oklopna vozila, vojna motorna vozila djelomično ili potpuno zaštićena oklopom od proboja puščanih zrna, rasprsnutih dijelova mina, granata ili ručnih bombi. Među oklopna vozila najčešće se svrstavaju tenkovi, oklopni prevožnjaci i borbena vozila pješaštva te oklopni automobili (oklopna izvidnička vozila), a među njih u širem smislu spadaju npr. samovozna oklopljena → topnička oružja i → raketna oružja, inženjerijska vozila, oklopni vlakovi. Dio su šire skupine vojnih vozila, kojoj pripadaju i neoklopljeni terenski automobili i kamioni namijenjeni prijevozu, ili prilagođeni potrebama posebnih postrojbi (zapovjedništvo, veza, sanitet), te neoklopljena topnička i raketna vozila.

Prema sklopu koji ostvaruje oslanjanje na podlogu i omogućuje kretanje, razvrstavaju se na gusjeničare, polugusjeničare i vozila s kotačima, a prema glavnim zadaćama na borbena, prijevozna, komunikacijska, izvidnička i zapovjedna vozila.

Pretečom oklopnih vozila smatraju se bojna kola te opsadne sprave zaštićene od protivničkoga djelovanja s gradskih bedema (npr. opsadni tornjevi), kakve su se rabile u antičko doba. Zamisli o samovoznim oklopnim vozilima, npr. ona Leonarda da Vincija o pokretnoj topovskoj platformi, nisu realizirane sve do izuma motora s unutarnjim izgaranjem potkraj XIX. st. Tada su se u vojskama europskih država pojavila prva oklopna vozila na kotačima, a prvi tenk koji je sudjelovao u borbi bio je britanski Mark I u bitki na Sommi 1916. Tijekom II. svj. rata u potpunosti je afirmirana uloga oklopnih vozila u operacijama na svim bojištima, povećana je otpornost oklopa, osnažen pogonski sklop i poboljšana učinkovitost oružja, osobito tenkova. Iz toga razdoblja poznati su britanski tenk Mk VI Churchill, naoružan topom kalibra 75 mm, američki M4A3 Sherman (76 mm), njemački PzKpfw VI Tiger (88 mm), sovjetski T-34 (76,2 mm) i dr. U poslijeratnome razdoblju oklopna vozila nastavila su razvoj u svim državama s razvijenom vojnom industrijom. Iz toga se razdoblja ističu među tenkovima T-55 (SSSR), M60 Patton (SAD), Merkava Mark IV (Izrael), među borbenim vozilima s kotačima BTR-80 (SSSR), Panhard AML-245 (Francuska) i Luchs (Njemačka), a među gusjeničarima Bradley M3 (SAD), BMP-3 (SSSR), Warrior (Velika Britanija). Suvremena, treća generacija tenkova nastala je kao odgovor na razvoj protuoklopnoga oružja, a ističu se američki Abrams M1A2, njemački Leopard 2A6, talijanski Ariete C1, francuski AMX Leclerc, britanski Challenger 2, izraelski Merkava Mk IVm, turski Altay, svi s topom s glatkom cijevi kalibra 120 mm, te ruski tenk T-90 i kineski Type 99, naoružani topom kalibra 125 mm.























Oklopna vozila na hrvatskim prostorima

U I. svj. ratu austrougarske snage razvile su prototipove oklopnih vozila na kotačima Junovitz P.A.1 i Romfell P.A.2, koji su izrađeni u ukupno tri primjerka. Tijekom rata zaplijenjena su talijanska vozila na kotačima Ansaldo-Lancia 1Z i Isotta-Fraschini RM, te nekoliko britanskih oklopljenih automobila Austin.

Kraljevina SHS (Jugoslavija), kao francuska saveznica, opremila je 1920. svoje postrojbe tenkovima Renault FT 17, poslije je nabavljen usavršeni model M 28 te 1940. suvremeni tenk R-35 (top 37 mm) istoga proizvođača. Iz Čehoslovačke je 1937. nabavljeno osam tanketa (samovoznih haubica) T 32 (Škoda Š-I-D). Ta su vozila za II. svj. rata imala zanemarivu borbenu ulogu.

Tijekom II. svj. rata NDH je naslijedila dio zastarjelih jugoslavenskih tenkova FT 17 i R-35. Od Njemačke su dobiveni zastarjeli njemački tenkovi Panzer I A, noviji modeli Pz III i Pz IV H te polugusjeničari Sd.Kfz. 251, kao i zaplijenjeni francuski tenkovi Hotchkiss H 39. Od Italije su nabavljene tankete Fiat Ansaldo L3/33, a nakon 1943. zaplijenjeni su tenkovi Fiat L6/40 i M 13/40, kao i oklopni automobil Autoblinda AB 41.

Partizanske postrojbe NOVJ u ratu su isprva rabile improvizirano oklopljene kamione, a od 1943. i oklopna vozila zarobljena u borbama s Talijanima (tanketa L3/33, tenk L6/40, oklopljeni automobil AB 41) i Nijemcima (francuski tenk Hotchkiss H-39, njemački lovac tenkova Hetzer Sd.Kfz. 138/2). Tijekom 1944. i 1945. Saveznici su NOVJ naoružali američkim tenkovima M3A3 Stuart i britanskim oklopnim automobilima AEC Mk. II, te sovjetskim tenkovima T-34/85 i oklopnim automobilima BA-64, od kojih su formirane dvije tenkovske brigade, a kao vojna pomoć pristigle su i američke samovozne haubice M7 Priest i M8 Scott.

U poslijeratnome razdoblju JA (od 1951. JNA) se dodatno opremala znatnim brojem sovjetskih tenkova T-34, američkih tenkova M4 Sherman i M47 Patton, te samovoznih protuoklopnih topova M-18 Hellcat i M-36 Jackson. U 1960-ima i 1970-ima nabavljen je veći broj sovjetskih tenkova T-54 i T-55 (s ižlijebljenom cijevi kalibra 100 mm), lakih tenkova PT-76, oklopnih prevožnjaka BTR-50 i BTR-60, oklopnih automobila BRDM-2, samovoznih topova SU-100 (100 mm) i haubica 2S1 Gvozdika (122 mm), te rumunjskih oklopnih prevožnjaka TAB-71M.









U 1960-ima je u sarajevskoj tvornici Famos započela domaća proizvodnja oklopnih vozila, prevožnjaka OT M-60P. Do 1979. proizvedeno je 790 tih vozila, od čega je 190 izvezeno. U 1970-ima nabavljeno je sedamdesetak razmjerno suvremenih sovjetskih tenkova T-72, s glatkocijevnim topom kalibra 125 mm. Prema njihovu je uzoru i licenci razvijen domaći tenk M-84, koji se završno sklapao u tvornici → Đuro Đaković Grupa u Slavonskome Brodu, dok je u njegovoj proizvodnji sudjelovalo više od 250 poduzeća. U razdoblju 1984−91. proizvedeno je oko 650 tih tenkova.







Početkom 1970-ih započeo je razvoj domaćega borbenog vozila pješaštva BVP M-80A, koje je od 1981. u tvornici Famos proizvodeno u približno 800 primjeraka, a u 1980-ima razvijen je oklopni automobil BOV koji je u slovenskoj tvornici TAM iz Maribora proizveden u više inačica, za potrebe vojne i specijalne policije, saniteta, protuzračne obrane, kao lanser protuoklopnih raketa.

Procjenjuje se da je 1990. JNA raspolagala s približno 2800 tenkova i 1400 borbenih vozila pješaštva i oklopnih prevožnjaka.

Hrvatske oružane snage tijekom 1991. zaplijenile su znatan broj oklopnih vozila JNA, tristotinjak tenkova T-55, T-72 i M-84, kao i zastarjelih T-34 i M47, te dvjestotinjak oklopnih prevožnjaka, borbenih vozila pješaštva i oklopnih automobila M-80A, BTR-50 i BOV-VP.

Kako bi se isprva ublažio nedostatak vojne tehnike, početkom Domovinskoga rata u hrvatskim je tvornicama, radionicama i brodogradilištima proizveden znatan broj improviziranih i maloserijskih oklopnih vozila, uglavnom na podvozjima kamiona i građevinskih strojeva. U to su doba u tvornici Đuro Đaković izrađena i dva motorna oklopna vlaka, koji su se sastojali od oklopljene lokomotive serije 732 i oklopljenoga vagona, te dva vagona-platforme s po jednim oklopljenim protuzračnim topom.















Do 1996. u riječkoj tvornici → Torpedo razvijena su laka oklopna vozila LOV T1 višestruke namjene, proizvedena u 70 primjeraka. Od 1990-ih tvornica Đuro Đaković radi na modernizaciji, nadogradnji i daljnjem razvoju tenkova M-84. Jedan od razvojnih smjerova je prototip suvremenoga hrvatskog tenka M-95 Degman, koji je tvornica razvijala do 2004. Ista tvornica od početka 2010-ih po finskoj licenci proizvodi za potrebe HV-a suvremena oklopna modularna vozila Patria AMV.







Osim navedenoga, hrvatske oružane snage danas raspolažu oklopnim vozilima koja su nabavljena u najnovije doba: američkim oklopnim automobilima i prevožnjacima Oshkosh M-ATV, International Maxx pro, RG-33L i HMMWV, talijanskim Iveco LMV, kao i njemačkim samovoznim haubicama PzH 2000 kalibra 155 mm.