nautički turizam, gospodarska djelatnost koja se zasniva na sadržajima vezanima uz turističku i rekreativnu plovidbu morem, rijekama i jezerima.

Važniji čimbenici nautičkoga turizma su prometna i komunalna infrastruktura luka, proizvodnja turističkih plovila i opreme te iznajmljivanje plovila (čarter). Prihodi u nautičkome turizmu ostvaruju se naplatom stalnoga ili tranzitnoga veza u moru ili mjesta na kopnu, uslugama servisa i održavanja plovila, iznajmljivanjem prostorija i plovila, prodajom goriva te pružanjem trgovačkih i ugostiteljskih usluga.

Luke nautičkoga turizma mogu biti marine, sidrišta, odlagališta plovila na suhome i dr. Marina je dio vodenoga prostora i obale mora, rijeke, jezera ili plovnoga kanala posebno izgrađen i uređen za prihvat, čuvanje i otpremu sportskih i rekreacijskih plovila, njihovu opskrbu gorivom, hranom i drugim potrepštinama, za popravak kvarova i oštećenja, pružanje meteoroloških podataka te za obavljanje carinskih i ostalih formalnosti u nautičkome turizmu. Marina je, zbog više različito povezanih uslužnih elemenata, najsloženiji tip luke te vrhunac ponude nautičkoga turizma. Razlikuju se američki, atlantski i mediteranski tip gradnje, a s obzirom na položaj akvatorija prema kopnenom okružju razlikuju se otvorene, poluuvučene, uvučene te potpuno uvučene marine. Prema kvaliteti opreme i uređenja, standardu usluga, raznovrsnosti usluga i sadržaja u neposrednoj blizini marine te kvaliteti održavanja, marine se dijele u kategorije (obilježene s dva do pet sidara).

Početcima plovidbe radi zabave, rekreacije i sporta luksuznim brodicama i brodovima za manji broj putnika (jahting) smatraju se regate po nizozemskim kanalima još u XVI. st. Značajniji razvoj jahtinga započeo je u XVII. i XVIII. st. u kanalima i morima Velike Britanije, a u Irskoj je 1720. osnovan Royal Cork Yacht Club, prvo društvo za sportsko jedrenje, te je tada prvi put uporabljen naziv jahta (→ brodica). Nautički turizam u suvremenom obliku počeo se razvijati u XIX. st., a intenzivnija izgradnja specijaliziranih luka započela je u XX. st. Te je specijalizirane luke Udruženje konstruktora motora i brodova u New Yorku 1928. prozvalo marinama, od kada naziv postaje međunarodno priznat. Najznačajnije europske zemlje nautičkoga turizma su Francuska, Španjolska, Italija i Grčka. Najveća marina na Sredozemlju je Empuriabrava u Španjolskoj s 5000 vezova. Za nautički turizam na europskim rijekama najznačajniji su Dunav, Laba, Weser, Rajna i Majna.

Nautički turizam u Hrvatskoj

Razvoj nautičkoga turizma u Hrvatskoj

Prirodne prednosti, poput razvedene morske obale s mnogobrojnim zaštićenim uvalama, ugodna podneblja s umjerenim vjetrovima, kulturne znamenitosti te prednosti povoljnoga prometnoga položaja već su zarana omogućile razvoj nautičkoga turizma u Hrvatskoj. Prije pojave prvih specijaliziranih luka, jahte i ostala nautičko-turistička plovila pristajala su u mnogim već postojećim gradskim lučicama. U drugoj polovici XIX. st. zanimanje za takvu rekreativnu plovidbu je raslo, a počeli su se osnivati jedriličarski klubovi. U isto doba započela je izgradnja i korištenje jahti na istočnojadranskoj obali te se do potpune afirmacije u XX st. postupno razvijala zajedno s tek probuđenim oblikom turizma.

Prvi parobrod izgrađen i porinut u Riječkome tehničkome zavodu (→ Torpedo) 1871. bila je mala drvena jahta Union za baruna Jurja Vranyczanyja, a 1872. sagrađena je luksuzna jahta Nixe na parni pogon nadvojvode Ludwiga Salvatorea od Toscane. Godine 1903. izgrađena je u brodogradilištu obitelji Depolo na Korčuli tada najveća jahta na jedra u Austro-Ugarskoj Monarhiji Nirvana. Od 1900. do 1916. izgrađene su u brodogradilištu Martinolićevih u Malome Lošinju čak 22 jahte.

Prvo krstarenje skupine hrvatskih prirodoslovaca Jadranom odvijalo se 1893. brodom Zvonimir, izgrađenim kao jahta Feu follet za francuskog vlasnika. Prvi hrvatski namjenski školski brod bila je luksuzna jahta Farnese, koju je na poticaj Isidora Kršnjavoga kupila i preimenovala u Margitu Zemaljska vlada 1894.

Godine 1896. porinuta je u Trstu jahta Osor (Ossero), za nadvojvodu Karla Stjepana koji je iste godine njome krstario oko Poreča; od 1899. jahta je bila u službi ratne mornarice kao Dalmat (1914. prevozila je nadvojvodu Franju Ferdinanda na sudbonosnom putovanju od Pule do Metkovića, odakle je do Sarajeva nastavio vlakom), nakon I. svj. rata ostala je na hrvatskoj obali mijenjajući vlasnike i imena (posljednje Istranka), a od 2014. traje njezina obnova u organizaciji Hrvatskoga pomorskog muzeja Split.

Osim austrijskih nadvojvoda, istočnojadranskom obalom krstarili su njemački car Vilim II. jahtom Hohenzollern oko Pule (1908), crnogorski kralj Nikola I. Petrović jahtom Roumija oko Brijuna (1911), austrijski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand brodom Lacroma oko Rovinja (1912), talijanski nobelovac Guglielmo Marconi jahtom Elettra oko Brijuna (1932), engleski kralj Eduard VIII. jahtom Nahlin (1936), i dr.

U razdoblju nakon II. svj. rata državno vodstvo tadašnje Jugoslavije za svoje je potrebe dalo urediti i izgraditi nekoliko luksuznih jahti: primjerice nekadašnji školski brod JRM Galeb, koji je početkom 1950-ih uređen u istoimenu jahtu, jahta Podgorka porinuta 1963. na Korčuli (danas u Floti HRM-a pod imenom Učka), jahta Jadranka izgrađena u Brodogradilištu Punat 1976. i opremljena u Titovu brodogradilištu u Kraljevici 1977. i dr.

Zanimanje za jedrenje svjetskim morima u Hrvatskoj od 1960-ih potiču televizijske emisije, filmovi i književna djela o putovanjima domaćih entuzijasta. Joža Horvat je jedrilicom Besa, izgrađenom u pulskom brodogradilištu, krenuo 31. VIII. 1965. iz Kotora na put oko svijeta te o tome napisao knjigu u formi brodskoga dnevnika. Mladen Šutej nabavio je u Anconi nedovršeni brod, koji je dovršio u Puntu na Krku 1980., te ga nazvao Hir 3. Na brodu je snimljeno 35 epizoda dokumentarnoga serijala Jedrima oko Svijeta, a Šutej je o plovidbama napisao dvije knjige. Hrvatska Čigra, duljine 19,8 m, projektirana za najteže uvjete, izgrađena je 1994. u Brodogradilištu Kraljevica. Dva je puta oplovila svijet, a za mnogih plovidbi svjetskim morima snimljeni su filmovi Ekspedicija Arktik−Antarktik i Čigrom oko svijeta. Adriatic Club Yugoslavia (ACY) početkom 1990-ih kupio je jedrilicu od kevlara, duljine 24,2 m. Jedrilica je preimenovana u ACY No.1, a 1992. skiper Damir Miloš plovio je njome na regatama preko Atlantika. O plovidbama jedrilice napisana je istoimena knjiga.







Marine

Godine 1964., u Brodogradilištu Punat na Krku potpisan je prvi ugovor o čuvanju i održavanju proizvedenih brodica, kojim je označen početak postupne izgradnje i razvoja Marine Punat, a ujedno je to bio prvi važniji korak u razvoju lučkih kapaciteta nautičkoga turizma u Hrvatskoj.







Od 1967. u moderno opremljenoj lučici brodogradilišta u Malome Lošinju omogućeno je zimovanje jahti te njihovo održavanje i popravak. Početkom 1980-ih je duž hrvatske obale djelovalo deset marina s približno 2000 vezova u moru: marina u Biogradu na Moru pri hotelu Ilirija (izgrađena 1974., danas Marina Kornati), Portorož u Piranskom zaljevu (1974., tada najveća marina na Jadranu), marina stambeno-turističkoga gradića Červar Porat (izgrađena potkraj 1970-ih), Hramina na Murteru (1979), marina brodogradilišta Tehnomont u Puli (1980), marina hotela Admiral u Opatiji s 200 vezova te 40 mjesta na suhome (1981), marina poduzeća Tehnokomerc u središtu Zadra (1982), marina u porečkoj Zelenoj laguni, uz hotel Parentium, sa 180 vezova te 50 mjesta na suhome, marina u Poreču sa 100 vezova, te marina Kremik kraj Primoštena (1983).







Važan korak u razvoju nautičkoga turizma označio je osnutak poduzeća Adriatic Club Yugoslavia (→ Adriatic Croatia International Club; ACI) 1983., kada je započela intenzivnija gradnja marina u Hrvatskoj. Poduzeće je prve tri marine (u Vodicama, Jezerima i Skradinu) osnovalo u 120 dana, a uz njih je 1984–86. izgrađeno još 13 marina. Osim novih, u sustav su se uključivale i postojeće marine, npr. u Dubrovniku (1991) i na Cresu (1994). Danas je ACI sustav marina s 22 marine najveći sustav marina u Europi.

























Godine 2015. u Hrvatskoj je bilo 57 marina s približno 17 350 vezova. Najviše je marina u sjevernoj Dalmaciji, ali najveći je broj vezova u Istri. Od ukupnoga broja marina samo četiri su sezonske. Marina Dalmacija, smještena u uvali između Bibinja i Sukošana, s 1200 vezova u moru i više od 500 na kopnu te s ukupnom površinom od 70 ha, najveća je hrvatska marina. Veličinom je slijede marine u Puntu, Puli, Umagu, Cresu i Dubrovniku. Prihodi od nautičkoga turizma u Hrvatskoj 2011. činili su 11% ukupnih prihoda od turizma.







Plovila nautičkoga turizma i čarter

Plovila nautičkoga turizma uključuju jedrenjake, jahte, katamarane i glisere, a izrađuju se u sklopu → male brodogradnje. U Hrvatskoj su se u doba između dvaju svjetskih ratova jahte gradile u brodogradilištima na Krku i u Malome Lošinju (luksuzne jahte). Od 1948. brodogradilište u Betini (danas i marina) proizvodi drvene putničke brodove, jahte i dr., a brodogradilište u Veloj Luci sportske brodice. Danas se malom brodogradnjom bavi 50-ak poduzeća, a rekreativna se plovila popravljaju u servisima marina. (→ mala brodogradnja)

Hrvatska ponuda čarterskih plovila 2016. obuhvaćala je gotovo 4000 jedinica. U Hrvatskoj je registrirano gotovo 1000 poduzeća za čarter, no velik dio čine poduzeća s jednim plovilom. Riječko poduzeće Iznajmljivanje plovila Hrvatska (Yacht Charter Croatia) okuplja ponudu velikoga broja čarterskih poduzeća.

Obrazovanje, literatura, organizacije, klubovi i sajmovi

Izobrazba iz nautičkoga turizma i uz njega vezanih djelatnosti nekada se provodila na Turističkom odjelu Pedagoške akademije u Zadru, a danas se provodi na preddiplomskim studijima Pomorske tehnologije jahta i marina Pomorskoga odjela Sveučilišta u Dubrovniku i Pomorskog fakulteta u Splitu, gdje studenti stječu stručni naziv inženjera nautičkoga turizma, te na više različitih studija vezanih uz turizam kojim se stječe stručni naziv magistra ekonomije. Obrazovni programi za različite razine složenosti zanimanja nude se i u nautičkim klubovima, privatnim obrazovnim ustanovama poput ACI-jeve škole jedrenja Adriatic Nautical Academy (ANA), u Visokoj školi Aspira u Splitu i dr.

Među autorima prvih udžbenika iz područja nautičkoga turizma bio je Vlatko Jadrešić (Nautički turizam, 1978), a osim njega autori udžbenika su Josip Šamanović (Nautički turizam i management marina, 2002) te Ante Dulčić (Nautički turizam i upravljanje lukom nautičkog turizma, 2002). Knjige su objavljivali i Denis Ivošević (Nautički turizam Hrvatske, 1995), Tihomir Luković (Nautički turizam europskog dijela Mediterana, 2002; Nautički turizam Hrvatske, 2015), Srećko Favro (Nautički turizam i luke nautičkog turizma, 2010) i dr. Na znanstvenoj, stručnoj i popularnoj razini teme iz područja nautičkoga turizma obrađuju se u časopisu Naše more.

ACI je organiziranim nastupom bio jedini nositelj nautičkoga turizma do 1991., kada je osnovana Udruga hrvatskih marina, a zatim 1994. Udruženje nautičkoga turizma pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Godine 2006. osnovana je Hrvatska udruga brodara u službi male brodogradnje.

Nautički i jedriličarski klubovi mjesta su okupljanja amatera i profesionalaca iz područja nautike i srodnih djelatnosti, a služe za promicanje rekreacije, znanosti i tehničke kulture struke. Prvi jedriličarski klub na Jadranu, Jedriličarski klub Plav osnovan je 1876. u Krku. U Splitu je 1890. osnovan Jedriličarski klub Adria. U RH danas postoji više od 100 jedriličarskih klubova, a neki od njih su Yacht Club Croatia (1987), Nautički klub Fakulteta strojarstva i brodogradnje (1993), Moto nautički klub Lav (1998) i dr. Yacht Club Croatia redovito je 1987−2012. organizirao međunarodno natjecanje u jedrenju ACI Cup Match Race. Godišnje se u Hrvatskoj održava oko 380 natjecanja, tj. jedriličarskih regata.

U Hrvatskoj se među sajmovima kojima je cilj promidžba i razvoj domaće nautičke proizvodnje i ponude ističu međunarodni sajmovi Nautica u Rijeci (od 1985), Zagrebački sajam nautike (od 1990), Croatia Boat Show u Splitu (od 1999), Biograd Boat Show (od 1999), Adriatic Boat Show u Šibeniku (od 2008) te Rijeka Nautic Show (od 2013).