Tekstilstroj d. d., tvornica tekstilnih strojeva osnovana 1947. u Zagrebu.

Nastala je iz više malih metalnih radionica sa zadatkom da usavrši proizvodnju strojeva za tekstilnu industriju. Pogon je bio smješten u bivšim prostorima → Prvomajske (sv. 1), u Ulici Ive Lole Ribara (danas Prilaz baruna Filipovića). Godine 1953. Tekstilstroj je počeo proizvoditi automate za bojenje tkanina, pletiva i vune u tri izvedbe, a početkom 1960-ih specijalizirao se za proizvodnju strojeva za tkanje pamučnih i vunenih tkanina. Godine 1961. počeo se po licenci belgijskoga poduzeća Picanola proizvoditi razboj za tkanje pamučnih, sintetičnih i vunenih tkanina tipa Prezident.

Pokraj ljevaonice Tekstilstroja početkom 1960-ih izgrađen je Chromosov pogon za proizvodnju formaldehida. Kako je zbog blizine dvaju pogona postojala opasnost od požara, Tekstilstroj se 1964. preselio na Žitnjak, između pogona Munje i Prvomajske. Nova ljevaonica sastojala se od dviju hala: u jednoj su se izrađivali dijelovi od strojarskoga lijeva, a u drugoj su se montirali dijelovi za tekstilne strojeve. Proizvodilo se oko 2500 t lijeva na godinu, što je u početku bilo ispod granice isplativosti. Tada je u poduzeću radilo oko 800 radnika. Sveukupno se proizvodilo oko 1600 strojeva na godinu, većinom razboja za pamuk i vunu, pa je Tekstilstroj postao glavni opskrbljivač jugoslavenskih tekstilnih tvornica tkalačkim strojevima.







Nakon privredne reforme 1965. započelo je razdoblje otežanog poslovanja. U sljedećih nekoliko godina broj zaposlenih smanjio se na približno 500 radnika. Glavni problem bila je specijalizacija proizvodnje i nedostatak ponude širokog asortimana proizvoda. Asortiman je proširen 1970-ih, kada je započela proizvodnja mjernih uređaja koji su uz dijelove za tekstilne strojeve postali dio osnovne proizvodnje. Zbog toga se i naziv poduzeća promijenio u Tvornica tekstilnih strojeva i mjernih uređaja. Poslovanje se odvijalo na tri lokacije u Ulici Ive Lole Ribara, Koturaškoj ulici i na Žitnjaku. Sredinom 1980-ih broj radnika iznosio je oko 1000, a početkom 1990-ih smanjio se na tek dvadesetak. Tijekom Domovinskoga rata poduzeće je radilo višecjevne bacače raketa za HV. Godine 1995. pokrenut je postupak likvidacije, međutim, došlo je do oporavka poslovanja te je poduzeće nastavilo djelovati kao dioničko društvo Tekstilstroj. Broj radnika povećao se na približno 100. Umjesto izradbe gotovih strojeva (do 1990-ih proizvedeno je oko 30 000 raznih tekstilnih strojeva), poduzeće se okrenulo uslugama u ljevarstvu i strojnoj obradbi metala, odn. proizvodnji dijelova za druge proizvođače strojeva. Ipak, poduzeće je postupno prestalo i s tom djelatnošću te je 2022. imalo tek jednog zaposlenog.