trajta, veća tradicijska ribarska brodica duga 7–10 m, s duljom palubicom na pramcu i kraćom na krmi te otvorenim prostorom u sredini; leut-trajta, korčulanski leut. Služila je ponajprije za ribolov mrežom potegačom (trata), odakle joj i ime. Obično je na pramčanoj palubici imala i tri do četiri otvora (purtele) uz bokove, za smještaj veslača i ribara za lova po uzburkanom moru, te jedan otvor po sredini krme, namijenjen članu posade koji je upravljao brodicom. Poput leuta, isticala se pramčanim skakalom (šperun) nalik kljunu, uz koji je bio usađen uspravan kolac koji je služio kao rukohvat pri izlasku na obalu. Bila je pogonjena latinskim jedrom na jednom jarbolu, a u novije doba ugrađenim dizelskim motorom. Trajta se spominje u spisima još 1734. na Mljetu i 1742. u Stonu. Posljednji očuvani primjerak korčulanske trajte, koji je 1945. izgradio korčulanski protomeštar → Vicko Sessa Nikolov, obnovili su 2013. studenti splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. (→ leut)
→ leut
J. Sladović: Kako se gradi barka. U: Zbornik otoka Korčule 1, Zagreb, 1970., str. 148–155.
V. Salamon: Hrvatski tradicijski brodovi. U: More – hrvatsko blago (zbornik radova). Zagreb, 2016., str. 673–710.
Novosti FESB-a, Kako smo obnovili posljednji korčulanski leut-trajtu
