (šudar, facol) koji je ponekad posebno oblikovan ili bogato ukrašen čipkom. Na nogama u svečanim prigodama nose jednobojne svilene čarape (muškarci do koljena) i kožne opanke.







