ophodni brod, ratni brod za nadzor i zaštitu pomorskoga prometa u ratnim i mirnodopskim uvjetima na pomorskom prostoru pod ingerencijom neke države; također ophodni ili patrolni čamac. Brodovi kojima se ostvarivala zaštita od napada gusara, pirata ili protivničkih država trebali su biti brži i imati bolja pomorstvena svojstva od brodova protivnika. Za tu su se namjenu isprva gradile → korvete, koje se i danas rabe, no učestaliji su manji i slabije naoružani ophodni brodovi. U mirnodopskome razdoblju uglavnom su u sastavu obalne straže. Ovisno o području djelovanja, razvrstavaju se na manje obalne brodove, namijenjene za djelovanje u području obalnih i teritorijalnih voda, te na veće, odobalne brodove, koji djeluju izvan teritorijalnih voda na području od ekonomskog interesa. Prvi se ophodni brodovi javljaju početkom I. svj. rata, dok se moderni razvijaju tijekom II. svj. rata i u razdoblju nakon njega.
Poslijeratna Jugoslavija masovno je gradila ophodne brodove. Većina ophodnih brodova za JRM izgrađena je u → Brodogradilištu Kraljevica, prema projektima izrađenima u zagrebačkom → Brodarskom institutu i riječkom → Brodoprojektu.
Od 1951. do 1957. izgrađena su 24 broda klase ČO1 Kraljevica (brodovi PBR-501 do PBR-524). Slijedila su dva veća ophodna broda klase ČO2 (PBR-551 Mornar i PBR-552 Borac) izgrađena 1957. i 1965. Od 1964. do 1968. izgrađeno je još devet ophodnih brodova klase Č80 (PČ-132 do PČ-140), kao manje inačice prvotne klase ČO1, koji, međutim, nisu ispunili očekivanja kad je riječ o brzini. Posljednji ophodni brodovi izgrađeni za JRM bili su klase Mirna, kojih je od 1979. do 1985. izgrađeno 11 (PČ-171 do PČ-181). Od brodova te klase danas se u službi HRM-a, odn. Obalne straže RH nalaze osuvremenjeni brodovi OB-01 Novigrad, OB-02 Šolta, OB-03 Cavtat i OB-04 Hrvatska Kostajnica.
| Značajke klasa ophodnih brodova domaće proizvodnje | ||||
| ČO1 Kraljevica | ČO2 | C80 | Mirna | |
| Duljina (m) | 43 | 53 | 36 | 32 |
| Širina (m) |
6,3 | 7 | 5,8 | 6,75 |
| Istisnina (t) |
195 (245) | 330 (430) | 120 | 146 |
| Motori (kW) | 2 × 1230 | 4 × 2416 | 2 × 2880 | 2 × 2206 |
| Brzina (čv) | 18 | 20 | 15 (18) | 28 |
| topovi (mm) | 1 × 76, 1 × 40 | 2 × 76, 2 × 40 | 2 × 3 × 20 | 1 × 40, 1 × 20 |
Osim navedenoga, nekadašnja Jugoslavija raspolagala je znatnim brojem riječnih ophodnih brodova i čamaca, uglavnom građenih u Srbiji. U sastavu Riječne bojne Hrvatske kopnene vojske danas se nalaze dva riječna patrolna broda (PB-91 i PB-93), izgrađena 1952. u Mačvanskoj Mitrovici.
Među pomorske ophodne brodove mogu se također uvrstiti raketne fregate JRM-a nabavljene 1980-ih, o čemu govori i njihov službeni naziv (veliki patrolni brod, VPBR). Takva su bila dva broda klase Koni dobavljena iz tadašnjega SSSR-a, te dva broda klase Kotor, domaće proizvodnje. (→ fregata)
Ministarstvo obrane RH je 2014. prema projektu Brodarskog instituta, u brodogradilištu → Brodosplit naručilo gradnju pet obalnih ophodnih brodova duljine 43 m, širine 8 m.
U projektiranju i gradnji ophodnih brodova ističe se i zagrebačko poduzeće Adria-Mar brodogradnja koje je izradilo projekt te u pogonima hrvatskih brodogradilišta 2003–13. izgradilo šest brodova serije PV-30 LS, duljine 31,2 m za libijsku ratnu mornaricu. U pulskom brodogradilištu → Tehnomont, te u brodogradilištu Montmontaža – Greben u Veloj Luci u novije se doba grade manji ophodni brodovi, uglavnom policijski, od kojih su neki namijenjeni i izvozu.
→ fregata
Brodovi Jugoslavenske ratne mornarice 1942−72. Split, 1972.
P. Đorđević: PATROLNI BROD. Pomorska enciklopedija, sv. 5, 1981. str. 722–723
P. Đorđević: PATROLNI ČAMAC. Pomorska enciklopedija, sv. 5, 1981. str. 723–724
