razminiranje, otkrivanje, uklanjanje, deaktiviranje ili uništavanje mina, a u širem smislu i neeksplodiranoga streljiva te improviziranih eksplozivnih sredstava. Taktičko razminiranje uglavnom se provodi u ratu za omogućavanje prolaska vojnih snaga kroz minska polja, a humanitarno razminiranje za potpuno uklanjanje mina s nekog područja, kako bi se njime moglo sigurno koristiti. Postupak razminiranja obuhvaća izviđanje minskih polja, izradbu prolaza i konačno čišćenje. Prema načinu provođenja i uporabe sredstava dijeli se na ručno (uz pomoć detektora metala, pipalice ili drugih priručnih sredstava, uvježbanih životinja), eksplozivno (aerosolna i lansirna eksplozivna sredstva) i mehaničko (strojno) razminiranje (strojevi za mlaćenje po tlu – mlatilice, za rahljenje tla – freze, kombinirani strojevi), a radi se i na novim tehnologijama otkrivanja mina.
Tijekom I. svj. rata razminiranje se provodilo bez posebne obuke i specijaliziranih sredstava zbog jednostavne konstrukcije mina i razmjerno rijetkoga postavljanja minskih polja. U II. svj. ratu razminiranje je postalo iznimno važno zbog česte uporabe mina kao učinkovita sredstva u protuoklopnoj borbi. Usprkos nastojanjima međunarodne zajednice i odredbama međunarodnih ugovora, polaganje mina nastavljeno je u sukobima diljem svijeta i nakon II. svj. rata (400 milijuna mina do 1994).
Potkraj 2016. zemlje s najvećom površinom minski kontaminiranoga zemljišta (više od 100 km2) bile su Afganistan, Angola, Azerbajdžan, BiH, Čad, Hrvatska, Irak, Kambodža, Tajland i Turska. Iste je godine razminirano oko 170 km2 zemljišta, pri čemu je uništeno više od 232 000 protupješačkih mina i 29 000 protuoklopnih. Od mina je te godine u svijetu poginulo 8605 osoba.
U Hrvatskoj je tijekom Domovinskoga rata postavljen velik broj mina (procjenjuje se oko jedan milijun). U razdoblju 1991‒2017. u 1372 nesreće uzrokovane minama stradale su 2002 osobe, od kojih je 518 osoba poginulo. Potkraj 2017. minski sumnjiv prostor zauzimao je površinu od 412,7 km², a zahvaćao je devet županija te 60 gradova i općina. Pretpostavljalo se da je prostor bio zagađen s približno 40 000 mina.
Tijekom Domovinskoga rata razminiranje su provodile inženjerijske postrojbe HV-a i specijalna policija, a nakon njega humanitarno razminiranje provode privatna poduzeća. Od 1998. planiranjem protuminskoga djelovanja bavi se Hrvatski centar za razminiranje (HCR). Godine 2016. u Hrvatskoj je razminirano 38,3 km2 minski sumnjiva prostora, na čemu je radilo 46 ovlaštenih poduzeća s ukupno 653 pirotehničara i 55 strojeva za razminiranje. Hrvatski program humanitarnoga razminiranja, kojim se predviđa uklanjanje svih mina u razmjerno kratkom vremenu, jedan je od ambicioznijih u svijetu.
U Hrvatskoj se više poduzeća bavi razvojem i proizvodnjom strojeva za razminiranje, zasnovanih na inovativnom pristupu proisteklom iz domaćih iskustava. Tvornica → Dok-Ing iz Zagreba proizvodi daljinski upravljane lake strojeve za razminiranje MV-4 i srednje MV-10, a stekavši ugled jednoga od najboljih svjetskih proizvođača, izvozi ih u više od 20 zemalja svijeta. Tvornica → Đuro Đaković Grupa Specijalna vozila iz Slavonskoga Broda proizvodi gusjenične daljinski upravljane strojeve za razminiranje vlastite konstrukcije, srednji RM-KA-02 i teški RM03.
O. Žunec: Planet mina. Zagreb, 1997.
D. Mikulić: Tehnika za razminiranje. Suvremene metode i oprema. Strojevi za razminiranje. Sisak‒Zagreb, 1999.
Vlada RH: Izvješće o provedbi aktivnosti protuminskog djelovanja i utrošenim financijskim sredstvima u 2015. i 2016. godini. Nacrt prijedloga. Zagreb, 2017.
Vlada RH: Plan protuminskog djelovanja za 2017. godinu. Prijedlog. Sisak, 2017.
