pirotehnika, djelatnost koja se bavi proučavanjem, stvaranjem i iskorištavanjem posebnih učinaka koji nastaju pri reakciji pirotehničkih smjesa. Pirotehnika u širem smislu obuhvaća tehnički proces sastavljanja i punjenja (laboracije) streljiva te njegove delaboracije. Pirotehničke smjese su tvari namijenjene postizanju učinaka iniciranja, zadimljavanja, osvjetljavanja, zapaljenja, ekspanzije plinova i zvuka. U civilnome području pirotehničkim se sredstvima proizvode zvučni i svjetlosni efekti radi upozoravanja ili spašavanja (signalne rakete i sl.) ili zabave (zabavna pirotehnika ‒ petarde, vatromet), a rabe se i u automobilskoj industriji za aktiviranje sigurnosnih zračnih jastuka u slučaju sudara te u zrakoplovnoj industriji za aktiviranje zračnih tobogana za evakuaciju putnika nakon prisilnoga slijetanja. Vatromet obuhvaća sredstva kojima se postižu svjetlosni efekti prskalica, baklji, vrtloga, fontana i slapova, u kojima boju svjetla određuju metalne soli u sastavu pirotehničke smjese. Ta se sredstva ispaljuju s pomoću raketa jednostavne konstrukcije u obliku cijevi od kartona ili plastike punjene pogonskim nabojem i pirotehničkom smjesom za stvaranje željenoga učinka.

U hrvatskim krajevima postoje izvorne tradicije uporabe pirotehničkih sredstava. U primorju je odavna omiljena proizvodnja zvučnih efekata s pomoću minijaturnih mužara, posebice u razdoblju od Badnjaka do Nove godine. U Sinju se tijekom svečanosti Alke rabe veliki mužari, tzv. mačkule, koji pucnjevima najavljuju natjecanja i obilježavaju pogotke alkara »u sridu«. U Zagrebu je na Jelačićevu trgu 1865. održan prvi vatromet, a od 1877. Grički top svakodnevno označava podne.

Danas se proizvodnjom zabavne pirotehnike bavi poduzeće Mirnovec Pirotehnika iz Samobora, dok se više poduzeća bavi njezinom distribucijom i prodajom, a od 2000. se redovito održava Festival vatrometa u Samoboru, odn. Zagrebu.





