NCP − Remontno brodogradilište Šibenik d. o. o., poduzeće za remont i proizvodnju brodova osnovano 1992. u Šibeniku.
Povijest brodogradilišta započinje tijekom II. svj. rata kada su se partizanski brodovi, motori i druga oprema popravljali u remontnoj bazi u uvali Vrulje na Kornatskim otocima (1944). Baza je preseljena u uvalu Sv. Petar u Šibeniku, na mjesto nekadašnje austrougarske središnje mornaričke baze osnovane 1905., i utemeljen je Mornarički tehnički remontni zavod, preteča današnjega remontnoga brodogradilišta. Svrha mu je bila održavanje ratnih brodova, u njegovu je sastavu 1948. osnovana industrijska škola, a prvi dok dodijeljen mu je 1950. Od 1953. nosio je ime Mornarički tehnički remontni zavod Velimir Škorpik, po prvome zapovjedniku partizanske ratne mornarice, a moderniziran je 1955. Zavod je održavao sva plovila JRM-a, osim podmornica koje su se održavale u Tivtu, te Jadrolinijine hidrokrilce i Brodospasove brodove za opskrbu naftnih platformi. Početkom 1990-ih imao je više od 1000 zaposlenih, a u njegovu sastavu su među ostalim bili laboratorij za ispitivanje goriva i kemikalija, odjel za ispitivanje brodskoga naoružanja u tunelu, te radionice: motorna, brodarska, brodocjevarska, jedrarska, čamčara, gumara, ljevaonica, mehaničarska, elektroradionica, topnička i kisikana. Dio vrednije opreme bili su plovni dok nosivosti 1500 t i sinkrolift nosivosti 900 t. Kao potpora stvaranju neovisne i demokratske RH, u Zavodu je 4. V. 1991. podignuta hrvatska zastava, a u rujnu je s ljudstvom i kompletnom opremom prešao na hrvatsku stranu. Neki objekti oštećeni su tijekom povlačenja JNA iz Šibenika, ali oprema je ostala očuvana.
Prepoznavši važnost brodova za obranu hrvatskoga teritorija, radnici Zavoda odugovlačenjem remonta uspjeli su zaustaviti odlazak 19 brodova. Upravo ti brodovi činili su temelj stvaranja Ratne mornarice RH. Vlada RH 1992. donijela je odluku o osnivanju poduzeća Remontno brodogradilište Šibenik, a sredstva dotadašnjega Zavoda vraćena su Brodogradilištu. Poduzeće Nautički Centar Prgin (NCP) je 2004. privatiziralo šibensko brodogradilište s 220 zaposlenih, koje od tada nosi naziv NCP − Remontno brodogradilište Šibenik. Djelatnost do tada isključivo vojnoga brodogradilišta proširena je 2005. na remont, servis i održavanje jahti i megajahti te izgradnju komercijalnih brodova. Brodogradilište obavlja popravke, remont, konverzije i održavanje plovila do 90 m duljine, novogradnju brodova do 60 m duljine, ugradnju ratne tehnike, dokiranje plovnih jedinica do 1500 t, reviziju svih tipova motora, izradbu plastičnih čamaca, brodske opreme te opreme radionica, proizvodi plutajuće betonske pontone te nudi usluge testne stanice za ispitivanje motora i turbina raketne topovnjače. U brodogradilištu se i dalje redovito održava oko 90% flote HRM-a.
S. Kovačev, Z. Matijaščić, J. Petrović: Vojnoindustrijski kompleks SFRJ. Polemos, 9(2006) 1, str. 186−187.
Mornarički tehnički remontni zavod (1905–48)
Mornarički tehnički remontni zavod »Velimir Škorpik« (1948–92)
Remontno brodogradilište Šibenik (od 1992)