putnički brod, brod namijenjen prijevozu, odn. ovlašten za prijevoz više od 12 putnika. Podliježe strogim odredbama o sigurnosti, tj. stabilitetu, poprečnim i uzdužnim vodonepropusnim pregradama, protupožarnim pregradama i palubama, protupožarnoj opremi, sigurnosti pogona, radiotelegrafskoj i radiotelefonskoj službi i opremi te sredstvima za spašavanje.

Prema tipu, putnički se brodovi razvrstavaju na putničke brodove namijenjene samo prijevozu putnika i putničke brodove koji uz putnike prevoze i vozila (→ trajekt). Putnički brodovi namijenjeni samo prijevozu putnika dijele se na linijske putničke brodove i brodove za kružna putovanja (krstarenja). Linijski putnički brodovi namijenjeni su linijskoj plovidbi (npr. mala i velika obalna plovidba, oceanska plovidba), tj. prijevozu putnika na stalnoj ruti po utvrđenome voznome redu. Brodovi za krstarenja namijenjeni su slobodnoj plovidbi, a obavljaju turistička kružna putovanja na većim udaljenostima i omogućavaju rekreaciju i dodatne sadržaje za putnike (npr. bazeni, kazališta, plesne dvorane, kockarnice, sportski sadržaji i sl.). Toj kategoriji pripadaju i izletnički brodovi za jednodnevne izlete, koji se, osim kao novogradnje, izvode i preinakom starih, kadšto i drvenih brodova. Mješovite su namjene putničko-teretni brodovi za prijevoz putnika i tereta. Prema području plovidbe razlikuju se morski brodovi i brodovi unutarnje plovidbe (→ plovila unutarnje plovidbe). Putnički su brodovi posebne izvedbe → hidrokrilac i → katamaran.

Početci putničkih brodova u Hrvatskoj

Sve do početka XIX. st. pomorski se putnički prijevoz odvijao teretnim jedrenjacima u slobodnoj obalnoj plovidbi. Ti su brodovi, bez odgovarajućega smještajnog prostora, prevozili malobrojne putnike, kadšto i na višednevnim putovanjima. Ovisni o vremenskim prilikama i vjetru, plovili su bez voznoga reda. Tako je npr. tijekom 1815. u dubrovačku luku uplovilo ukupno 238 brodova sa samo 576 putnika. (→ brodovi na vesla i jedra)

Prva redovita pomorska linija uz istočnu jadransku obalu uvedena je naredbom austrijske vlade 1820. na relaciji Trst–Dubrovnik–Krf, a do 1836. održavali su je vojni jedrenjaci, golete i brikovi. Brodski linijski promet uz istočnu obalu Jadrana pojačan je nakon osnivanja Austrijskog Lloyda 1833., koji je 1837. uveo prvu parobrodsku liniju. Prvi hrvatski parobrod Hrvat izgrađen je 1872. u Riječkom tehničkom zavodu (Stabilimento tecnico fiumano; → Torpedo) za Senjsko brodarsko društvo (osnovano 1862), a prevozio je putnike i teret na redovitoj liniji Senj–Rijeka, zaustavljajući se u Novom Vinodolskom, Selcu, Crikvenici, Vozu kraj Omišlja, Kraljevici i Bakru. Potkraj XIX. i početkom XX. st. intenzivno se razvijao putnički i teretni promet parobrodima domaćih brodara. Njihovi su parobrodi dijelom bili građeni i u domaćim brodogradilištima, ponajviše u lošinjskome Martinolićevu (→ Lošinjska plovidba – Brodogradilište). Nakon I. svj. rata dio austrougarske trgovačke flote pripadao je domaćim brodarima, a naručivali su se i novi brodovi. U 1930-ima su domaći brodari raspolagali velikim i luksuznim parobrodima, npr. Kraljica Marija i Princeza Olga (→ Jugoslavenski Lloyd), Kralj Aleksandar (→ Dubrovačka plovidba), Karađorđe, Jugoslavija i Prestolonaslednik Petar (Jadranska plovidba, kasnije → Jadrolinija). Godine 1940. trgovačka mornarica Kraljevine Jugoslavije raspolagala je sa 78 putničkih parobroda. (→ parobrod)

Doba motornih brodova

Prvi putnički brod na dizelski pogon u svijetu bio je motorni brod Brioni, izgrađen 1910. u tršćanskom brodogradilištu Stabilimento tecnico triestino za Upravu Brijunskoga otočja iz Pule, a do 1968. plovio je za riječku Jadroliniju. Prvi putnički brod s dizelskim motornim pogonom izgrađen u domaćem brodogradilištu bio je Spiro Xydias, dug približno 40 m, porinut 1925. u pulskom brodogradilištu Cantiere Scoglio Olivi Pola (→ Uljanik) za tršćanskog brodara. Sljedeći takvi brodovi u našim su brodogradilištima izgrađeni tek nakon 14 godina, kada su motorni brodovi Abbazia i Laurana porinuti u riječkom brodogradilištu Cantieri navali del Quarnaro (→ 3. maj) 1939. za riječko brodarsko poduzeće Fiumana. Brodovi kapaciteta 600 putnika bili su namijenjeni prugama koje su Rijeku spajale s Opatijom, Lovranom te bližim mjestima na istarskoj obali. Obitelj → Kozulić u svom je brodogradilištu u Monfalconeu 1927. izgradila prekooceanske parobrode Saturnija i Vulcania, koji su plovili u floti obiteljskog poduzeća Cosulich line. Kao jedni od najsuvremenijih i luksuznijih putničkih brodova toga doba, opremljeni su 1930. dizelskim motorima.













Nakon II. svj. rata riječka je Jadrolinija, osnovana 1947. kao glavni državni brodar zadužen za dužobalni promet i vezu s otocima, u svojoj floti imala 41 predratni parobrod, od kojih je 12 bilo izvučeno s morskoga dna i osposobljeno za plovidbu (npr. brodovi Partizanka i Proleterka). Među parobrodima domaće proizvodnje prevladavali su oni izgrađeni u Martinolićevu brodogradilištu (1900‒16). U sklopu obnove i modernizacije bijele flote, po prilagođenim nacrtima brodova Abbazia i Laurana Jadrolinija je 1952‒54. dala u brodogradilištu Uljanik izgraditi niz od šest putničkih motornih brodova nazvanih po pjesnicima: Vladimir Nazor, Njegoš, Vuk Karadžić, Ivan Cankar, Aleksa Šantić, Kosta Racin. Ti su putnički brodovi, duljine 54,16 m, s dvama dizelskim motorima snage 773 kW, brzine 15 čv, mogli u prostranim salonima i na palubama smjestiti 780 putnika. Ubrzo su za Jadroliniju u Uljaniku izgrađene dvije nove serije putničko-teretnih brodova nazvanih po gradovima: Osijek, Novi Sad, Mostar, Maribor (1955; duljine 57,7 m, za 500 putnika i 25 t tereta), te Trogir, Takovo, Tuzla (1957; duljine 44,7 m, za 450 putnika i 20 t tereta). U brodogradilištu Split (→ Brodosplit) izgrađena je 1955. serija brodova duljine 37,6 m, za 350 putnika i 11 t tereta (Karlovac, Ohrid/Tijat, Valjevo/Ozalj). Posljednja je serija klasičnih putničkih brodova male obalne plovidbe za 450 putnika i 30 t tereta izgrađena 1963. u Brodogradilištu Lošinj u Malome Lošinju (brodovi Perast i Porozina) te Crvena zvijezda u Puli (→ Tehnomont – Brodogradilište; brodovi Postira i Punat). Svi su ti motorni brodovi do polovice 1960-ih istisnuli dotad rabljene parobrode na domaćim linijama. Prevladavanjem trajektnih i brzobrodskih linija, od toga se doba novi putnički brodovi za domaći putnički prijevoz više ne grade.









Domaći putnički brodovi na međunarodnim linijama

U pokušaju da se Jadrolinija uključi u međunarodni putnički linijski promet iz hrvatskih i talijanskih jadranskih luka prema grčkim lukama i lukama Bliskog istoka, izgrađeni su 1956–57. u Brodogradilištu Split veliki putnički brodovi duge plovidbe Jugoslavija, Jadran i Jedinstvo, duljine 90,1 m, brzine 20 čv, za 1200 putnika. S istim ciljem izgrađeni su 1959–60. putničko-teretni brodovi Opatija i Orebić, duljine 64,42 m, za 200 putnika i 618 t tereta, u kraljevičkome Titovu brodogradilištu (→ Brodogradilište Kraljevica) i u trogirskome Brodogradilištu Jozo Lozovina – Mosor (→ Brodotrogir), te u brodogradilištu Uljanik najveći putnički brodovi izgrađeni za domaćeg brodara, Istra (1964) i Dalmacija (1965) duljine 116,8 m za 314 putnika i 700 t tereta. Ubrzo se linijska međunarodna plovidba pokazala neisplativom, te je dio tih brodova preinačen u brodove za krstarenja, a većina ih je od 1970-ih do 1990-ih prodana stranomu vlasniku. Međunarodnu linijsku plovidbu između hrvatskih i talijanskih luka danas obavljaju trajekti.

















Okretanje inozemnim naručiteljima

Godine 1962. brazilskom su vlasniku isporučena dva oceanska putnička broda duljine 150 m, za 482 putnika, brzine 18 čvorova, izgrađeni u Uljaniku (Anna Nery) i Brodosplitu (Rosa da Fonseca). To su najveći putnički brodovi do tada izgrađeni u Hrvatskoj. Poslije su u trogirskom brodogradilištu za švedske naručitelje izgrađeni veliki luksuzni trajekti Visby (1972), Gotland (1973), Stena Jutlandica (1973) i Stena Danica (1974), duljine 125 m, a u splitskom brodogradilištu Amorella (1988), Isabella (1989), Frans Suell (1992) i Crown of Scandinavia (1994).



















Gradnja putničkih brodova u Hrvatskoj danas

Nakon osamostaljenja Hrvatske i provedbe privatizacije, domaća su se brodogradilišta okrenula zahtjevnijim narudžbama, među kojima su i putnički brodovi. U Brodogradilištu specijalnih objekata grupe Brodosplit 2006–08. izgrađeni su brodovi za kružna putovanja Athena, Artemis i Arethusa, od kojih je posljednji, prema izboru časopisa Conde Nast Traveler, proglašen najboljim malim krstašem u svijetu u 2013. Ti brodovi, duljine 59 m, sa 27 kabina za 52 putnika, s posadom od 21 člana, plove između Splita i Atene. U Brodosplitu je 2011. izgrađen brod za prijevoz putnika, automobila i tereta na kotačima (ro-pax brod) Piana, duljine 180 m, kapaciteta 750 putnika, 200 automobila i 230 teretnih vozila (brod godine 2011. prema izboru britanskog časopisa The Naval Architect). U istom je brodogradilištu 2010-ih izgrađen niz manjih brodova za kružna putovanja i izlete te jahti, uglavnom za domaće naručitelje, dok su se na navozima brodogradilišta 2017. nalazili brodovi za kružna putovanja: trojarbolna škuna duljine 62 m, najveći jedrenjak s križnim jedrima na svijetu duljine 162 m, riječni brod duljine 105 m za 160 putnika te brod za polarna područja duljine 107,6 m za 196 putnika.







Godine 2012. pulski Tehnomont izgradio je katamaran Millennium Diamond duljine 37 m za izlete Temzom u Londonu. U brodogradilištu Uljanik 2015. porinut je trajekt duljine 155,8 m za plovidbu po Kaspijskom moru. U brodogradilištu Brodotrogir 2015. za stranoga naručitelja izgrađena su dva jedrenjaka duljine 88 m za kružna putovanja, te za domaćega naručitelja dva manja broda u sklopu Programa obnove putničke i izletničke flote Vlade RH. Od 1952. do 2015. u hrvatskim je brodogradilištima izgrađeno stotinjak putničkih brodova.







Godine 2016. u RH postojalo je 12 državnih brodskih linija koje su održavali uglavnom dotrajali putnički brodovi i oveće brodice. Njima je, od ukupno 13 milijuna putnika na državnim linijama (uključujući trajektne i brzobrodske linije), prevezen 1 673 921 putnik, a najprometnije su bile brodske linije Zadar–Preko, Šipan–Lopud–Koločep–Dubrovnik, Orebić–Korčula i Vodice–Prvić–Zlarin–Šibenik.